Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2514/08 (M. C., M. C., D. C., Z. C., G. C. i B. C.)

Odluka donesena 12. 05. 2011.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Nematerijalna šteta
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2514/08

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 05. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2514/08, rješavajući apelaciju Milorada Cvijanovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 5, člana 59. stav 2. alineja 1. i 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 12. maja 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Milorada Cvijanovića, Milice Cvijanović i Dragana Cvijanovića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Doboju pod brojem P-191/98, a okončan zaključivanjem vansudskog poravnanja pred Pravobranilaštvom Republike Srpske pod brojem Un-85/06 od 14. februara 2011. godine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorke Cvijanović, Grozde Cvijanović i Borke Cvijanović podnesena zbog nedonošenja odluke u predmetu pred Osnovnim sudom u Doboju koji je vođen pod brojem P-191/98 i u postupku pred Pravobranilaštvom Republike Srpske u kojem je zaključeno vansudsko poravnanje broj Un-85/06 od 14. februara 2011. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.

Odluku objaviti u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, „Službenom glasniku Republike Srpske” i „Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine“.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Milorad Cvijanović, Milica Cvijanović, Dragan Cvijanović, Zorka Cvijanović, Grozda Cvijanović i Borka Cvijanović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Paležnice, opština Doboj, koje zastupa Slobodanka Stajić, advokatica iz Banje Luke podnijeli su 15. augusta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja sudskog postupka i nedonošenja odluke u razumnom roku povodom njihove tužbe podnesene 13. maja 1998. godine, u postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod poslovnim brojem P-191/98 i u postupku pred Pravobranilaštvom Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Pravobranilaštva zatraženo je 21. augusta 2008. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je 4. septembra 2008. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Pravobranilaštvo 5. septembra 2008. godine.

4. Na traženje Ustavnog suda Osnovni sud je 1. aprila 2011. godine dostavio spis P-191/98, a Pravobranilaštvo je 30. marta 2011. godine dostavilo spis Un-85/06.

5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je 29. oktobra 2008. godine dostavio apelantima odgovore na njihovu apelaciju.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelanti Milorad Cvijanović, Milica Cvijanović i Dragan Cvijanović su 13. maja 1998. godine podnijeli Osnovnom sudu tužbu protiv Republike Srpske – Ministarstva odbrane Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade materijalne i nematerijalne štete zbog pogibije sina i brata.

8. Osnovni sud je u toku postupka zakazao četiri rasprave. Na raspravi od 20. marta 2001. godine Osnovni sud je pozvao apelante da urede tužbu. Tuženi je dostavio odgovor na tužbu 31. oktobra 2001. godine. Nakon toga Osnovni sud je zakazao rasprave 15. novembra 2001. godine (održana u odsutnosti uredno obaviještenog tuženog), 11. decembra 2001. godine (apelanti proširili tužbu, a tuženi nije mogao da se izjasni jer nije bio prisutan) i 10. januara 2002. godine (nije bilo uvjeta za vođenje postupka jer dostava za tuženog nije bila uredna pa je rasprava odgođena na neodređeno vrijeme do izjašnjavanja tuženog).

9. Osnovni sud je donio Rješenje broj P-191/98 od 15. decembra 2005. godine, kojim se proglasio stvarno nenadležnim i predmet na osnovu čl. 4. i 5. Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine (u daljnjem tekstu: Zakon o naknadi ratne štete) koji je stupio na snagu 30. novembra 2005. godine, te je, u skladu sa navedenim zakonom predmet broj P-191/98, ustupio Pravobranilaštvu na nadležni postupak.

10. Pravobranilaštvo je zakazalo raspravu za 13. oktobar 2008. godine, na koju nisu došli uredno obaviješteni apelanti, ali su tražili odgodu rasprave. Nova rasprava je zakazana i održana 14. februara 2011. godine.

11. Na raspravi održanoj 14. februara 2011. godine apelanti Milorad Cvijanović, Milica Cvijanović i Dragan Cvijanović i Pravobranilaštvo su zaključili vansudsko poravnanje broj Un- 85/06 od 14. marta 2011. godine.

12. Iz vansudskog poravnanja proizlazi da su se apelanti Milorad Cvijanović, Milica Cvijanović i Dragan Cvijanović i Pravobranilaštvo, kao ugovorne strane, u skladu sa Zakonom o naknadi ratne štete, dogovorili o visini štete, kamatama, načinu isplate i roku dospijeća. Apelanti su se potpisivanjem poravnanja odrekli prava bilo kakvog drugog potraživanja po ovom osnovu.

13. Pravobranilaštvo je 24. marta 2011. godine predmet broj P-191/98 vratilo Osnovnom sudu sa kopijom zapisnika od 14. februara 2011. godine.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. U apelaciji apelanti ukazuju na neopravdano dugo vođenje postupka (u momentu podnošenja apelacije više od 11 godina) u postupku pred Osnovnim sudom i Pravobranilaštvom, čime im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Zbog navedenog apelanti su tražili od Ustavnog suda da ocjeni ustavnost postupanja Osnovnog suda u Doboju i Pravobranilaštva RS u smislu povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u odnosu na pravično suđenje i donošenje odluke u razumnom roku, kao i aspekt nepravilne primjene materijalnog prava zbog koje je došlo do dugotrajnog suđenja i povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelanti su tražili da Ustavni sud donese odluku kojom će utvrditi povredu navedenog prava apelantima i naložiti Vladi Republike Srpske da se apelantima isplati naknada za materijalni i nematerijalnu štetu zbog smrti oca i brata, kao i naknadu troškova postupka koje su apelanti imali pored Osnovnim sudom, u skladu sa troškovnikom koji su priložili.

b) Odgovor na apelaciju

15. Osnovni sud je naveo da je tužba podnijeta 12. februara 1999. godine, a da je nakon donošenja Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine donijeto rješenje kojim se sud proglasio stvarno nenadležnim. Protiv ovog rješenja apelanti nisu izjavili žalbu. Osnovni sud je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

16. Pravobranilaštvo je u odgovoru na apelaciju (od 4. septembra 2008. godine) navelo da je zbog velikog broja zaprimljenih predmeta (što po zahtjevu stranaka, što po ustupanju predmeta na nadležnost od strane sudova), u predmetu apelanata zakazana usmena rasprava za 13. oktobar 2008. godine.

V.Relevantni propisi

17. Zakon o parničnom postupku («SFRJ» br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 17/93, 14/94 i 32/94) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

18. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03 i 85/03): Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

19. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 118/09):

Član 1.

U Zakonu o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 103/05, 1/09 i 49/09), član 1. mijenja se i glasi:

„Ovim zakonom uređuju se postupak, uvjeti i kriterijumi za ostvarivanje prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine, fizičkim i pravnim licima po čijim tužbenim zahtjevima nije pravosnažno okončan sudski postupak za naknadu štete, kao i onim koji su podnijeli zahtjeve za naknadu štete Pravobranilaštvu Republike Srpske, te postupak sklapanja vansudskih poravnanja za navedenu štetu.

Lica po čijim tužbenim zahtjevima nije pravosnažno okončan sudski postupak za naknadu štete mogu svoje pravo ostvariti u skladu sa ovim zakonom, a u suprotnom njihov predmet će se ustupiti mjesno i stvarno nadležnom sudu.“

VI.Dopustivost Neovlaštena lica

20. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelantice Zorku Cvijanović, Grozdu Cvijanović i Borku Cvijanović, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

5. apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;

21. Ustavni sud zapaža da su apelaciju podnijele Zorka Cvijanović, Grozda Cvijanović i Borka Cvijanović, koje nisu učestvovale u postupcima koja su predmet osporavanja ovom apelacijom, proizlazi da apelantice nisu lica koje u konkretnom slučaju imaju pravo da pokrenu postupak pred Ustavnim sudom.

22. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke u odnosu na Zorku Cvijanović, Grozdu Cvijanović i Borku Cvijanović.

Ostali apelanti

23. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelante Milorada Cvijanovića, Milicu Cvijanović i Dragana Cvijanovića, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine,

24. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

25. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio

26. U smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

27. U kontekstu navedenog Ustavni sud primjećuje da se apelanti koji su vodili postupak pred Osnovnim sudom i Pravobranilaštvom pozivaju na svoje pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koje sadrži pravo na «suđenje u razumnom roku», zato što je parnični postupak i postupak pred Pravobranilaštvom trajao neprimjereno dugo. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud primjećuje da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Republici Srpskoj, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da se žali zbog dužine trajanja navedenih postupaka (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud za ljudska prava, Tome Mata protiv Portugala, aplikacija broj 32082/98, ECHR 1999-IX).

28. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se ostvarila njegova prava. Također, Ustavni sud zapaža da je jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna sredstva koja su pojedincu na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države koji ugrožava zaštitu individualnih prava ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost države je da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21).

29. Na osnovu svega navedenog, a imajući u vidu odredbe člana VI/3.b), te člana 16. stav 1. i stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na Milorada Cvijanovića, Milicu Cvijanović i Dragana Cvijanovića. VII.Meritum

30. Apelanti smatraju da im je, zbog nedonošenja odluke povodom njihove tužbe, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.1. Pravo na pravično suđenje u razumnom roku

31. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

32. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

33. Ustavni sud konstatuje da su apelanti, u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku, Osnovnom sudu podnijeli tužbu radi naknade materijalne i nematerijalne štete, te da se žale zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, što predstavlja jedan od aspekata prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Prema praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, član 6. stav 1. Evropske konvencije se primjenjuje na postupke čiji je rezultat odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. U vezi s tim, u slučaju apelanata zadatak Osnovnog suda jeste utvrđivanje da li je, zaista, tuženi odgovoran za štetu, te koji iznos je tuženi dužan da isplati na ime nastale štete. Dakle, parnični postupak povodom tužbe apelanata je spor građanskopravne prirode u kojem se utvrđuju građanska prava apelanata pri čemu su apelanti zainteresirani da se konačna odluka o njihovom tužbenom zahtjevu donese u razumnom roku. Stoga je u slučaju apelanata član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.

a) Relevantni principi

34. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b) Period koji se uzima u obzir

35. Predmetni postupak pokrenut je 13. maja 1998. godine, a apelanti su zaključili vansudsku nagodbu s Pravobranilaštvom 14. februara 2011. godine. Dakle, cjelokupan postupak povodom tužbenog zahtjeva trajao je 12 godina i devet mjeseci.

c) Analiza postupka

36. Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda, Ustavni sud ističe da se složenost postupka mora razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta, tj. dokaza koje sud treba izvesti i procijeniti u okviru pravne prirode spora.

37. Ustavni sud primjećuje da su apelanti podnijeli tužbu radi naknade štete zbog smrti sina i brata. Takav spor, prema mišljenju Ustavnog suda, s obzirom na dokaze koje je potrebno izvesti i činjenice koje je potrebno utvrditi, ne bi trebalo da bude naročito složen.

38. Vezano za ponašanje apelanata Ustavni sud primjećuje da su apelanti preduzeli sve potrebno da bi se postupalo po njihovoj tužbi, pa se, i pored okolnosti da su apelanti tražili odgodu ročišta pred Pravobranilaštvom (13. oktobar 2008. godine), ne može zaključiti da je zbog nekog propusta apelanata postupak trajao preko 12 godina.

39. S druge strane Ustavni sud primjećuje da je od podnošenja tužbe do donošenja rješenja kojim se proglasio nenadležnim Osnovni sud zakazao i četiri rasprave, od kojih je samo jednu održao. Nakon sedam godina i sedam mjeseci od dana podnošenja tužbe Osnovni sud se proglasio stvarno nenadležnim i ustupio predmet Pravobranilaštvu.

40. Postupajući u skladu sa zakonskim odredbama Pravobranilaštvo je zakazalo prvo ročište skoro dvije godine i deset mjeseci nakon što im je Osnovni sud dostavio predmet, na koje apelanti, prema stanju spisa, nisu mogli pristupiti pa su tražili odgodu. Sljedeću raspravu Pravobranilaštvo je zakazalo za 14. februar 2011. godine, dakle dvije godine i četiri mjeseca nakon toga i na raspravi od 14. februara apelanti i Pravobranilaštvo su zaključili vansudsko poravnanje. Iz navedenog proizlazi da je postupak pred Pravobranilaštvom trajao pet godina i dva mjeseca.

41. Stoga Ustavni sud zaključuje, imajući u vidu okolnosti konkretnog predmeta, a osobito činjenicu da je apelantima zbog nepostupanja Osnovnog suda i Pravobranilaštva trebalo 12 godina da izdejstvuju odluku o zahtjevu za naknadu štete, da je apelantima prekršeno pravo na suđenje u razumnom roku u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

d) Pitanje naknade nematerijalne štete

42. Apelanti su tražili da Ustavni sud donese odluku kojom će narediti isplatu materijalne i nematerijalne štete zbog smrti sina i brata i troškove sastava predmetne tužbe. Također, apelanti su se izjasnili da trpe štetu zbog dužine trajanja postupka, ali nisu zatražili od Ustavnog suda naknadu štete zbog dužine trajanja postupka pred redovnim sudovima. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu zbog dužine trajanja postupka. Međutim, Ustavni sud primjećuje da takav zahtjev u apelaciji nije postavljen.

43. S druge strane, Ustavni sud podsjeća da u pogledu zahtjeva apelanata da im se nadoknade troškovi iz postupka pred redovnim sudom, da u skladu s Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove iz redovnog postupka pred Ustavnim sudom.

VIII.Zaključak

44. Nedonošenje odluke redovnog suda u vremenskom periodu od sedam godina i sedam mjeseci po podnesenoj tužbi u parničnom postupku radi naknade štete, a zatim više od pet godina postupka pred Pravobranilaštvom, predstavlja kršenje prava na pravično suđenje u odnosu na pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

45. Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 5, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

46. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-2514/08 (M. C., M. C., D. C., Z. C., G. C. i… | Sudska praksa | Aktio