Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-797/11 (S. P.)

Odluka donesena 12. 05. 2011.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-797/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 05. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. maja 2011. godine, u predmetu broj AP 797/11, rješavajući apelaciju Stanke Prskalo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stanke Prskalo podnesena radi nedonošenja odluke u razumnom roku od strane Fonda PIO RS – Filijale Banja Luka o njenom zahtjevu za reviziju starosne penzije, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Stanka Prskalo (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gradiške, koju zastupa Draginja Selak, advokat iz Gradiške, podnijela je 21. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja rješenja po apelanticinom zahtjevu za reviziju starosne penzije.

2. Privremenim rješenjem Fonda PIO RS-Filijala Banja Luka (u daljnjem tekstu: Fond PIO) broj 1027802516 od 23. jula 2007. godine apelantici je priznato pravo na srazmjerni dio starosne penzije počev od 25. decembra 2006. godine u iznosu od 119,10 KM. U obrazloženju ovog rješenja je navedeno da apelantica ima ukupno 35 godina i 13 dana radnog staža navršenog u Bosni i Hercegovini i Republici Srpskoj, te da ispunjava uslove za sticanje prava na srazmjerni dio starosne penzije shodno odredbama člana 75. a u vezi sa članom 241. Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 106/05).

3. Apelantica je 15. septembra 2009. godine podnijela zahtjev Fondu PIO, kojim je tražila raviziju starosne penzije. Apelntica ističe da je više puta urgirala da se predmet uzme u rad, međutim, do dana podnošenja apelacije Fond PIO nije odlučio o njenom zahtjevu.

4. Apelantica navodi da je povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju apelantica se žali da Fond PIO-a nije riješio o njenom zahtjevu i pored činjenice da je više puta podnosila urgencije da se njen premet riješi. S tim u vezi Ustavni sud podsjeća apelanticu da je u skladu sa odredbama Zakona o opštem upravnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS»br.13/02 i 87/07; u daljnjem tekstu: ZUP) i Zakona o upravnim sporovima («Službeni glasnik RS»broj 109/05; u daljnjem tekstu: ZUS) imala mogućnost podnošenja žalbe drugostepenom organu odnosno pokretanja upravnog spora pred nadležnim Okružnim sudom zbog nedonošenja rješenja u zakonom propisanom roku. Odredbama člana 206. ZUP-a propisani su rokovi u kojima su organi uprave dužni odlučiti o zahtjevu stranke. Nadalje, članom 17. ZUS-a, je propisano da ako drugostepeni organ nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv rješenja prvostepenog organa, a ne donese ga ni u daljnjem roku od 15 dana po ponovljenom traženju, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena. Odredbom stava 2. istog člana propisano je da na način propisan u predhodnom stavu može postupiti stranka i kad po njenom zahtjevu rješenje nije donio prvostepeni organ u roku utvrđenom zakonom, protiv čijeg akta nema mjesta žalbi. U odredbi stava 3. istog člana propisano je da ako prvostepeni organ protiv čijeg akta ima mjesta žalbi nije u roku od 60 dana ili u posebnom kraćem roku donio rješenje o zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga pod uslovima iz stava 1. ovog člana pokrenuti i ako ovaj organ ne donese rješenje. Pozitivni zakonski propisi su omogućavali apelantici da se, bez obzira na činjenicu da prvostepeni organ nije odlučio o njegovom zahtjevu, njezin zahtjev riješi, odnosno da dođe do konačne odluke o meritumu tog zahtjeva. Shodno navedenom, Ustavni sud zapaža da apelantica nije iscrpila pravne lijekove moguće prema zakonu te da se na taj način lišila mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi, prema Pravilima Ustavnog suda, mogla biti predmet apelacionog razmatranja pred Ustavnim sudom.

8. U odnosu na imovinsko-pravni zahtjev apelanatice, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova, to apelantici ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-797/11 (S. P.) | Sudska praksa | Aktio