Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1851/11 (S. M)
Odluka donesena 08. 06. 2011.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1851/11
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
08. 06. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. lipnja 2011. godine, u predmetu broj AP-1851/11, rješavajući zahtjev S.M. za donošenje privremene mjere, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 5. i članka 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neutemeljen zahtjev S. M. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. S. M. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Doboja, koju zastupa Džavid Slamnik, odvjetnik iz Doboja, podnijela je 20. travnja 2011. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog duljine trajanja postupka za određivanje naknade za eksproprirano zemljište pred Republičkom upravom za geodetske i imovinsko pravne poslove, Područna jedinica Derventa (u daljnjem tekstu: Područna jedinica Derventa) i Osnovnim sudom u Derventi (u daljnjem tekstu: Osnovni sud). Apelantica je, također, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio korištenje ekspropriranog zemljišta od strane pravoslavnog groblja, odnosno gradskog groblja Derventa do utvrđivanja i isplate pravične naknade.
2. Rješenjem Skupštine općine Derventa broj 01-475-1/96 od 12. kolovoza 1996.
godine preuzeto je neizgrađeno gradsko građevinsko zemljište u društvenoj svojini (u izreci rješenja precizirane osobe sa pravom posjeda i privremenog korištenja, oznake katastarskih čestica i površina) radi proširenja groblja u Derventi. Istim rješenjem određeno je da će se naknada za preuzeto zemljište odrediti po pravosnažnosti rješenja sukladno Zakonu o eksproprijaciji ("Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 8/96, 15/96 i 64/04), te da će se u zemljišnim knjigama izvršiti upis prava upravljanja u korist Općine Derventa.
3. Područna jedinica Derventa dostavila je predmet Osnovnom sudu 12. srpnja 2004. godine radi određivanja i isplate naknade zakonskim nasljednicima (apelantica, Z.H.i B.O.) umrlog H.H. od kojeg je, između ostalih, Skupština općine Derventa naprijed navedenim rješenjem preuzela neizgrađeno gradsko-građevinsko zemljište u državnoj svojini označeno kao k.č. 1753 u površini od 1165 m2 (u daljnjem tekstu sporno zemljište).
4. Rješenjem Osnovnog suda broj 084-0-V-06-000 111 od 15. veljače 2006. godine, predmet je vraćen Područnoj jedinici zato što postupak po podnesku stranaka od 29. ožujka 1996. godine nije okončan kod nadležnog upravnog organa.
5. Rješenjem Skupštine općine Derventa od 8. prosinca 2006. godine određeno je da se apelantici, Z.H.i B.O. dodjeljuje novčana naknada kao kompenzacija za sporno zemljište koja će se utvrditi po pravosnažnosti ovog rješenja sukladno članku 69. Zakona o građevinskom zemljištu („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 41/03).
6. Područna jedinica je 25. travnja 2007. godine dostavila predmet Osnovnom sudu radi određivanja naknade u izvanparničnom postupku za sporno zemljište.
7. Rješenjem Osnovnog suda broj 13 84 V 009565 07 V od 18. prosinca 2007. godine predmet je vraćen Područnoj jedinici radi dostave dokaze da korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik nisu u upravnom postupku pred nadležnim organom uprave postigli sporazum o naknadi za sporno zemljište, te dokaza o isplati vlasniku ponuđenog iznosa naknade ili o polaganju naknade u depozit suda.
8. Područna jedinica je 4. travnja 2008. godine dostavila predmet Osnovnom sudu radi određivanja naknade u izvanparničnom postupku za sporno zemljište.
9. Rješenjem Osnovnog suda broj 84 0 V 015833 08 V od 19. lipnja 2008. godine predmet je vraćen Područnoj jedinici radi dostave dokaze da korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik nisu u upravnom postupku pred nadležnim organom uprave postigli sporazum o naknadi za sporno zemljište, te dokaza o isplati vlasniku ponuđenog iznosa naknade ili o polaganju naknade u depozit suda.
10. Rješenjem Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-Gž-08-000 434 od 22. siječnja 2009. godine uvažena je žalba apelantice, Z.H.i B.O., ukinuto prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
11. Rješenjem Osnovnog suda broj 84 0 V 015833 09 V2 od 11. veljače 2011. godine određena je naknada za sporno zemljište u ukupnom iznosu od 6.999,00 KM. Istim rješenjem obvezana je Općina Derventa da apelantici, Z.H.i B.O. isplati naknadu od po 2.333,00 KM u roku od 15 dana, te ukoliko se isplata ne izvrši u ovom roku, Općina Derventa je obvezana na isplatu zatezne kamate. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je kod određivanja pravične naknade primijenio odredbe članka 12. stavak 1. Zakona o eksproprijaciji („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 112/06, 37/07 i 110/08), a kako između stranaka nije zaključen sporazum o naknadi, to je primijenio odredbe čl. 54. 60. i 61. Zakona o eksproprijaciji, koje propisuju da naknada ne može biti veća od tržišne vrijednosti te nekretnine u vrijeme donošenja rješenja o naknadi. Nadalje, da je usvojio prijedlog apelantice, Z.H.i B.O. da se izvrši vještačenje, međutim kako nisu predujmljeni troškovi, nije izvršeno vještačenje. Osnovni sud je naveo da je po službenoj dužnosti pribavio podatke o tržišnoj vrijednosti zone u kojoj se sporno zemljište nalazi, odnosno da iz podneska Poreske uprave slijedi da je cijena jednog četvornog metra 6,00 KM, a da je izuzeta površina od 1165 m2., tako da je apelantici, Z.H.i B.O. dodijelio ukupan iznos od 6.999,00 KM na ime naknade za sporno zemljište.
12. Na ovo rješenje Osnovnog suda apelantica je uložila žalbu.
13. Apelantica navodi da joj je zbog duljine trajanja postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelantica ističe da postupak određivanja naknade za sporno zemljište bespotrebno dugo traje, da je ona bila izložena bespotrebnim troškovima, da je zbog postupanja organa uprave i Osnovnog suda trpila štetu, jer je sporno zemljište privedeno namjeni, odnosno da ga nije mogla koristiti, a da svoje pravo nije ostvarila ni do danas. Apelantica navodi da je dovedena u situaciju da ako se ponovo bude proširivalo groblje da će se ostatak nekretnine, koji je znatno veći od spornog zemljišta, ponovo cjepkati i iznova eksproprirati. Apelantica traži naknadu nematerijalne štete zbog nerazumno dugog vođenja postupka u iznosu od 15.000,00 KM. Apelantica predlaže donošenje privremene mjere kojom će se zabraniti korištenje spornog zemljišta od strane pravoslavnog gorblja do utvrđivanja i isplate pravične naknade.
14. Pri ispitivanju utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Članak 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
15. Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članku 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tijekom postupka koji je rezultirao osporenim presudama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
16. Ustavni sud zapaža da apelantica ne obrazlaže razloge za donošenje privremene mjere, nego da samo traži da se zabrani korištenje spornog zemljišta od strane pravoslavnog groblja do utvrđivanja i isplate pravične naknade.
17. Dakle, kako je već istaknuto zahtjev za donošenje privremene mjere u određenom predmetu mora da ima jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano donijeti privremenu mjeru u svrhu pravilnog vođenja postupka pred Ustavnim sudom. U konkretnom slučaju, osim navoda o kršenju ustavnih prava u upravnom i sudskom postupku, apelantica uopće ne obrazlaže, odnosno ne nudi nikakve razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. S tim u svezi, Ustavni sud smatra apelantičin zahtjev neutemeljenim.
18. Na temelju izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
19. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
20. Sukladno članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović