Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3493/08 (Pravobranilaštvo Republike Srpske – Sjedište zamjenika Banjaluka)
Odluka donesena 12. 05. 2011.
- Apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3493/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 05. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. maja 2011. godine, u predmetu broj AP 3493/08, rješavajući apelaciju Pravobranilaštva Republike Srpske – Sjedište zamjenika Banjaluka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Pravobranilaštva Republike Srpske – Sjedište zamjenika Banjaluka podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci, broj 011-0-U-08-00 215 od 24. jula 2008. godine, Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka, broj 21.05/476-4/08 od 21. januara 2008. godine i Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko –pravne poslove – Područna jedinica Banjaluka, broj 11-
476-240/07 od 31. avgusta 2007. godine zbog toga što je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Pravobranilaštvo Republike Srpske – Sjedište zamjenika Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 31. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-U-08-00 215 od 24. jula 2008. godine, Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka (u daljnjem tekstu: Uprava), broj 21.05/476-4/08 od 21. januara 2008. godine i Rješenja Uprave – Područne .jedinice Banjaluka (u daljnjem tekstu: Područna jedinica), broj 11-476-240/07 od 31. avgusta 2007. godine.
2. U postupku utvrđivanja prestanka državnog vlasništva na gradskom građevinskom zemljištu, po zahtjevu Pokrajac Borke i dr., Područna jedinica je donijela Rješenje, broj 11-476-240/07 od 31. avgusta 2007. godine kojim je utvrđeno da je sa 1. decembrom 2006. godine kao danom stupanja na snagu Zakona o građevinskom zemljištu («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 112/06) po sili zakona prestalo državno vlasništvo na građevinskom zemljištu pobliže označenom u tačci 1. dispozitiva rješenja. U tačci 2. dispozitiva citiranog rješenja je odlučeno da će se nakon pravosnažnosti tog rješenja izvršiti promjena stanja u Zemljišno knjižnom odjeljenju Osnovnog suda u Banjaluci na način preciziran u navedenoj tačci, dok je tačkom 3. rješenja odlučeno da su raniji vlasnici dužni da plate revalorizovani iznos isplaćene naknade po osnovu sporazuma o naknadi, zaključenog po osnovu rješenja o preuzimanju zemljišta i eksproprijaciji nekretnina.
3. Protiv prvostepenog rješenja apelant je podnio žalbu Upravi koja je donijela Rješenje, broj 21.05/476-4/08 od 21. janaura kojim je žalba odbijena. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da je prvostepeni organ za svoju odluku dao potpune i jasne i razloge koje kao pravilne i zakonite u cijelosti prihvata i drugostepeni organ.
4. Apelant je protiv rješenja Uprave podnio tužbu Okružnom sudu. Odlučujući o apelantovoj tužbi Okružni sud je donio Presudu, broj 011-0-U-08-00 215 od 24. jula 2008. godine kojom je tužba kao neosnovana odbijena.U obrazloženju je, između ostalog, istaknuto da je u konkretnoj upravnoj stvari nesporno utvrđeno da je predmetno zemljište podruštvljeno na osnovu odluke Skupštine opštine i da do dana stupanja na snagu Zakona o građevinskom zemljištu to zemljište nije privedeno namjeni, te da su u potpunosti ispunjeni uslovi propisani ovim Zakonom za uspostavljanje ranijeg vlasničko-pravnog odnosa.
5. Apelant se žali da je osporenim odlukama došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju U navodima apelacije apelant je istakao da je u svojstvu zakonakog zastupnika Grada Banjaluka učestvovao u upravnom postupku utvrđivanja prestanka državnog vlasništva na gradskom građevinskom zemljištu, te da smatra da su osporenim odlukama povrijeđena gore citirana prava subjekta kojeg apelant zastupa, shodno odredbi člana 1. Zakona o pravobranilaštvu Republike Srpske.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 10. apelacija je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu dopustivosti predmetnih apelacionih navoda, Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge navedene u Odluci Ustavnog suda broj AP-
929/06 od 17. aprila 2008. godine (dostupna i na www.ustavnisud.ba ). Naime, Ustavni sud je u navedenoj odluci zaključio da je apelant podnio apelaciju u svoje ime, mada ukazuje na povredu prava iz Ustava Bosne i Hercegovine za drugog pravnog subjekta, te da prema tome, on nije pogođen u svojoj pravnoj poziciji i nema pravo da bude apelant, već samo, in eventu, zastupnik pogođenog subjekta, čiji je on zakonski zastupnik, a to pitanje Ustavni sud nije htio prejudicirati. Imajuću u vidu navedenu praksu, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju apelant pred Ustavnim sudom mogao pojaviti samo u ulozi zakonskog zastupnika Grada Banjaluka, kao eventualnog apelanta, i u toj ulozi tvrditi da su povrijeđena prava tog subjekta kojeg zastupa.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović