Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3620/08 (D.O.O. «MENPROM» za proizvodnju, trgovinu i usluge Gornja Tuzla)
Odluka donesena 12. 05. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3620/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 05. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. maja 2011. godine, u predmetu broj AP 3620/08, rješavajući apelaciju D.O.O. «MENPROM» za proizvodnju, trgovinu i usluge Gornja Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D.O.O. «MENPROM» za proizvodnju, trgovinu i usluge Gornja Tuzla podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-0-Pž-08-000 116 od 22. septembra 2008. godine i rješenja Općinskog suda u Bihaću broj 017-0-
Mals-06-000086 od 4. marta 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. D.O.O. «MENPROM» za proizvodnju, trgovinu i usluge Gornja Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, koga zastupa Sejfudin Krnjić, advokat iz Tuzle, podnio je 18. novembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 001-0-Pž-08-000 116 od 22. septembra 2008. godine i rješenja Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 017-0-Mals-06-000086 od 4. marta 2008. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 017-0-Mals-06-000086 od 4. marta 2008. godine koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 001-0-Pž-08-000 116 od 22. septembra 2008. godine konstatovano je da se tužba koju je apelant podnio protiv tuženog Refika Topića vlasnika SZR Pekara «TRG» Bihać (u daljnjem tekstu: tuženi), smatra povučenom, te je apelant obavezan tuženom naknaditi troškove parničnog postupka. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da na pripremno ročište zakazano za 12. februar 2008. godine nije pristupio punomoćnik apelanta, ali je svojim pismenim podneskom od 5. februara 2008. godine molio da se ročište odgodi iz razloga što ima zakazan pretres pred Općinskim sudom u Kalesiji. Nakon što je Općinski sud odgodio pripremno ročište i novo zakazao za 4. mart 2008. godine, na koje ponovo nije pristupio punomoćnik apelanta, ali je svojim pismenim podneskom od 22. febraura 2008. godine obavijestio sud da ne može pristupiti na zakazano pripremno ročište jer ima zakazana tri ročišta pred Općinskim sudom u Tuzli i Brčkom. Općinski sud je naveo da je punomoćnik tuženog istaknuo da se protivi odlaganju ročišta, s obzirom na okolnost da je apelant već jednom tražio odgodu ročišta iz istih razloga, te da je isti mogao angažirati drugog advokata da ga zamjeni na ovom ročištu. S obzirom na navedeno, Općinski sud je primjenom člana 84. stav 1. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) odlučio kao u izreci rješenja.
3. Apelant smatra da mu je navedenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. U konkretnom slučaju rješenjem Kantonalnog suda broj 001-0-Pž-08-000 116 od 22. septembra 2008. godine odbijena je žalba koju je apelant podnio protiv rješenja Općinskog suda broj 017-0-Mals-06-000086 od 4. marta 2008. godine kojim je konstatovano da se tužba smatra povučenom. Dakle, pobijanim odlukama nije meritorno odlučeno o tužbenom zahtjevu apelanata, nego je samo konstatovano da se tužba smatra povučenom zbog činjenice da punomoćnik apelanta, iako uredno pozvan, nije prisustvovao pripremnom ročištu.
7. Ustavni sud zaključuje da apelant propustom da prisustvuje ročištu nije efektivno iscrpio pravne lijekove zbog čega redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati. Samim tim, apelant nije došao do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović