Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3408/08 (Hercegovačko-neretvanski kanton)
Odluka donesena 12. 05. 2011.
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 235
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-3408/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 05. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. maja 2011. godine, u predmetu broj AP 3408/08, rješavajući apelaciju Hercegovačko-neretvanskog kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hercegovačko-neretvanskog kantona podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ip 025180 08 Pz od 29. augusta 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Hercegovačko-neretvanski kanton (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Kantonalno javno pravobranilaštvo Mostar, podnio je 24. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Ip 025180 08 Pz od 29. augusta 2008. godine. Apelant je tražio da se donese privremena mjera kojom bi se obustavio postupak izvršenja koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 Ip 025180 07 Ip, te je u više navrata dopunjavao apelaciju.
2. Tražitelj izvršenja Srednja građevinska škola iz Mostara (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) je 4. maja 2007. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv apelanta radi neisplaćenih plaća za mjesec maj i juni 2002. godine, a na osnovu Odluke o isplati preostalog novčanog iznosa za neisplaćene plaće korisnicima budžeta HNK broj 01-1-02-604/05 od 19. maja 2005. godine.
3. Rješenjem Općinskog suda broj 07 58 Ip 025180 07 Ip od 18. marta 2008. godine odbijen je prijedlog za izvršenje tražitelja izvršenja, kao neosnovan. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da u skladu sa članom 22. Zakona o izvršnom postupku Federacije BiH («Službene novine F BiH» broj 32/03;u daljnjem tekstu: ZIP), sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršne ili vjerodostojne isprave. S obzirom da je tražitelj izvršenja svoj prijedlog utemeljio na ispravi – odluci koja se ne može smatrati ni izvršnom ni vjerodostojnom ispravom u smislu čl. 23. i 29. ZIP-a, sud je odlučio kao u izreci rješenja.
4. Na navedeno rješenje tražitelj izvršenja se žalio, pa je Kantonalni sud rješenjem broj 58 0 Ip 025180 08 Pz od 29. augusta 2008. godine žalbu tražitelja izvršenja uvažio i osporeno prvostepeno rješenje preinačio na način što je odredio izvršenje u ovoj pravnoj stvari.
5. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalnog suda broj 58 0 Ip 025180 08 Pz od 29. augusta 2008. godine je navedeno da je apelant na osnovu izvršne isprave – Odluke o isplati preostalog novčanog iznosa za neisplaćene plaće korisnicima budžeta HNK broj 01-1-02-604/05 od 19. maja 2005. godine, obavezan da tražitelju izvršenja na ime duga isplati iznos od 20.355,20 KM. Ovu obavezu apelant je, kako je u dispozitivu osporenog rješenja naveo Kantonalni sud, dužan isplatiti sa zakonskom zateznom kamatom počev od 1. jula 2002. godine, pa sve do konačne isplate, te mu naknaditi troškove izvršnog postupka, sve sa računa apelanta koji se vodi kod Uni Credit Zagrebačke banke. Nadalje, istim rješenjem je utvrđeno da ako u vrijeme kada Uni Credit Zagrebačka banka primi rješenje o izvršenju, nema novčanih sredstava na računu apelanta, navedena banka će to rješenje držati u evidenciji i po njemu izvršiti prenos kada sredstva pristignu na račun. I konačno, Kantonalni sud je zaključio da prezentirana Odluka Vlade HNK broj 01-1-02-604/05 od 19. maja 2005. godine, predstavlja valjan izvršni dokument iz člana 23. stav 1. tačka 2. ZIP-a. Iz tih razloga je odlučeno kao u izreci rješenja, a u smislu odredbe člana 235. stav 1. tačka 3. Zakona o parničnom postupku Federacije BiH («Službene novine F BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06), a u vezi sa čl. 21. i 39. ZIP-a.
6. Apelant se žali da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud podsjeća na svoj stav da državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka ne uživaju prava iz Evropske konvencije, ali da uživaju garancije ljudskih prava iz Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-39/03, od 27. februara 2004. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 19/04, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
9. S obzirom da je apelant eksplicitno osporio rješenje Kantonalnog suda broj 58 0 Ip 025180 08 Pz od 29. augusta 2008. godine koje je doneseno u izvršnom postupku, Ustavni sud će dopustivost predmetne apelacije ispitati u odnosu na navedeno rješenje. S obzirom da je predmetno rješenje doneseno u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja prava i obaveza apelanta, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, kom pravu odgovara član 6. Evropske konvencije.
10. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-
21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).
11. U konkretnom slučaju prava i obaveze apelanta utvrđena su Odlukom Vlade HNK o isplati preostalog novčanog iznosa za neisplaćene plaće korisnicima budžeta HNK broj 01-1-02-604/05 od 19. maja 2005. godine, kojom je tražitelju izvršenja priznato pravo na isplatu duga u iznosu od 20.355,20 KM, a čiju isplatu vrši apelant. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da u predmetnom izvršnom postupku, koji je okončan rješenjem Kantonalnog suda, broj 58 0 Ip 025180 08 Pz od 29. augusta 2008. godine, nisu utvrđivana nova prava i obaveze apelanta u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine..
12. Apelant također navodi da je povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju praksu u predmetu, broj AP-206/02 od 23. jula 2004. godine, gdje je konstatovao da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, pa su apelantovi navodi u pogledu kršenja prava na imovinu također odbačeni kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Ustavni sud smatra da se praksa iz predmeta, broj AP-206/02 od 23. jula 2004. godine, može anaalogno primjeniti i u konkretnom slučaju, obzirom da je prethodno utvrđeno da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih prava i obaveza. Apelantova obaveza da isplati određeni novčani iznos tražitelju izvršenja nije utvrđena u predmetnom izvršnom postupku, nego Odlukom Vlade HNK o isplati preostalog novčanog iznosa za neisplaćene plaće korisnicima budžeta HNK broj 01-1-02-604/05 od 19. maja 2005. godine koja je prethodila donošenju odluke u izvršnom postupku. Stoga se apelantovi navodi u vezi povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine moraju također odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović