Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2795/09 (Š. Č.)

Odluka donesena 12. 05. 2011.

  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2795/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 05. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. maja 2011. godine, u predmetu broj AP-2795/09, rješavajući apelaciju Ševketa Čosića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ševketa Čosića podnesena protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj 097-0-Gž-09-000239 od 23. jula 2009. godine i rješenja o izvršenju Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj 096-0-I-07-009187 od 15. januara 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Ševket Čosić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, podnio je 2. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud), broj 097-

0-Gž-09-000239 od 23. jula 2009. godine i rješenja o izvršenju Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 096-0-I-07-009187 od 15. januara 2008. godine. Ustavni sud je dopisima od 18. februara 2010. godine i 23. juna 2010. godine, zatražio od apelanta da dopuni apelaciju na način preciziran dopisima uz dostavljanje obrazca za podnošenje apelacije. Apelant do dana donošenja ove odluke nije dopunio apelaciju.

2. Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda, broj 096-0-I-07-009187 od 15. januara 2008. godine, dozvoljeno je izvršenje po prijedlogu tražioca izvršenja JP ''Radio-televizije Republike Srpske Banja Luka'' protiv apelanta kao izvršenika a na osnovu vjerodostojne isprave, odnosno izvoda iz poslovnih knjiga tražioca izvršenja.

3. Prvim dijelom navedenog rješenja, u skladu sa odredbom člana 37. stav 2. tačka 1. i 3. Zakona o izvršnom postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH», broj 8/00, 1/01, 5/02, 8/03, 19/07 i 2/08; u daljnjem tekstu: ZIP BD BiH), prvostepeni sud je obavezao apelanta da u roku do 8 dana od dostave rješenja, namiri potraživanje tražiocu izvršenja u iznosu od 66,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da mu naknadi troškove izvršnog postupka. Drugim dijelom rješenja, prvostepeni sud je u skladu sa odredbom člana 37. stav 2. tačka 2. ZIP BD BiH odredio i odgovarajuće izvršenje protiv apelanta.

4. Apelacioni sud je 23. jula 2009. godine donio rješenje, broj 097-0-Gž-09-000239, kojim je odbijen kao neosnovan prigovor apelanta izjavljen protiv rješenja o izvršenju Osnovnog suda, broj 096-0-I-07-009187 od 15. januara 2008. godine.

5. U obrazloženju rješenja Apelacioni sud je naveo da je odredbom člana 49. ZIP BD BiH propisan postupak drugostepenog suda povodom prigovora protiv rješenja o izvršenju, donesenog na osnovu vjerodostojne isprave. Apelacioni sud je istakao da se na osnovu člana 49. stav 4. i 5. ZIP-a BD BiH rješenje o odgađanju izvršenja ne donosi u svakom slučaju kada je prigovor podnesen protiv tog dijela rješenja o izvršenju. Obzirom na navedeno, ovaj sud je našao da je prigovor apelanta, izjavljen protiv predmetnog rješenja o izvršenju, neosnovan, bez obzira što je izjavljen protiv dijela rješenja kojim je utvrđeno postojanje spornog potraživanja. Apelacioni sud je istakao da apelantov prigovor, u konkretnom slučaju, ne može da uslovi odgađanje predmetnog izvršenja, budući da apelant u prigovoru ističe razloge, čija osnovanost svakako ne bi vodila zaključku o nepostojanju, odnosno neosnovanosti spornog potraživanja. Nadalje, u skladu sa članovima 17., 19. i 21. Zakona o javnom radio-televizijskom sistemu Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» broj 78/05 - u daljnjem tekstu: ZJRTVS BiH) obaveza plaćanja RTV takse jeste zakonska obaveza, a odlučna činjenica za njeno ustanovljenje ogleda se u nabavci radio ili televizijskog prijemnika. Konačno, Apelacioni sud je konstatovao da odgovarajuće imovinske i zdravstvene prilike koje je apelant isticao u prigovoru ne predstavljaju razlog koji spriječava izvršenje shodno odredbama člana 46. ZIP-a BD BiH.

6. Iako apelant nije eksplicitno naveo koja prava osporava predmetnom apelacijom iz navoda apelacije proizilazi da apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrjeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine i Odluku broj AP-3363/07 od 4. septembra 2008. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba); Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog i javnog zakonodavstva, u koje nesporno spada i obaveza plaćanja RTV takse. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelant bio obavezan da uplati RTV taksu, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, osim u slučaju očigledne zloupotrebe tog prava. Obzirom da se u konkretnom slučaju, dakle ne radi o «građanskim pravima ili obavezama» već o obavezama iz javnog prava, proizašlim iz Zakona o javnom radio-televizijskom sistemu BiH, te kako Ustavni sud nije uočio ništa što bi ukazivalo da se u apelantovom slučaju radi o eventualnoj zloupotrebi prava, slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2795/09 (Š. Č.) | Sudska praksa | Aktio