Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3608/08 (N. G.)

Odluka donesena 12. 05. 2011.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3608/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 05. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. maja 2011. godine, u predmetu broj AP 3608/08, rješavajući apelaciju Nedeljka Grmuše, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nedeljka Grmuše podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 011-0-Gž-

08-000 355 od 18. avgusta 2008. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjaluci broj 071-0-I-06-005 051 od 27. avgusta 2007. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Nedeljko Grmuša (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Zoran Bubić, advokat iz Banjaluke, podnio je 14. novembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-08-000 355 od 18. avgusta 2008. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 071-0-I-06-005 051 od 27. avgusta 2007. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj Ps-81/05 od 31. avgusta 2006. godine raskinut je Ugovor o osnivanju DOO "Adria Trade" Banjaluka koji je zaključen 27. jula 1990. godine između HUT DP "Kontinental" Banjaluka i Milana Crnića, pa je obavezan Milan Crnić da vrati u posjed tužiocima AD "Hotel Bosna" Banjaluka i dr., kao pravnim sljednicima HUT DP "Kontinental" Banjaluka, poslovni objekat "Adria Trade" slobodan od lica i stvari u roku od 30 dana od pravosnažnosti presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Osnovni sud je, postupajući po prijedlogu tražioca izvršenja AD "Hotel Bosna" Banjaluka i dr. (u daljnjem tekstu: tražioci izvršenja) protiv izvršenika Milana Crnića (u daljnjem tekstu: izvršenik), donio Rješenje o izvršenje broj 071-0-I-06-001 177 od 13. decembra 2006. godine kojim je dozvoljeno izvršenje presude tog suda broj Ps-81/05 od 31. avgusta 2006. godine.

4. Protiv navedenog rješenja apelant i dr., kao treća lica u izvršnom postupku, izjavili su prigovor. Rješenjem Osnovnog suda broj 071-0-I-06-005 051 od 27. avgusta 2007. godine odbijen je prigovor kao neosnovan. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da su u predmetnom prigovoru apelant i dr. istakli da su zakupci poslovnih prostorija u objektu "Adria Trade", te da nisu znali za presudu tog suda kojom je naloženo izvršeniku da preda u posjed tražiocima izvršenja predmetni poslovni objekat. Naime, Osnovni sud je naveo da su apelant i dr. istakli da su sa DOO "Adria Trade" Banjaluka, kojeg je zastupao izršenik, zaključili ugovore o zakupu poslovnih prostorija, te da taj zakupni odnos i dalje traje za poslovne prostorije na spratu i dijelom u prizemlju, dok je dio objekta u prizemlju slobodan ili je u posjedu lica čiji su ugovori istekli. S obzirom na to, Osnovni sud je naveo da su apelant i dr. predložili da sud proglasi nedopuštenim izvršenje u obimu u kojem su zahvaćena njihova prava koja im pripadaju po osnovu zaključenih ugovora o zakupu. U vezi s tim, Osnovni sud je naveo da u konkretnom slučaju ne postoje razlozi koji sprječavaju provođenje izvršenja i ostvarivanje potraživanja tražioca izvršenja u smislu odredaba člana 51. st. 1. i 2. Zakona o izvršnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 59/03, 85/03 i 64/05). S obzirom da ne postoje razlozi koji sprječavaju izvršenje, te da je pravosnažnim i izvršnim naslovom utvrđena obaveza izvršenika da tražiocima izvršenja vrati u posjed predmetni poslovni objekat, a da izvršenik nije izvršio svoju obavezu u paricionom roku, Osnovni sud je naveo da je odlučio kao u izreci rješenja shodno odredbama člana 52. Zakona o izvršnom postupku.

5. Odlučujući o žalbi apelanta i dr. protiv prvostepenog rješenja, Okružni sud je donio Rješenje broj 011-0-Gž-08-000 355 o 19. avgusta 2008. godine kojim je žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je Presudom Osnovnog suda broj Ps-81/05 od 31. avgusta 2006. godine raskinut Ugovor o osnivanju DOO "Adria Trade" Banjaluka koji je zaključen 27. jula 1990. godine između pravnog prednika tražioca izvršenja i izvršenika, te je naloženo izvršeniku da tražiocima izvršenja vrati u posjed predmetni poslovni objekat. S obzirom da je rakinut ugovor kojim je osnovano preduzeće koje je trebalo poslovati u predmetnom poslovnom objektu, Okružni sud je naveo da je slijedom toga obavezan izvršenik da vrati poslovni objekat koji je preuzeo od pravog prednika tražioca izvršenja, odnosno koji je pravni prednik tražioca izvršenja unio kao ulog u DOO "Adria Trade" Banjaluka. Pri tome, Okružni su je naveo da je bez značaja činjenica da izvršenik nije vlasnik niti posjednik predmetnog poslovnog objekta. Naime, Okružni sud je istakao da za razliku od ranijeg Zakona o izvršnom postupku prema kojem je bilo potrebno da su predmet izvršenja "stvari i prava izvršenika", po novom Zakonu o izvršnom postupku, koji se primjenjuje u vrijeme kada je podnesen prijedlog za izvršenje, predmet izvršenja predstavljaju "stvari i prava na kojima se po zakonu može provesti izvršenja". Nadalje, Okružni sud se pozvao na odredbe član 51. stav 1. Zakona o izvršnom postupku kojima je propisano da lice koje tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja ima takvo pravo koje sprječava izvršenje, može podnijeti prigovor protiv izvršenja tražeći da se izvršenje na tom predmetu proglasi nedopuštenim u obimu u kojem su prava tog trećeg lica zahvaćena izvršenjem. U vezi s tim, Okružni sud je naveo da je u predmetnoj izvršnoj ispravi izvršenik određeno fizičko lice, a ne DOO "Adria Trade" Banjaluaka sa kojim su apelant i dr. lica zaključili ugovore o zakupu poslovnih prostorija. S obzirom da je DOO "Adria Trade" Banjaluka prestao da postoji nakon raskida ugovora o osnivanju tog preduzeća, Okružni sud je zaključio da se samim tim ne može dozvoliti apelantu i dr. da na osnovu zaključenih ugovora o zakupu sa DOO "Adria Trade" Banjaluka ostanu u posjedu predmetnih poslovnih prostorija.

6. Apelant se žali da mu je je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da izvršenik nije ni vlasnik ni posjednik predmetnog poslovnog objekta, te da je stoga njegova obaveza da preda taj objekat tražiocima izvršenja nemoguća, odnosno da je izvršna isprava nepodobna za izvršenje. Takođe, apelant navodi da je predmetni poslovni objekat imovine preduzeća "Adria Trade" koje još uvijek postoji, jer nad isti nije otvoren ni stečajni ni likvidacioni postupak. U vezi s tim, apelant navodi da mu je preduzeće "Adria Trade" na zakonit način dalo u zakup poslovne prostorije u predmetnom poslovnom objektu, te da taj zakupni odnos može prestati samo u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o stečajnom postupku i Zakona o korištenju poslovnih zgrada i prostorija. S obzirom na navedeno, apelant smatra da su u konkretnom slučaju ispunjeni uslovi da se izvršenje proglasi nedopuštenim u smislu čl. 51. i 52. Zakona o izvršnom postupku.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi: 2) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudencji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

9. U vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

10. Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Takođe, Ustavni sud ukazuje da apelant u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje ili prava na imovinu, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovini i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3608/08 (N. G.) | Sudska praksa | Aktio