Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2221/08 (M.M.)
Odluka donesena 12. 05. 2011.
- Apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2221/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 05. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. maja 2011. godine, u predmetu broj AP 2221/08, rješavajući apelaciju M.M., naosnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. i člana 59. stav 2. alineja
1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.M. podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-06-000 800 od 21. maja 2008. godine, presude Okružnog suda u Banjaluci broj Ž-
106/04 od 28. aprila 2006. godine i presude Osnovnog suda u Prijedoru broj Rs-243/2003 od 8. decembra 2003. godine, zbog toga što je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. M.M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa Predrag Radulović, advokat iz Banjaluke, podnio je 17. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud)broj 118-0-Rev-06-000 800 od 21. maja 2008. godine, presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Ž-106/04 od 28. aprila 2006. godine i presude Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Rs-243/2003 od 8. decembra 2003. godine.
2. Iz dokumentacije spisa predmeta proizilazi da je rješenjem Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tuženi) broj 05/2-126-182 od 15. aprila 2003. godine, potvrđenim rješenjem tuženog isti broj od 24. juna 2003. godine, apelantu prestao radni odnos kod tuženog zbog neizdavanja certifikata za vršenje policijske dužnosti od strane IPTF-a.
3. Apelant je pokrenuo parnični postupak pred Osnovnim sudom radi poništenja rješenja tuženog br. 05/2-126-182 od 15. aprila 2003. godine i 24. juna 2003. godine, te vraćanja na posao.
4. Presudom Osnovnog suda broj Rs-243/2003 od 8. decembra 2003. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj Ž-106/04 od 28. aprila 2006. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev. U obrazloženju presuda je navedeno da je apelant bio zaposlen kod tuženog sve do 15. aprila 2003. godine kada mu je prestao radni na osnovu člana 14. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjim poslovima(«Službeni glasnik Republike Srpske» br. 21/98, 18/99, 25/02 i 43/02). Naime, apelantu je prestao radni odnos zbog nedobijanja odobrenja za rad (certifikata) od strane nadležnih organa međunarodne zajednice (IPTF).
5. Apelant je izjavio reviziju protiv presude Okružnog suda broj Ž-106/04 od 28. aprila 2006. godine, koju je Vrhovni sud odbio presudom broj 118-0-Rev-06-000 800 od 21. maja 2008. godine. U obrazloženju presude Vrhovni sud je konstatovao da su odluke nižestepenih sudova pravilne i zakonite. Vrhovni sud je istakao da je članom 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjim poslovima propisano, da radniku, kome je u skladu sa odredbama ovog zakona, oduzet certifikat za rad, prestaje radni odnos. Nadalje, ukazano je da su u smislu Aneksa 11. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ustanovljena ovlaštenja IPTF-a prema kojima je uslove za dobijanje odnosno gubljenje certifikata utvrđivao i provodio IPTF, a ne domaći organi. Odredbama Zakona o unutrašnjim poslovima, kao ni drugim zakonima nisu propisani uslovi i načini dobijanja odnosno oduzimanja certifikata radnicima policije. Komesar IPTF-a odlučivao je o certifikaciji radnika policije, a organi tužene, kao ni sud nisu bili ovlašteni da cijene valjanost njegovih razloga. Vrhovni sud je istakao da je članom 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjim poslovima domaći zakonodavac prihvatio pravila IPTF-a o dobijanju odnosno oduzimanju certifikata, kao dio domaćeg pravnog sistema. Vrhovni sud je zaključio da je osnov za prestanak radnog odnosa činjenica da apelant nije dobio certifikat IPTF-a, a što je razlog za prestanak radnog odnosa prema članu 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjim poslovima.
6. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 10. apelacija je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom;
8. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu redovnih sudova, koje su donesene na osnovu akata komesara IPTF-a donesenih u okviru mandata Misije Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini, te smatra da su mu tim odlukama povrijeđena naprijed navedena ustavna prava. U vezi sa tim, Ustavni sud sud podsjeća da je u predmetu AP-496/09 odlučivao o istom pravnom pitanju i donio odluku kojom je apelaciju podnesenu protiv odluka redovnih sudova donesenih na temelju akta komesara IPTF-a odbacio kao ratione personae inkopaktibilnu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, zaključivši da Bosna i Hercegovina nema odgovornost za odluku komesara IPTF-a, koju je donio u procesu certifikacije u skladu sa svojim ovlaštenjima iz Sporazuma, koji je 9. decembra 1998. godine potpisan između legalnih predstavnika Republike Srpske i predstavnika Misije Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini.
9. Razlozi navedeni u odluci AP-496/09 od 11. februara 2010. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba ) u cjelosti se odnose i na ovu odluku, pa zbog istih razloga Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija ratione personae inkopaktibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović