Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3567/08 (B. A.)
Odluka donesena 12. 05. 2011.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3567/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 05. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. maja 2011. godine, u predmetu broj AP 3567/08, rješavajući apelaciju Behije Albalić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Behije Albalić podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-U-08-000 297 od 16. oktobra 2008. godine, Rješenja Federalne uprave za geodetske i imovinskopravne poslove broj 05-30-3-1172/07 od 24. aprila 2007. godine i Rješenja Službe za geodetske, imovinskopravne poslove i katastar Općine Tešanj broj 06-31-1-106/06 od 27. avgusta 2007. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Behija Albalić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tešnja, koju zastupa Drinka Lekić, advokat iz Tešnja, podnijela je 11. novembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-U-08-000 297 od 16. oktobra 2008. godine, Rješenja Federalne uprave za geodetske i imovinskopravne poslove (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) broj 05-30-3-1172/07 od 24. aprila 2007. godine i Rješenja Službe za geodetske, imovinskopravne poslove i katastar Općine Tešanj (u daljnjem tekstu: Služba) broj 06-31-1-106/07 od 27. avgusta 2007. godine.
2. Rješenjem Službe broj 06-31-1-106/07 od 27. avgusta 2007. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Federalne uprave broj 05-30-3-1172/07 od 24. aprila 2007. godine, odbijen je apelantičin zahtjev za ispravku greške upisa avio-premjera na parcelama označenim kao k.p. broj 215/1, k.p. broj 215/2, k.p. broj 215/3 i k.p. broj 215/4 za k.o. Kraševo. Apelantica je upućena da svoja prava u vezi sa nastalim sporom ostvari putem nadležnog suda.
3. U obrazloženju prvostepenog rješenja se navodi da je od službenog lica pozvana apelantica, odnosno njen opunomoćenik, te da je izjavila da ostaje kod svog zahtjeva i prijedloga ispravke greške. Istakla je da je njen bivši suprug Muhamed Cerovac prodao cijelu predmetnu parcelu i kuću koja je bila izgrađena na parceli Ibri Ogrić, te da, po njenom mišljenju, njen suprug nije mogao prodati njenu polovinu, jer je u vrijeme zaključenja tog usmenog dogovora o kupoprodaji znao da je „na sudu“ u Doboju već okončan postupak „utvrđenja“ zajedničke imovine. Također je istakla da promet predmetnih nekretnina nije izvršen u skladu sa Zakonom o prometu i da nema nikakvog ugovora između Muhameda Cerovca i Ibre Ogrića, te da je zato podnijela zahtjev i predložila da se izvrši identifikacija parcela.
4. Također je navedeno da je Ibro Ogrić izjavio da je upoznat sa predmetnim zahtjevom, te da od apelantice nije kupio zemlju, već od njenog supruga 1972. godine, od kada uživa tu zemlju i za nju plaća porez. Također je saslušan i Besim Ogrić, koji je izjavio da je predmetne nekretnine dobio od svoga oca Ibre Ogrića.
5. Dalje je navedeno da je službeno lice pozvalo vještaka geodetske struke da identifikuje predmetnu parcelu prema podacima starog katastarskog operata, podacima novog katastarskog operata, te o tome kakav je bio upis u zemljišnoj knjizi.
6. Vještak geodetske struke je izjavio da je riječ o parcelama starog premjera, i to parceli 260/3 zv. Bara, livada 1. klase, površine 720 m2, i parceli 260/6 zv. Bara, livada 1. klase, površine 1370 m2, i kuća, „neplodno“, površine 40 m2, a obje upisane u pl. broj 316 Kraševo, u kojem je kao posjednik po starom katastarskom operatu bio upisan Muhamed Cerovac (apelantičin bivši suprug) sa dijelom 1/1. Dalje je navedeno da oblikom i površinom parcele starog premjera 260/3 i 260/6 približno odgovaraju parcelama 215/1 zv. Bara, livada 4. klase. površine 1478 m2. i 215/4 zv. Bara, livada 4. klase, površine 216 m2, obje upisane u pl. broj 336 k.o. Kraševo, u kojem je kao posjednik upisan Ibro Ogrić sa obimom prava 1/1 i parcelama 215/2 zv. Bara, kuća i zgrade 23 m2 i dvorište 336 m2 i 215/3 zv. Bara, pristupni put 74 m2, upisane u pl. broj 584 k.o. Kraševo u kojem je kao posjednik od 1987. godine upisan Besim Ogrić sa obimom prava 1/1. Parcele 260/3 i 260/3 su upisane u zk. ul. broj 74 u k.o. Kraševo, gdje je u B vlasničkom listu upisan Pejo Kontić sa pravom vlasništva 1/1. Kao dokaz je priložen u spis zk. izvadak broj 74 od 30. maja 2007. godine Zemljišnoknjižnog ureda u Tešnju.
7. Dalje je navedeno da je na upit apelantičine opunomoćenice upućen vještaku geodetske struke na osnovu čega je na predmetnim nekretninama upisan kao posjednik Ibro Ogrić i kada tačno, vještak izjavio da je taj upis u katastarskom operatu izvršen prilikom izlaganja podataka aero-fotogeometrijskim snimanjem od 13. novembra 1979. godine. Dalje je vještak izjavio da se apelantica ne pojavljuje ni u katastarskoj evidenciji starog i novog katastarskog operata, niti u zemljišnoknjižnoj evidenciji. Vještak je istakao da su svi posjednici i žitelji područja općine Tešanj bili obaviješteni o izlaganju podataka pribavljenih aero-fotogeometrijskim snimanjem i da su tom prilikom mogli da stave svoje primjedbe na eventualne propuste na rad komisija za popis nekretnina. Vještak je naglasio da mu nije poznato da li su apelantičin bivši suprug i apelantica stavili primjedbu na propust oko predmetnih nekretnina.
8. Na upit apelantičine opunomoćenice upućen vještaku na osnovu čega je Besim Ogrić upisan kao posjednik, vještak je izjavio da je darovnim ugovorm sastavljenim i ovjerenim u sudu Ibro Ogrić 7. oktobra 1998. godine darovao svom sinu Besimu Ogriću parcele broj 215/2 i 215/3, te da je na parceli broj 215/2 sada izgrađena porodična stambena zgrada, koju je gradio Besim Ogrić sa svojom porodicom.
9. Dalje je navedeno da je uvidom u stavku promjena broj 30/88 za K.O. Kraševo odnosno u prijavni list „B“ od 26. februara 1989. godine utvrđeno da je uviđajem na terenu i u prisustvu zainteresovanih stranaka, a na osnovu vidno postavljenih i nespornih međa, parcela označena kao k.p. broj 215 zv. „Bara“ kuća i zgrada površine 23 m2 i livada 4 klase površine 1982 m2 upisana u posjedovni list 336 posjed Ibre Ogrića iz Kraševa cijepana na 215/1, 215/2, 215/3 i 215/4. Uvidom u stavku promjena broj 49/88 za K.O. Kraševo utvrđeno je da je darovnim ugovorom sastavljenim 7. oktobra 1988. godine, a ovjerenim kod Osnovnog suda u Tešnju Ibro Ogrić kao darodavac darovao svom sinu Besimu Ogriću svoju nekretninu označenu kao k.č. broj 215/2 zv. „Bara“ u površini od 359 m2 i k.č. broj 215/3 pristupni put 74 m2 upisano u K.O. Kraševo.
10. Uvidom u presudu Okružnog suda u Doboju broj P-333/72 od 29. decembra 1977. godine utvrđeno je da je apelantica na osnovu zajedničke stečene imovine u braku suvlasnik sa 1/2 na zemljištu livadi zv. „Bara“ u površini od 720 m2 označenoj sa k.č. broj 260/3 i livadi zv. „Bara“ u površini od 1420 m2 označenoj sa k.č. broj 260/6 obe upisane u K.O. Kraševo, jednoj prizmenoj zidanoj kući i pokretnoj imovini. Nadalje je uvidom u izvod iz matične knjige vjenčanih od 10. maja 2007. godine utvrđeno je da je naknadnim upisom i bilješkom od 24. jula 1972. godine na osnovu pravosnažne presude Općinskog suda u Doboju broj P-299/72 od 26. aprila 1972. godine razveden brak između Muhameda Cerovca i Behije Cerovac (apelantice).
11. Uvidom u akt od 9. januara 1986. godine utvrđeno je da se sa prijedlogom radi fizičke diobe nekretnina obuhvaćenih presudom Okružnog suda u Doboju broj P-333/72 apelantica, kao predlagateljica obraćala Općinskom sudu u Tešnju protiv Muhameda Cerovca.
12. Rješavajući po apelnticinom predmetnom zahtjevu prvostepeni upravni organ se pozvao na odredbu člana 56. stav 1. Zakona o premjeru i katastru zemljišta („Službeni list SR BiH“ broj 14/78) kojim je propisano da je nadležni općinski organ uprave u vršenju poslova održavanja premjera i katastra zemljišta dužan da otklanja sve nedostatke i propuste u snimanju detalja, geodetskom elaboratu, planovima, karti i u katarskom operatu.
13. Istaknuto je da je u predmetnom postupku održana usmena rasprava na licu mjesta, te da Ibro Ogrić i Besim Ogrić nisu saglasni da se predmetne parcele upišu sa dijelom ½ u posjed apelantice. Nadalje je istaknuto da se u katastarskoj evidenciji starog operata, u evidenciji novog katastarskog operata niti u evidenciji u zemljišnoj knjizi ni na jednom mjestu ne spominje ime Behije Albalić kao posjednika predmetnih parcela. Stoga je zaključeno da Služba ne može izvršiti ispravku greške upisa sa dijelom ½ na apelanticu iz razloga što ne postoji pravni osnov da bi se izvršila ispravka upisa na predmetnim parcelama.
14. Protiv drugostepenog rješenja apelantica je podnijela tužbu koju je Kantonalni sud presudom broj 004-0-U-08-000 297 od 16. oktobra 2008. godine odbio kao neosnovanu.
15. U obrazloženju presude se navodi da iz stanja spisa jasno proizlazi da je prvostepeni organ u posebnom ispitnom postupku provedenom po zahtjevu apelantice od 18. maja 2007. godine prikupio dokaze i činjenice relevantne za pravilno i zakonito rješavanje predmetne upravne stvari. Okružni sud je našao da je prvostepeni organ izvršio saslušanje svih zainteresovanih stranaka u predmetnom upravnom postupku, proveo postupak vještačenja po vještaku geodetske struke, izvršio uviđaj na licu mjesta, te pribavio materijalne dokaze kao što su presuda Okružnog suda u Doboju broj P-333/72 od 29. decembra 1977. godine. Također je utvrđeno da je prvostepeni organ izvršio uvid u posjedovne listove broj 336, 584 i 316 za KO Kraševo, te izvršio uvid u zk. uložak broj 74 za KO Kraševo, te na osnovu materijalnih dokaza kao i izjava zainteresovanih strana izveo pravilan zaključak o tome da se apelanticinom zahtjevu za donošenje rješenja o ispravci greške upisa avio premjera na parcelama označenim kao kp. br. 215/1, 215/2, 215/3 i 215/4 za KO Kraševo ne može udovoljiti iz razloga što apelantica u provedenom upravnom postupku nije ponudila nikakav pravni osnov za udovoljavanje njenom zahtjevu. Utvrđeno je da apelantica nije ispunila uslove predviđene članom 60. stav 2. Zakona o premjeru i katastru zemljišta („Službeni list SR BiH“ broj 14/78) kojim je propisano da se promjene korisnika u katastarskom operatu provode samo na osnovu pravosnažne odluke suda ili drugog nadležnog organa kao i na osnovu ugovora ovjerenog kod suda.
16. Na osnovu navedenog Kantonalni sud je zaključio da je činjenično stanje u predmetnom postupku pravilno i potpuno utvrđeno, te da je na takvo činjenično stanje pravilno primjenjeno materijalno pravo od strane upravnih organa. I po mišljenju Kantonalnog suda apelanticinom zahtjevu se ne može udovoljiti iz razloga što apelantica upravnim organima nije ponudila pravni osnov za ispravku upisa na predmetnim parcelama.
17. Po mišljenju Kantonalnog suda apelantica pogrešno zaključuje da ju je prvostepeni upravni organ uputio da svoja prava u pogledu zajedničke stečene imovine i prava na diobu imovine ostvari u redovnom sudskom postupku. Navedno iz razloga što je i prvostepenom upravnom organu bilo poznato da je zajednički stečena imovina utvrđena presudom Okružnog suda u Doboju broj P-333/72 od 29. decembra 1977. godine, te da je u toku sudski postupak vezan za diobu zajednički stečene imovine i da taj postupak nije završen.
18. Apelantica se žali da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Smatra da njenom polovinom nekretnina nije mogao raspolagati njen bivši suprug, a ni nadležna općinska služba na način da kao posjednika na predmetnim nekretninama upiše Ibru Ogrića. Upućivanje na parnicu po mišljenju apelantice nije pravilno i zakonito.
19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
20. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 640/04 od 13. septembra 2005. godine i Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 ), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
21. Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ilizanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP- 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).
22. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da se neće miješati u način na koji su redovni sudovi usvojili dokaze kao dokaznu građu. U vezi s tim, Ustavni sud se neće miješati ni u to kojim dokazima strana u postupku redovni sudovi poklanjaju povjerenje na osnovu slobodne sudijske procijene. (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-612/04 od 30. novembra 2004. godine i Evropski sud za ljudska prava, Doorson protiv Holandije, presuda od 6. marta 1996. godine, objavljena u Izvještajima, broj 1996-II, stav 78.).
23. Ustavni sud zapaža da su nadležni upravni organi i Kantonalni sud dovoljno jasno obrazložili svoje odluke primjenjujući relevantne odredbe materijalnog prava, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud također ukazuje da apelantica u apelaciji ne nudi argument koji bi opravdao njenu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje ili prava na imovinu, osim što je nezadovoljna ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima apelantice o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelantica ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovini i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.
24. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
25. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović