Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2591/08 («Bajramović» d.o.o. Cazin)

Odluka donesena 12. 05. 2011.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2591/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 05. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. maja 2011. godine, u predmetu broj AP 2591/08, rješavajući apelaciju d.o.o. «Bajramović» Cazin, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. i 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija d.o.o. «Bajramović» Cazin podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj 001-

0-Pžp-08-000179 od 30. juna 2008. godine, Rješenja Općinskog suda u Bihaću, Dodatno prekršajno odjeljenje u Bosanskom Petrovcu, broj 017-1-Pr-07-000344 i 017-1-Pr-07-000345 od 24. marta 2008. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija d.o.o. «Bajramović» Cazin podnesena protiv Rješenja zbog propuštanja Općinskog suda u Bihaću, Dodatno prekršajno odjeljenje u Bosanskom Petrovcu, broj 017-1-Pr-07-000344 i 017-1-Pr-07-000345 od 28. februara 2008. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. «Bajramović» d.o.o. Cazin (u daljnjem tekstu: apelant) koga zastupa Amela Alagić, advokat iz Cazina, podnio je 26. avgusta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 001-0-Pžp-08-000179 od 30. juna 2008. godine, Rješenja Općinskog suda u Bihaću, Dodatno prekršajno odjeljenje u Bosanskom Petrovcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 017-1-Pr-07-000344 i 017-1-Pr-07-000345 od 24. marta 2008. godine i Rješenja Općinskog suda, broj 017-1-Pr-07-000344 i 017-1-Pr-07-000345 od 28. februara 2008. godine.

2. Rješenjem zbog propuštanja, broj 017-1-Pr-07-000344 i 017-1-Pr-07-000345 od 28. februara 2008. godine konstatovano je da su prekršajni nalozi koje je izdao Sektor uniformisane policije iz Bihaća na ime apelanta kao okrivljenog i Edina Bajramovića, zaposlenika i odgovorno lice apelanta (u daljnjem tekstu: okrivljeni), broj: 1000103597 od 30. maja 2007. godine i broj 1000103609 od 30. maja 2007. godine postali konačni i izvršni iz razloga što su apelant i okrivljeni propustili da pristupe na usmeni pretres zakazan za dan 28. februar 2008. godine u 9,00 sati. Istim rješenjem apelant i okrivljeni su dužni isplatiti troškove postupka u iznosu od 50,00 KM. U obrazloženju rješenja je navedeno da se predstavnik apelanta, a ni okrivljeni nisu pojavili na zakazani usmeni pretres, iako im je poziv uredno dostavljen. Općinski sud je istakao da je braniteljica apelanta i okrivljenog podneskom od suda tražila odlaganje usmenog pretresa zbog ročišta pred drugim sudom, ali da taj sud nije uvažio zahtjev budući da su apelant i okrivljeni imali 30 dana od prijema poziva do termina za usmeni pretres, odnosno dovoljno vremena i mogućnosti da pripreme svoju odbranu.

3. Apelant i okrivljeni su Općinskom sudu podnijeli prijedlog za povrat u pređašnje stanje. Odlučujući o navedenom prijedlogu Općinski sud je donio Rješenje, broj 017-1-Pr-07-000344 i 017-

1-Pr-07-000345 od 24. marta 2008. godine kojim povrat u pređašnje stanje nije dopušten. U svom prijedlogu apelant i okrivljeni su izostanak sa usmenog pretresa pravdali time što je njihova braniteljica bila spriječena da prisustvuje zakazanom pretresu jer je imala poziv za ročište u isto vrijeme pred Općinskim sudom u Cazinu. U odnosu na ove navode Općinski sud je istakao da taj sud ne može kao opravdan razlog nedolaska na usmeni pretres prihvatiti obavezu braniteljice pred drugim sudom, pogotovo što se ovakva opravdanja pojavljuje sve češće što dovodi do odugovlačenja prekršajnog postupka u velikom broju predmeta.. Kako apelant i okrivljeni nisu pristupili na usmeni pretres, iako su uredno pozvani i imali dovoljno vremena da pripreme odbranu, te nisu dostavili valjan dokaz kojim bi opravdali svoj izostanak, Općinski sud je odlučio kao u dispozitivu rješenja.

4. Nezadovoljni ovakvom odlukom Općinskog suda apelant i okrivljeni su podnijeli žalbu Kantonalnom sudu koji je donio Rješenje, broj 001-0-Pžp-08-000179 od 30. juna 2008. godine kojim je žalba odbijena i osporeno rješenje Općinskog suda potvrđeno. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, istaknuto da činjenica da je braniteljica bila spriječena da pristupi zakazanom usmenom pretresu ne oslobađa obaveze apelanta i okrivljenog da se lično pojave na zakazani pretres, pa propuštanje apelanta i okrivljenog, bez opravdanog razloga, da se pojave na tom pretresu ne spriječava sud da donese procesnu odluku, kako je to pravilno učinio prvostepeni sud. Prema ocjeni Kantonalnog suda razlog propuštanja pristupanja na zakazani usmeni pretres mora postojati na strani okrivljenog, a ne na strani njegovog branitelja, budući da odredbe novog procesnog Zakona o prekršajima Federacije BiH(«Službene novine Federacije BiH», broj 31/06, u daljnjem tekstu: Zakon o prekršajima) sankcionišu procesnu nedisciplinu stranaka u postupku. Kantonalni sud je na kraju zaključio da su i svi ostali žalbeni navodi u potpunosti irelevantni, te da nemaju uticaj na pravilnost i zakonitost osporenog rješenja.

5. Apelant se žali da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. tač. a), b) c) i d) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. i 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tač. 9. i 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. Apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

15. Apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

Dopustivost ratione materiae

7. Apelant se žali da je osporenim rješenjima kojima povrat u pređašnje stanje nije dozvoljen povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. tač. a), b) c) i d) Evropske konvencije kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

8. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. st. 1. i 3. tač. a), b)

c) i d) Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta, odnosno osnovanosti krivične optužbe u postupku koji je okončan rješenjima koji se osporavaju apelacijom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po zahtjevu za povrat u pređašnje stanje nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivčine optužbe), nego se samo odlučivalo o postojanju zakonskih pretostavki da se zahtjev za povrat u pređašnje stanje dozvoli. Iz navedenog proizlazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po zahtjevu apelanta za povrat u pređašnje stanje, nije odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama, odnosno nije se odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta s kojom se pod određenim uslovima izjednačava odlučivanje o prekršajnoj odgovornosti, u smislu člana 6. st. 1. i 3. tač. a), b) c) i d) Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi da se dozvoli povrat u pređašnje stanje. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. st. 1. i 3. tač. a), b) c) i d) Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Takođe, kako je Ustavni sud već zaključio da se postupak povodom zahtjeva za povrat u pređašnje stanje nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, pa se stoga navodi u vezi sa povredom prava iz člana 6. stav 3. tač. a), b), c) i d) Evropske konvencije, kao i pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

Neiscrpljivanje pravnih lijekova

9. Apelant osporava i rješenje zbog propuštanja Općinskog suda kojim su prekršajni nalozi Sektora uniformisane policije iz Bihaća postali konačni i izvršni, budući da uredno pozvani apelant, bez valjanog opravdanja, nije pristupio na zakazani usmenu raspravu, pa je Općinski sud, uz primjenu odredbe člana 45. Zakona o prekršajima, odlučio kao u izreci rješenja. U vezi sa ovim Ustavni sud zapaža da je apelant propuštajući da pristupi na usmeni pretres propustio priliku da iznese svoju odbranu i pruži dokaze o neosnovanosti prekršajnih naloga, kako bi sud, na temelju pruženih izjava i dokaza, mogao odlučiti o osnovanosti prekršajnih naloga i apelantovoj odgovornosti. Ustavni sud zapaža i to da je apelant nedolaskom na usmeni pretres onemogućio Općinski sud da donese odluku protiv koje je apelant, u slučaju nezodovljstva, mogao koristiti redovan pravni lijek, žalbu, neposredno višem sudu koji bi preispitao prvostepenu odluku u granicama žalbenih navoda. Ovako Općinski sud je na temelju stanja spisa, bez usmene rasprave i bez učešća apelanta, odlučio onako kako mu to nalaže odredba člana 45. Zakona o prekršajima. Ustavni sud zaključuje da je apelant svojim nedolaskom na zakazani usmeni pretres, zapravo, propustio da dođe do odluke u kojoj bi Općinski sud suštinski raspravio osnovanost prekršajnih naloga protiv koje odluke bi apelant, u slučaju nezadovoljstva, imao mogućnost podnijeti žalbu, kako bi iscrpljivanjem pravnih lijekova došao do konačne odluke. Prema tome Ustavni sud smatra da za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 9. i 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2591/08 («Bajramović» d.o.o. Cazin) | Sudska praksa | Aktio