Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-933/09 (A. D.)
Odluka donesena 12. 05. 2011.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-933/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 05. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. maja 2011. godine, u predmetu broj AP 933/09, rješavajući apelaciju Arsla Dilavera, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Arsla Dilavera podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Livnu broj 010-0-Gž-08-000 478 od 17. decembra 2008. godine i presude Općinskog suda u Livnu, Odjeljenja suda u Tomislavgradu broj 068-0—P.07.000-275 od 18. aprila 2008. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Arslo Dilaver (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tomislavgrada, podnio je 23. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 010-0-Gž-08-000 478 od 17. decembra 2008. godine i presude Općinskog suda u Livnu, Odjeljenja suda u Tomislavgradu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 068-0—P.07.000-275 od 18. aprila 2008. godine.
2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu apelanata protiv Kantona 10, Ministarstva unutarnjih poslova Livno (u daljnjem tekstu: tuženi), radi zaštite prava iz rada, Općinski sud je donio presudu broj 068-0—P.07.000-275 od 18. aprila 2008. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 010-0-Gž-08-000 478 od 17. decembra 2008. godine, kojom je obavezao tuženog da apelantu isplati naknadu plaće za period od 1. decembra 1999. godine do 5. maja 2000. godine u ukupnom iznosu od 1.259,93 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 27. februara 2006. godine pa do isplate, te mu uplatiti doprinose za MIO od 1. decembra 1999. godine pa do 5. maja 2000. godine. Stavom b) izreke prvostepene presude sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje parnične troškove. Stavom c) izreke prvostepene presude apelant je odbijen sa viškom tužbenog zahtjeva, kojim je tražio da ga tuženi vrati na odgovarajuće poslove sukladno njegovoj sturčnoj spremi i da mu uspostavi radno pravni status s obavezom izmirenja svih doprinosa iz radnog odnosa od 15. januara 1992. godine pa do povratka na posao, te da mu ispalti naknadu plaća za period od 1. maja 1992. godine do pravomoćnosti presude u visini prosjeka neto plaće u FBiH za mjesec decembar 2007. godine od po 696,74 KM mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos počevši od dana podnošenja tužbe pa do isplate.
3. Ustavni sud zapaža da je apelant 25. februara 2009. godine protiv presude Kantonalnog suda izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), a da nije u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda obavijestio Ustavni sud da je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
7. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom koji još nije donio odluku o reviziji koju je apelant izjavio protiv presude Kantonalnog suda.
8. Član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi:
Član 237. (1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
9. Ustavni sud je zauzeo stav da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, neovisno da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, u smislu da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem odluke o apelaciji prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. S obzirom na navedeno u apelantovom predmetu, apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost ponovo podnijeti apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović