Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3202/08 (D. B.)
Odluka donesena 12. 05. 2011.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3202/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 05. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. maja 2011. godine, u predmetu broj AP 3202/08, rješavajući apelaciju Dragutina Bakića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragutina Bakića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 18-0-
Kž-08-000 097 od 19. augusta 2008. godine i rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 011-0-Kv-07-000 126 od 14. maja 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Dragutin Bakić (u daljnjem tekstu: apelant) koji se nalazi na izdržavanju kazne u KPZ Banja Luka, podnio je 10. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 18-0-Kž-08-000 097 od 19. augusta 2008. godine i rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Kv-07-000 126 od 14. maja 2008. godine.
2. Presudom Okružnog suda broj: 011-0-K-06-000 050 od 10. novembra 2006. godine, apelant je oglašen krivim da je u vrijeme i način pobliže opisan u izreci presude drugog lišio života, čime je počinio krivično djelo ubistva iz člana 148. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljem tekstu: KZ RS), pa ga je sud na osnovu navedenog zakona osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset godina. Takođe, postupajući prema članu 44. KZ RS-a utvrđeno je da se apelantu vrijeme provedeno u pritvoru od 1. aprila 2006. godine pa nadalje, uračunava u izrečenu kaznu zatvora. Dalje, Vrhovni sud je postupajući prema članu 62. KZ RS-a apelantu izrekao i mjeru bezbjednosti, oduzimanja pištolja marke CZ 99 call 9 mm, fabrički broj 67775.
3. Vrhovni sud je donio presudu broj 118-0-Kž-07-000 033 od 17. aprila 2007. godine, kojom je odbijena kao neosnovana žalba apelanta, i uz uvažavanje žalbe tužioca presuda Okružnog suda broj: 011-0-K-06-000 050 od 10. novembra 2006. godine je preinačena u odluci o kazni, pa je apelantu za krivično djelo ubistva iz člana 148. stav 1. KZ RS, izrečena kaznu zatvora u trajanju od dvanaest godina, u koju kaznu mu je prema članu 44. KZ RS-a uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 1. aprila 2006. godine pa nadalje.
4. Protiv navedenih presuda Vrhovnog i Okružnog suda apelant je Ustavnom sudu podnio apelaciju 9. jula 2007. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-2040/07. Ustavni sud je donio Odluku o dopustivosti broj AP-2040/07 od 11. novembra 2009. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Navedenom odlukom Ustavni sud je apelantovu apelaciju podnesenu protiv presude Vrhovnog suda broj: 118-0-Kž-07-000 033 od 17. aprila 2007. godine i presude Okružnog suda broj: 011-0-K-06-000 050 od 10. novembra 2006. godine odbacio zbog toga što je očito (prima facie) neosnovana.
5. Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Kv-07-000 126 od 14. maja 2008. godine odbačen je apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka pravosnažno okončan Okružnog suda broj: 011-
0-K-06-000 050 od 10. novembra 2006. godine i presudom Vrhovnog suda broj 118-0-Kž-07-000 033 od 17. aprila 2007. godine.
6. Rješenjem Vrhovnog suda broj 18-0-Kž-08-000 097 od 19. augusta 2008. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Okružnog suda broj 011-0-Kv-07-000 126 od 14. maja 2008. godine.
7. Apelant smatra da su osporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz člana II/3. b), d), e), h), j), i m) i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Navedena prava odgovaraju pravima iz čl. 3., 5., 6., 10. i 12. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) te pravima iz člana 2. Protokola 4 uz Evropsku konvenciju.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
9. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na rješenja koja su donosena u postupku u kojem je Okružni i Vrhovni sud odlučivao o prijedlogu apelanta za ponavljanje krivičnog postupka okončanog presudom Okružnog suda broj: 011-0-K-06-000 050 od 10. novembra 2006. godine i presudom Vrhovnog suda broj 118-0-Kž-07-000 033 od 17. aprila 2007. godine.
10. Budući da član 6. Evropske konvencije, na koji se apelant poziva, garantira pravičan postupak prilikom «utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe» protivnekog lica Ustavni sud treba utvrditi da li je član 6. Evropske konvencije uopće pimjenjiv na apelantov slučaj.
11. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje «osnovanost bilo kakve krivične optužbe».
12. Dakle, iz navedenog proizilazi da se u postupku koji je okončan osporenim rješenjima Okružnog i Vrhovnog suda nije odlučivano niti o građanskim pravima i obavezama apelanta niti o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. O osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravomoćno je odlučeno u krivičnom postupku okončanom presudom Okružnog suda broj: 011-0-K-06-000 050 od 10. novembra 2006. godine i presudom Vrhovnog suda broj 118-0-Kž-07-000 033 od 17. aprila 2007. godine. Nadalje slijedi da se u predmetnom postupku nije odlučivalo niti o apelantovim pravima iz člana II/3. b), d), h), j), i m) i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 3., 5., 10. i 12. Evropske konvencije, te pravima iz člana 2. Protokola 4 uz Evropsku konvenciju.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović