Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1186/09 (Z. M.)

Odluka donesena 08. 06. 2011.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1186/09

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

08. 06. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. juna 2011. godine, u predmetu broj AP 1186/09, rješavajući zahtjev Zahide Makić za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Zahide Makić za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Zahida Makić (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa advokat Mirsad Tatarević iz Bosanske Krupe, podnijela je, 20. aprila 2009. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 001-0-Gž-07-001043 od 27. marta 2009. godine i Rješenja Općinskog suda u Bosnskoj Krupi (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 018-0-P-06-000519 od 17. maja 2007. godine. Apelantica je 24. novembra 2009. godine podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio postupak izvršenja po Rješenju Općinskog suda broj 18 0 I 002227 09 I od 27. oktobra 2009. godine do donošenja odluke o apelaciji.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 018-0-P-06-000519 od 17. maja 2007. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-07-001043 od 27. marta 2009. godine, utvrđeno je da se tužba koju je apelantica podnijela protiv tuženog pobliže označenog u navedenom rješenju smatra povučenom, a apelantica je obavezana tuženom nadokanditi troškove parničnog postupka u iznosu od 556,00 KM.

3. U obrazloženju rješenja Općinskog suda je navedneo da je 17. maja 2007. godine određeno ročište za glavnu raspravu i da su na glavnu raspravu pristupili punomoćnici stranaka, da je glavna rasprava prekinuta na pola sata i da su svi učesnici u postupku, pa i apelanticin punomoćnik, obaviješteni o nastavku glavne rasprave u 11,00 časova, da u nastavku, u vrijeme određeno za glavnu raspravu, nije pristupio apelanticin punomoćnik, da je ispitan jedan svjedok i da je, nakon toga, obzirom da apelanticin punomoćnik nije pristupio na glavnu raspravu ni sa zakašnjenjem, Općinski sud donio rješenje da se tužba smatra povučenom.

4. U obrazloženju rješenja Kantonalnog suda je istaknuto da je u članu 97. stav 3. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) predviđena presumpcija da je tužba povučena kad tužitelj, uredno pozvan, ne dođe na ročište, a tuženi se ne želi upustiti u raspravljanje. Dalje je navedeno da je, u konkretnom slučaju, pitanje da li do ove presumpcije dolazi samo ako tužitelj ne dođe na početak ročišta ili i u situaciji ako tužitelj dođe na početak ročišta, ali, u toku pripremnog ročišta, odnosno u toku glavne rasprave, napusti ročište odnosno izostane sa njegovog nastavka, a tuženi, nakon što izvede neke dokaze, odustane od daljeg raspravljanja. Kantonalni sud je istakao da je zakonodavac kao jedinu posljedicu izostanka tužitelja sa ročišta, uz izostanak volje tuženog da raspravlja, predvidio povlačenje tužbe. Obzirom da je bez aktivnosti stranaka onemogućeno raspravljanje, a osim povlačenja tužbe nije predviđena nijedna druga posljedica i kako sud ne može sam, bez stranaka, održati raspravu, prema stavu Kantonalnog suda, da bi se rasprava održala neophodna je prisutnost tužitelja odnosno njegovog punomoćnika, a u njihovoj odsutnosti neophodna je aktivnost tuženog, od početka do kraja raspravljanja. Dakle, u situaciji kad punomoćnik tužitelja ne dođe na ročište za glavnu raspravu, odnosno ne ostane na tom ročištu do njegovog kraja, a tuženi, u toku ročišta za glavnu raspravu, odustane od daljeg raspravljanja, tužba se smatra povučenom. To što se tuženi najprije upustio u raspravljanje, a nakon toga odustao od daljeg raspravljanja, nije onemogućilo donošenje pobijane odluke. S obzirom na navedeno, Kantonalni sud je zaključio da je Općinski sud pravilno ocijenio da se u konkretnom slučaju tužba smatra povučenom.

5. Kantonalni sud je takođe istakao da je apelanticin punomoćnik upozoren na posljedice izostanka sa ročišta, prilikom prijema poziva za ročište za glavnu raspravu, pa to upozorenje nije bilo neophodneo ponavljati i u situaciji kada je došlo do prekida glavne rasprave na pola sata, a time što je prvostepeni sud prekinuo raspravu nije počinio ni povrede odredaba ZPP-a. Konačno apelanticin punomoćnik nije dokazao ni postojanje činjenica da na nastavak glavnog ročišta nije mogao balagovremeno pristupiti zbog bolesti. Obzirom da je tužba povučena, prvostepeni sud je pravilno i u skladu sa odredbama ZPP obavezao apelanticu na naknadu troškova parničnog postupka.

6. Tuženi je Općinskom sudu podnio prijedlog za dozvolu izvršenja pravosnažnog Rješenja Općinskog suda broj 018-0-P-06-000519 od 17. maja 2007. godine radi namirenja troškova parničnog i izvršnog postupka.

7. Rješenjem Općinskog suda broj 18 0 I 002227 09 I od 27. oktobra 2009. godine određeno je predloženo izvršenje.

8. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ističe da odredbama ZPP-a nije predviđena mogućnost prekida ročišta za glavnu raspravu na pola sata, tako da ni posljedice kašnjenja na «nastavak ročišta» ne mogu biti tako rigorozne, a pogotovo imajući u vidu činjenicu da je apelanticin punomoćnik prije potpisivanja zapisnika pristupio na navedeni «nastavak ročišta za glavnu raspravu». Pored navedenog, te zdravstvenih problema apelanticinog punomoćnika, kao opravdanog raloga koji se nije mogao predvidjeti niti izbjeći, apelantica smatra da su pobijana rješenja donesena suprotno odredbama člana 97. stav 3. ZPP-a, jer se tuženi upustio u raspravljanje. Apelantica nije posebno obrazlagala zahtjev za donošenje privremene mjere.

9. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.“

10. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

11. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljenje na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan budući da apelantica, osim navoda koji se tiču merituma rješavanja ove apelacione stvari, nije ponudila nikakve razloge niti dokaze koji bi rukovodili Ustavni sud da donese privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je konačna i izvršna.

12. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1186/09 (Z. M.) | Sudska praksa | Aktio