Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2163/08 (M. P.)

Odluka donesena 12. 05. 2011.

Nema povrede
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
  • Izvršenje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2163/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 05. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. maja 2011. godine, u predmetu broj AP 2163/08, rješavajući apelaciju Milene Panić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milene Panić podnesena zbog neizvršenja Rješenja Osnovnog suda u Banjaluci broj I-1636/04 od 30. augusta 2004. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Milena Panić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Doboja podnijela je 17. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj I-

1636/04 od 30. augusta 2004. godine.

2. Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda broj I-1636/04 od 30. augusta 2004. godine dozvoljeno je izvršenje pravosnažne i izvršne presude Osnovnog suda u Doboju broj Rs-134/03 od 9. decembra 2003. godine protiv izvršenika Republike Srpske – Trezor RS, radi naplate apelanticinog potraživanja u iznosu od 13.407,83 KM sa pripadajućom zateznom kamatom, kao i troškovima izvršenja. Navedenim rješenjem je određeno da će se naplata izvršiti prijenosom izvršenikovih novčanih sredstava na apelanticin račun koji se vodi u Novoj banci AD, Filijala Doboj.

3. Izvršenikov prigovor protiv rješenja o izvršenju odbijen je kao neosnovan Rješenjem Osnovnog suda broj I-1636/04 od 12. oktobra 2004. godine. Rješenjem Okružnog suda u Banjaluci broj Gž-659/05 od 20. decembra 2005. godine odbijena je kao neosnovana izvršenikova žalba protiv rješenja Osnovnog suda od 12. oktobra 2004. godine.

4. Apelantica je u decembru 2005. godine odbila da potpiše sa izvršenikom prijedlog sporazuma o isplati duga po Rješenju o izvršenju broj I-1636/04 od 30. augusta 2004. godine.

5. Apelantica je 4. aprila 2011. godine, odgovarajući na dopis Ustavnog suda, obavijestila Ustavni sud da je njen predmet «izvršen - okončan u novembru 2009. godine».

6. Osnovni sud je 4. aprila 2011. godine obavijestio Ustavni sud da je predmetni izvršni postupak okončan na zakonit način. Također su naveli da je Republika Srpska – Ministarstvo finansija kao izvršenik dostavilo dokaz da je apelantica namirena u svojim potraživanjima. Prema dostavljenoj potvrdi apelantici je izvršenik 17. novembra 2009. godine isplatio sljedeće iznose: glavnica u iznosu od 12.214,43 KM (potraživanja za period od 15. marta do 31. decembra 2002. godine), kamata u iznosu od 12.214,43 KM, porez za navedeni period u iznosu od 1.062,62 KM i zbirni doprinosi u iznosu od 5.853,93 KM.

7. Apelantica je u apelaciji navela da su joj zbog neizvršenja navedenog pravosnažnog i izvršnog rješenja o izvršenju povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

2) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na to da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

10. Ustavni sud zapaža da iz dopisa Osnovnog suda i apelanticine obavijesti proizlazi da je izvršenik apelantici isplatio potraživanja koja je imala prema pravosnažnom i izvršnom rješenju o izvršenju. Ustavni sud ističe da je, prema članu 64. Zakona o izvršnom postupku RS, izvršenje dovršeno provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava. Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju apelantica namirila svoja potraživanja, to jeste da je provedena izvršna radnja kojom se izvršenje dovršava u smislu navedene odredbe zakona, Ustavni sud zaključuje da su apelanticini navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2163/08 (M. P.) | Sudska praksa | Aktio