Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2644/08 (J. Č.)

Odluka donesena 12. 05. 2011.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Materijalna šteta
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Naknada štete
  • Kamata
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2644/08

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 05. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2644/08, rješavajući apelaciju Jurice Čelića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 12. maja 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Jurice Čelića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž- 06-002841 od 30. maja 2008. godine u dijelu kojim je odlučeno o zakonskim zateznim kamatama.

Ostavlja se na snazi Presuda Općinskog suda u Sarajevu broj P- 679/03 od 10. oktobra 2006. godine u dijelu kojim je odlučeno o zakonskim zateznim kamatama, u skladu sa članom 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i u «Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Jurica Čelić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa Nikica Grižić, advokat iz Sarajeva, podnio je 1. septembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-06-002841 od 30. maja 2008. godine. Apelant je dopunio apelaciju 13. aprila 2010. godine II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), te Bosna-osiguranja d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 9. septembra 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je odgovor dostavio 3. oktobra 2008. godine, a Općinski sud 24. septembra 2008. godine. Tuženi, kojem je apelacija dostavljena na odgovor 11. septembra 2008. godine, do dana donošenja ove odluke nije dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda i Općinskog suda dostavljeni su apelantu 18. decembra 2008. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 31. marta 2003. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog radi naknade materijalne štete koju je pretrpio na svom automobilu uslijed saobraćajne nesreće izazvane krivicom drugog lica 21. marta 2001. godine, tražeći da se tuženi obaveže da mu isplati iznos od 38.787,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 21. marta 2001. godine.

7. Općinski sud je Presudom broj P-679/03 od 10. februara 2006. godine obavezao tuženog da apelantu isplati iznos od 33.417,26 KM sa kamatom u smislu člana 1. Zakona o visini stope zatezne kamate počevši od 21. marta 2001. godine pa do isplate, kao i da mu nadoknadi parnične troškove. U obrazloženju presude je, između ostalog, istaknuto da je apelantov zahtjev za isplatu kamate usvojen primjenom člana 277. stav 1. i člana 186. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO).

8. Protiv presude Općinskog suda tuženi je izjavio žalbu osporavajući prvostepenu presudu i u dijelu u kojem je odlučeno o zakonskim zateznim kamatama.

9. Kantonalni sud je Presudom broj 009-0-Gž-06-002841 od 30. maja 2008. godine djelimično uvažio žalbu tuženog, te je prvostepenu presudu preinačio u odluci o početku toka zakonske zatezne kamate tako da glasi da zatezna kamata, u smislu člana 1. Zakona o visini stope zatezne kamate, na dosuđeni iznos počinje teći od 10. oktobra 2006. godine pa do isplate, dok je u preostalom dijelu žalba tuženog odbijena i prvostepena presuda potvrđena. U obrazloženju presude je, između ostalog, istaknuto da je krajnji cilj instituta naknade štete uspostavljanje stanja kakvo je postojalo prije prouzrokovanja štete, odnosno kada to nije moguće, odgovorno lice se obavezuje da oštećenom isplati odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. Kantonalni sud je ukazao na to da je članom 189. stav 2. ZOO-a propisano da se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. U konkretnom slučaju, prvostepeni sud je prihvatio nalaz vještaka koji je cijene oštećenog vozila utvrđivao na dan štetnog događaja. U vezi s tim, ukazano je na to da je vještak izvršio obračun na osnovu ekonomske štete, utvrdio vrijednost vozila na dan nezgode, pa je našao da je vrijednost vozila umanjena za vrijednost spašenog dijela vozila 33.417,26 KM. Ovako utvrđena vrijednost vozila, u smislu člana 189. stav 2. ZOO-a, prema ocjeni Kantonalnog suda, trebala se ocijeniti kao vrijednost utvrđena na dan donošenja sudske odluke kada zatezna kamata na naknadu materijalne štete dosuđene u novcu prema cijenama u vrijeme presuđenja teče od dana donošenja prvostepene presude. Na osnovu navedenog, Kantonalni sud je zaključio da se kamata na utvrđeni iznos štete ne može dosuditi od dana kada je šteta nastala ili od dana podnošenja tužbe jer bi se u tom slučaju naknada dvostruko valorizirala – kroz cijenu oštećene stvari u vrijeme donošenja sudske odluke i putem kamate od dana nastanka štete, a što bi premašilo stvarnu štetu.

10. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) je Presudom broj 070-0-Rev-08-001705 od 4. februara 2010. godine odbio kao neosnovanu reviziju tuženog izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda. U presudi Vrhovnog suda je naznačeno da je tuženi izjavio reviziju zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da revizioni sud preinači nižestepene presude na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev ili da ukine drugostepenu presudu i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje. Revizioni navodi tuženog u pogledu povrede odredaba parničnog postupka ocijenjeni su neosnovanim jer je drugostepeni sud, u skladu sa članom 231. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), ocijenio odlučne žalbene navode i pri tom u obrazloženju svoje presude dao razloge koje kao pravilne prihvata i ovaj sud. Vrhovni sud je, između ostalog, zaključio da su nižestepeni sudovi pravilno primijenili materijalno pravo, odredbe članova 941, 185. stav 3. i 189. stav 2. ZOO-a, kada su usvojili tužbeni zahtjev na iznos od 33.417,26 KM, te su u obrazloženjima svojih presuda dali razloge koje kao pravilne prihvata i ovaj sud, a zbog čega je zaključeno da nema razloga da se ponavljaju i u ovoj presudi. Najzad, Vrhovni sud je zaključio da ne stoje razlozi revizije, kao ni oni na koje sud u revizionom postupku pazi po službenoj dužnosti, pa je primjenom odredbi člana 248. reviziju tuženog odbio kao neosnovanu.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da mu je osporenom presudom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da je Kantonalni sud pogrešno izrazio stav da se zatezna kamata obračunava od dana donošenja prvostepene presude umjesto od dana kada je šteta nastala. Prema apelantovom mišljenju, ovakav stav Kantonalnog suda je proizvoljan, posebno imajući u vidu odredbe čl. 186. i

277. ZOO-a, koje uopće nisu ocijenjene, a iz kojih proizlazi da se kod materijalne štete zatezna kamata dosuđuje od dana nastanka štete, a ne od dana donošenja prvostepene presude.

12. U dopuni apelacije od 13. aprila 2010. godine apelant je dostavio presudu Vrhovnog suda kojom je revizija tuženog izjavljena na presudu Kantonalnog suda odbijena kao neosnovana. Apelant je istakao da nije izjavljivao reviziju jer bi bila nedopuštena budući da bi osporavao sporedna potraživanja – kamate, pa da je zbog toga uložio apelaciju Ustavnom sudu.

b) Odgovor na apelaciju

13. Kantonalni sud se u odgovoru na apelaciju pozvao na obrazloženje iz osporene presude, te zaključio da u postupku pred ovim sudom nije bilo povrede prava na koju apelant ukazuje.

14. Općinski sud je u odgovoru istakao da, s obzirom na to da apelant osporava presudu Kantonalnog suda kojom je preinačena prvostepena presuda, smatra da u postupku pred ovim sudom nije bilo povrede apelantovih prava garantiranih Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

V.Relevantni propisi

15. Zakon o obligacionim odnosima («Službeni list SFRJ» br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, «Službeni list RBiH» br. 2/92, 13/93 i 13/94, te «Službene novine Federacije BiH» broj 29/03) u relevantnom dijelu glasi:

Član 186.

Obaveza naknade štete smatra se dospelom od trenutka nastanka štete.

Član 189.

(...)

Visina naknade štete određuje se prema cenama u vreme donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kad zakon naređuje što drugo.

Član 277.

Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim zakonom.

16. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 237.

(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude.

(2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.

(3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

Član 239.

Podnesena revizija ne zadržava izvršenje pravomoćne presude protiv koje je izjavljena. Član 240.

(1) Revizija se može izjaviti:

(...)

2) zbog pogrešne primjene materijalnog prava;

(...)

Član 241.

Revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojemu se ona pobija revizijom, u granicama razloga navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje.

VI.Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

19. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06-002841 od 30. maja 2008. godine, koju je apelant primio 20. augusta 2008. godine, a apelacija je podnesena 1. septembra 2008. godine. Osporenom presudom preinačena je prvostepena presuda u dijelu kojim je odlučeno o zakonskim zateznim kamatama a povodom žalbe tuženog. Apelant protiv prvostepene presude nije izjavljivao žalbu. Apelant je 13. aprila 2010. godine obavijestio Ustavni sud da je Vrhovni sud, odlučujući o reviziji tuženog, Presudom broj 070-0-Rev- 08-001705 od 4. februara 2010. godine u cjelini potvrdio presudu Kantonalnog suda koja je predmet osporavanja u postupku koji je on pokrenuo pred Ustavnim sudom.

20. Ustavni sud podsjeća na to da je, shodno članu 237. ZPP, revizija dopuštena u svim sporovima uz ispunjenost uvjeta pravosnažnosti drugostepene presude i kad vrijednost osporenog dijela osporene presude prelazi iznos od 10.000,00 KM. Pri ocjeni vrijednosti osporenog dijela presude uzima se u obzir vrijednost glavnog potraživanja, a ne i sporednih potraživanja kao što su kamate ili parnični troškovi. Dalje, Ustavni sud podsjeća na to da, u skladu sa članom 239. ZPP, podnijeta revizija ne zadržava izvršenje pravosnažne presude protiv koje je izjavljena.

21. U konkretnom slučaju, apelant je osporio presudu Kantonalnog suda u dijelu kojim je odlučeno o zakonskim zateznim kamatama, dakle o sporednom potraživanju, pa, shodno naprijed navedenom, nije mogao izjaviti reviziju. Stoga, osporena presuda Kantonalnog suda u odnosu na njega predstavlja odluku protiv koje su iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu, te čije izvršenje podnesena revizija tuženog nije odlagala. Najzad, s obzirom na to da je apelantu osporena presuda Kantonalnog suda uručena 20. augusta 2008. godine, a apelacija je uložena 1. septembra 2008. godine, Ustavni sud zaključuje da su ispunjeni uvjeti iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

22. U okolnostima konkretnog slučaja, iako je povodom revizije tuženog donesena Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-08-001705 od 4. februara 2010. godine, konačnom odlukom u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda ima se smatrati osporena presuda Kantonalnog suda. Naime, s obzirom na to da apelant u okolnostima konkretnog slučaja nije mogao izjaviti reviziju i tako osporavati presudu Kantonalnog suda, Vrhovni sud nije bio u mogućnosti da odlučuje o eventualnim povredama prava na koje apelant ukazuje u apelaciji.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

24. Apelant osporava navedenu presudu tvrdeći da mu je tom presudom povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje

25. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(…)

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

(...)

26. U suštini, apelant smatra da mu je osporenom presudom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog proizvoljnog stava da se zatezna kamata obračunava od dana presuđenja, odnosno od dana donošenja prvostepene odluke. S tim u vezi, apelant ističe da je Kantonalni sud potpuno zanemario i nije ocijenio čl. 186. i 277. ZOO-a, a iz kojih proizlazi da se kod materijalne štete zatezna kamata dosuđuje od dana nastanka štete, a ne od dana donošenja prvostepene presude.

27. Ustavni sud podsjeća na to da je pitanje početka roka za računanje zakonskih zateznih kamata pri određivanju materijalne štete već raspravljao u nizu svojih odluka (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1433/06 od 13. septembra 2007. godine, stav 29, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 86/07, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1757/06 od 8. jula 2008. godine, stav 43, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 99/08, i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3013/06 od 29. aprila 2009. godine, stav 89, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 50/09). U navedenim odlukama usvojeno je stanovište da se pri određivanju naknade materijalne štete zatezna kamata dosuđuje od dana nastanka štete. Naime, Ustavni sud je u Odluci broj AP 1757/06, stav 43, zaključio da je: «[…] članom 186. Zakona o obligacionim odnosima propisano da se obaveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Nadalje, članom 277. navedenog zakona propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu. Stoga, prema mišljenju Ustavnog suda, iako navedenim članovima eksplicitno nije navedeno od kada se zatezna kamata dosuđuje pri materijalnoj šteti, ipak, iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da bi zateznu kamatu u slučaju materijalne štete trebalo dosuditi od dana nastanka štete». Ustavni sud je u navedenim odlukama zaključio da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zbog toga što su sudovi proizvoljno primijenili materijalno pravo u pogledu početka toka zakonske zatezne kamate kod materijalne štete.

28. Imajući u vidu da je ovakvo stanovište izraženo u vezi sa tumačenjem relevantnih odredbi ZOO-a, koje su i u vrijeme donošenja osporene presude Kantonalnog suda, kao i ove odluke, u nepromijenjenom sadržaju i dalje na snazi, te da predmetna apelacija pokreće identično pitanje koje je već bilo raspravljeno u citiranim odlukama, Ustavni sud je zaključio da i predmetnu odluku donese u skladu sa navedenim odlukama Ustavnog suda, te da se umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke u pogledu apelantovih žalbenih navoda u potpunosti poziva na prethodno citirani stav. Pri tome, Ustavni sud se rukovodio činjenicom da je, prije svega, potrebno osigurati pravilnu primjenu relevantnih zakonskih odredbi, a s ciljem osiguranja pravne sigurnosti i pravilne primjene materijalnog prava. Shodno navedenom, Ustavni sud zaključuje da presuda Kantonalnog suda u dijelu u kojem je odlučeno o zakonskim zateznim kamatama ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a što je za posljedicu imalo povredu apelantovog prava garantiranog citiranim odredbama.

29. Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u donesenoj presudi pravilno primijenio čl. 186. i

277. ZOO-a, iz kojih proizlazi da se kod materijalne štete zatezna kamata dosuđuje od dana nastanka štete, a ne od dana donošenja prvostepene presude. Dalje, postupak povodom apelantove tužbe je trajao sedam godina, pa bi vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje Kantonalnom sudu, s obzirom na dužinu dosadašnjeg postupka, moglo dovesti u pitanje i apelantovo pravo na donošenje odluke kao segment prava na pravično suđenje. Shodno navedenom, Ustavni sud je zaključio da su se stekli uvjeti da u konkretnom slučaju iskoristi ovlaštenje iz člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odnosno da predmet meritorno okonča. Na osnovu navedenog, Ustavni sud je ukinuo presudu Kantonalnog suda u dijelu u kojem je odlučeno o zakonskim zateznim kamatama, a ostavio na snazi presudu Općinskog suda u dijelu u kojem je odlučeno o istom pitanju. Pri tome, Ustavni sud se posebno rukovodio činjenicom da obrazloženja i razlozi na kojim je Općinski sud zasnovao svoju odluku u pogledu primjene relevantnih odredbi ZOO-a o početku računanja zakonske zatezne kamate u svemu zadovoljavaju standarde prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

30. Ustavni sud konstatira da postoji povreda prava na pravično suđenje kada nadležni sud pri određivanju materijalne štete zateznu kamatu dosuđuje od dana donošenja prvostepene presude umjesto od dana nastanka štete, a kako je to regulirano relevantnim zakonskim odredbama.

31. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-2644/08 (J. Č.) | Sudska praksa | Aktio