Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1996/10 (B. P. iz Novog Grada„Podrino“ d.o.o. Novi Grad)

Odluka donesena 08. 06. 2011.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1996/10

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

08. 06. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. lipnja 2011. godine, u predmetu broj AP-1996/10, rješavajući zahtjev Bojana Plavšića i „Podrino“ d.o.o. Novi Grad za donošenje privremene mjere, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 5. i članka 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neutemeljen zahtjev Bojana Plavšića i „Podrino“ d.o.o. Novi Grad za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Bojan Plavšić iz Novog Grada (u daljnjem tekstu: prvoapelant) i „Podrino“ d.o.o. Novi Grad (u daljnjem tekstu: drugoapelant) koje zastupa Milorad Malić odvjetnik iz Prijedora, podnijeli su 24. svibnja 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Pžp-

09-000213 od 31. ožujka 2010. godine i Rješenja Osnovnog suda u Novom Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 076-0-Pr-08 000 665 od 28. prosinca 2009. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje pravosnažnog rješenja Osnovnog suda broj 076-0-Pr-08-000665.

2. Rješenjem Osnovnog suda broj 076-0-Pr-08-000665 od 28. prosinca 2009. godine prvoapelant i drugoapelant oglašeni su krivim zato što su obavljali tekstilnu djelatnost, a nisu imali rješenje nadležnog organa o ispunjenosti uvjeta u pogledu tehničke opremljenosti, zaštite na radu i zaštite unaprjeđenja životne sredine, čime su počinili prekršaj iz članka 18. Zakona o poduzećima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 24/98, u daljnjem testu Zakon o poduzećima). Istim rješenjem Osnovni sud drugoapelantu je u smislu članka 424. stavak 1. točka 1. Zakona o poduzećima izrekao novčanu kaznu u iznosu od 4.500,00 KM, a prvoapelantu u smislu istog članka stavak 2. izrekao novčanu kaznu u iznosu od 300,00 KM. Također istim rješenjem prvoapelant i drugoapelant obvezani su na isplatu paušala u iznosu od po 150,00 KM.

3. Obrazlažući razloge svoje odluke, Osnovni sud je naveo da je člankom 18. Zakona o poduzećima propisano da poduzeće može otpočeti sa radom kada nadležni organ donese rješenje da su ispunjeni uvjeti u pogledu tehničke opremljenosti, zaštite na radu i zaštite unaprjeđenja životne sredine, da je prilikom vršenja inspekcijskog nadzora kod drugoapelanta utvrđeno da je obavljana djelatnost, a da nisu imali navedeno rješenje. Vezano za navode drugoapelanta da se samo radilo o pripremnim radovima, odnosno da rješenje nije dobio zbog nerada administracije, Osnovni sud je naveo da nisu utemeljeni, jer provedeni dokazi ukazuju da je prilikom inspekcijskog pregleda utvrđeno da se radi o proizvodnji, odnosno da je iz zahtjeva za izdavanje rješenja vidljivo da je podnesen isti dan kada je vršen inspekcijski pregled.

4. Rješenjem Okružnog suda u Banjaluci broj 011-0-Pžp-09-000213 od 31. ožujka 2010. godine odbijene su žalbe prvoapelanta i drugoapelanta i potvrđeno prvostupanjsko rješenje. U obrazloženju rješenja, Okružni sud je naveo da se žalbom neutemeljeno ističe da je prvostupanjski sud prilikom izricanja kazni trebao primijeniti odredbe članka 85. Zakona o inspekcijama u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 113/05 i 1/08), a ne odredbe članka 424. Zakona o poduzećima. Naime, iz spisa proizilazi da je drugookrivljeni obavljao tekstilnu djelatnost bez odobrenja nadležnog organa, što je utvrđeno prilikom inspekcijskog pregleda, tako da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalni propis, odnosno radnje prvoapelanta i drugoapelanta okarakterizirao kao prekršaj iz članka 18. Zakona o poduzećima za koji je odredbom članka 424. istog zakona propisana sankcija.

5. Prvoapelant i drugoapelant navode da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Prvoapelant i drugoapelant ističu da je drugostupanjsko rješenje donio sudac pojedinac, a kako je izrečena novčana kazna u iznosu od 4.500,00 KM to je u smislu članka 65. stavak 2. Zakona o prekršajima za odluku po žalbu nadležan drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od tri suca, tako da je predmetno rješenje donio sud koji nije nadležan. Prvoapelant i drugoapelant traže da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će odgoditi izvršenje rješenja Osnovnog suda broj 076-0-Pr-08-

000665, jer bi izvršenje moglo proizvesti nesagledive posljedice za njih.

6. Pri ispitivanju utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

7. Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članku 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tijekom postupka koji je rezultirao osporenim presudama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

8. Ustavni sud zapaža da prvoapelant i drugoapelant kao razlog za usvajanje privremene mjere navode da bi izvršenje rješenja kojim im je izrečena novčana kazna proizvelo nesagledive posljedice za njih.

9. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 prosinca 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. veljače 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. prosinca 2005. godine sve objavljenje na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je konačna i izvršna. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neutemeljen.

10. Na temelju izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

12. Sukladno članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1996/10 (B. P. iz Novog… | Sudska praksa | Aktio