Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-862/11 (Autoprevoz bus d.d. iz Mostara)

Odluka donesena 12. 05. 2011.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-862/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 05. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. maja 2011. godine, u predmetu broj AP 862/11, rješavajući apelaciju Autoprevoz bus d.d, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Autoprevoz bus d.d.

podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 004455 11 U od 19. januara 2011. godine, rješenja Ministarstva građenja i prostornog uređenja Hercegovačko-neretvanskog kantona Mostar broj Up. II-09-03-25-138/10 od 9. jula 2010. godine i rješenja Odjela za urbanizam i građenje grada Mostara broj UPI-07/2-25- 366/10 od 25. maja 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Autoprevoz bus d.d. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Senad Dorce, advokat iz Mostara, podnio je 23. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem teksut: Kantonalni sud) broj 07 0 U 004455 11 U od 19. januara 2011. godine, rješenja Ministarstva građenja i prostornog uređenja Hercegovačko-neretvanskog kantona Mostar (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj Up. II-09-03-25-138/10 od 9. jula 2010. godine i rješenja Odjela za urbanizam i građenje grada Mostara (u daljnjem tekstu: Odjel) broj UPI-07/2-25-366/10 od 25. maja 2010. godine.

2. Rješenjem Odjela broj UPI-07/2-25-366/10 od 25. maja 2010. godine odbačen je kao neblagovremen apelantov zahtjev kojim je tražio da mu se izda odobrenje za legalizaciju bespravno izgrađene građevine na građevinskom zemljištu označenom kao k.č.1213/1 (nova k.č. 579/1) k.o. Mostar (Mostar I). U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant 19. januara 2010. godine podnio zahtjev kojim je tražio da mu se izda odobrenje za legalizaciju bespravno izgrađene građevine na spornom zemljištu. Shodno članu 4. Odluke o postupku i uslovima za legalizaciju građevina izgrađenih bez pravosnažnog odobrenja za građenje («Službene novine HNK/Ž» broj 2/06 i 4/07) postupak legalizacije pokreće se na zahtjev ovlaštene osobe najkasnije do 30. juna 2007. godine. U obrazloženju rješenja je također navedeno da se protekom ovog roka gubi pravo na podnošenje zahtjeva. S obzirom na navedno, Odjel je naveo da je apelant podnio zahtjev za legalizaciju bespravno izgrađenog objekta po isteku roka za podnošenje zahtjeva.

3. Ministarstvo je, odlučujući o žalbi apelanta protiv rješenja Odjela broj UPI-07/2-25-366/10 od 25. maja 2010. godine, donijelo rješenje broj Up. II-09-03-25-138/10 od 9. jula 2010. godine kojim je žalba apelanta odbijena kao neosnovana.

4. Protiv rješenja Ministarstva broj Up. II-09-03-25-138/10 od 9. jula 2010. godine apelant je podnio tužbu Kantonalnom sudu, koji je presudom broj 07 0 U 004455 11 U od 19. januara 2011. godine odbio apelantovu tužbu kao neosnovanu.

5. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju apelant osporava presudu Kantonalnog suda kojom je odbijena njegova tužba kojom je pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva. Ustavni sud upućuje na odredbu člana 4. Odluke o postupku i uslovima za legalizaciju građevina izgrađenih bez pravosnažnog odobrenja za građenje kojom je propisan datum do kojeg ovlaštene osobe mogu pokrenuti zahtjeve za legalizaciju građevina građenih bez pravosnažnog odobrenja za gradnju. Budući da apelant nije u datom roku podnio zahtjev za legalizaciju objekta to se u postupcima po njegovim zahtjevima nije odlučivalo o meritumima njegovih zahtjeva, nego su oni odbačeni iz formalnih razloga.

9. Ustavni sud podsjeća da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih lijekova mogućih po zakonu predstavlja preduvjet za meritorno razmatranje apelacije. Da bi Ustavni sud meritorno odlučivao o podnesnoj apelaciji, apelant je morao podnijeti zahtjev za legalizaciju objekata u roku koji je propisan članom 4. stav 3. navedene Odluke, koji u relevantnom dijelu glasi «zahtjev za legalizaciju pokreće se na zahtjev ovlaštene osobe najkasnije do 30. juna 2007. godine». Propust apelanta da u navedenom roku podnese zahtjev za legalizaciju je imao za posljedicu da su se i upravni organi i Kantonalni sud u upravnom sporu bavio isključivo procesnim pretpostavkama za rješavanje njegovog zahtjeva. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, te se apelacija ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-862/11 (Autoprevoz bus d.d. iz Mostara) | Sudska praksa | Aktio