Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5456/10 (T. M.)
Odluka donesena 12. 05. 2011.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5456/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 05. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. maja 2011. godine, u predmetu broj AP-5456/10, rješavajući apelaciju Teufika Mahmutefendića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Teufika Mahmutefendića podnesena protiv rješenja Federalnog zavoda za zapošljavanje Sarajevo, broj 02/1-35/1-802-HA/10 od 28. septembra 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Teufik Mahmutefendić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tešnja, kojeg zastupa dipl. pravnik Rušto Mahmutefendić, iz Tešnja, podnio je 7. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Federalnog zavoda za zapošljavanje Sarajevo (u daljnjem tekstu: Zavod), broj 02/1-35/1-802-HA/10 od 28. septembra 2010. godine.
2. Rješenjem Službe za zapošljavanje Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Služba), broj UPI-03-35-2720/06 od 15. januara 2007. godine, apelantu je priznato pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, u trajanju od 24 mjeseca, počev od 7. novembra 2006. godine do 6. novembra 2008. godine, u mjesečnom iznosu od 244,00 KM.
3. Rješenjem Službe, broj UPI-03-35-2720-3/06 od 21. aprila 2010. godine, obavezan je apelant da izvrši povrat neosnovano primljenih novčanih sredstava, utvrđenih prethodno navedenim rješenjem, i to za vremenski period od 7. novembra 2006. godine do 31. maja 2008. godine, u ukupnom iznosu od 4.587,20 KM u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja, zbog toga što je uvjerenjem Općinskog suda u Zenici, Odjeljenje registra (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 043-0-Reg-08-002536 od 5. juna 2008. godine, utvrđeno da je apelant rješenjem Općinskog suda, broj UI-376/04 od 17. marta 2004. godine, bio naveden kao osnivač privrednog društva za proizvodnju i promet ''Finatex'' d.o.o. Tešanj, a u smislu odredbe člana 22. stav 1. tačka 2. Pravilnika o evidencijama u oblasti zapošljavanja (u daljnjem tekstu: Pravilnik) prilikom prijavljivanja na evidenciju nezaposlenih dao netačne podatke, izjavivši da nema registrovano privredno društvo ili drugo pravno lice.
4. Apelant je 2. jula 2010. godine podnio zahtjev za obnovu postupka okončanog rješenjem Službe, broj UPI-03-35-2720-3/06 od 21. aprila 2010. godine, koji je rješenjem Službe, broj UPI- 03-35-2720-4/06 od 12. jula 2010. godine, odbijen kao neosnovan. Iz obrazloženja rješenja proizilazi da je Služba primjenom odredbe člana 253. stav 3. Zakona o upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZUP) donijela rješenje kao u izreci obzirom da apelant kao podnosilac prijedloga za obnovu postupka nije priložio dokaze koji bi sami ili u vezi sa već izvedenim i upotrebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja.
5. Apelant je izjavio žalbu na rješenje Službe, broj UPI-03-35-2720-4/06 od 12. jula 2010. godine, koja je rješenjem Zavoda, broj 02/1-35/1-802-HA/10 od 28. septembra 2010. godine, odbijena kao neosnovana. U obrazloženju je navedeno da je apelant dao pogrešne podatke prilikom prijavljivanja na evidenciju nezaposlenih, imajući u vidu odredbu člana 22. stav 1. tačka 2. Pravilnika, a posebno imajući u vidu odredbu člana 3. stav 1. Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba (u daljnjem tekstu: Zakon) kojim je propisano da se nezaposlenom osobom smatra isključivo osoba sposobna za rad koja nije u radnom odnosu a koja nema registrovano privredno društvo ili drugo pravno lice, konstatujući da je apelant dok se nalazio na evidenciji nezaposlenih bio upisan kao osnivač privrednog društva za proizvodnju i promet ''Finatex'' d.o.o. Tešanj.
6. Apelant smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. U konkretnom slučaju apelant osporava rješenje Zavoda, broj 02/1-35/1-802-HA/10 od 28. septembra 2010. godine, kojim je odbijena žalba apelanta izjavljena na rješenje Službe, broj UPI- 03-35-2720-4/06 od 12. jula 2010. godine, a kojim je odbijen apelantov zahtjev za obnovu postupka okončanog rješenjem Službe, broj UPI-03-35-2720-3/06 od 21. aprila 2010. godine, zbog toga što dostavljeni dokazi ne bi doveli do drugačijeg rješenja. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropska komisija) u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14, strana 272. i dalje). U navedenom predmetu, Evropska komisija je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje «osnovanost bilo kakve krivične optužbe», pa analogno tome ne utvrđuje ni građanska prava i obaveze apelanta, u smislu prava na pravično suđenje. U ovom postupku odlučuje se samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje, odnosno ponovno odlučivanje o povratu neosnovano primljenih novčanih sredstava po osnovu nezaposlenosti.
9. Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o prijedlogu za obnovu postupka ne tiče odlučivanja o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za obnovu postupka. Stoga, postupak o odlučivanju o zahtjevu za obnovu postupka ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović