Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2456/09 (R. K.)

Odluka donesena 08. 06. 2011.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2456/09

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

08. 06. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić na sjednici održanoj 8. juna 2011. godine, u predmetu broj AP 2456/09, rješavajući zahtjev Ranka Kuzmana za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Ranka Kuzmana za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Ranko Kuzman (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, podnio je 31. jula 2009. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 015-0-Pžp-09-000 053 od 15. jula 2009. godine i rješenja Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 095-

0-Pr-08-001434 od 25. februara 2009. godine. S obzirom da apelacija nije sadržavala sve elemente propisane članom 19. stav 2. Pravila Ustavnog suda od apelanta je 9. decembra 2009. godine zatraženo da dopuni apelaciju. Apelant je 28. decembra 2009. godine dostavio dopunu apelacije. Apelant je, također, 24. marta 2010. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje novčane kazne koja mu je izrečena osporenim rješenjem Osnovnog suda do donošenja odluke o apelaciji.

2. Rješenjem Osnovnog suda broj 095-0-Pr-08-001434 od 25. februara 2009. godine apelant je oglašen krivim što je 5. oktobra 2008. godine u vrijeme pobliže navedeno u rješenju na biračkom mjestu u Ekonomskoj školi u Trebinju narušio javni red i mir svađom sa predsjednikom biračkog odbora i nepostupanjem po naređenju ovlaštenih službenih lica Policijske stanice Trebinje da na uvid da svoja lična dokumenta, počinio prekršaje iz čl. 7. i 24. Zakona o javnom redu i miru (u daljnjem tekstu: Zakon). Apelant je na osnovu istih odredbi kažnjen i to za prekršaj iz člana 7. Zakona sa novčanom kaznom u iznosu od 50,00 KM a za prekršaj iz člana 24. Zakona novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM. Primjenom odredbi člana 12. Zakona o prekršajima RS apelantu je izrečena jedinstvena novčana kazna u iznosu od 520,00 KM i apelant je obavezan da plati troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 KM. Rješenjem je, također, obustavljen prekršajni postupak koji je vođen protiv apelanta zbog prekršaja iz člana 8. Zakona jer nije dokazano da je počinio navedeni prekršaj.

3. U obrazloženju rješenja je navedeno da je u postupku utvrđeno da je apelant 5. oktobra 2008. godine bio posmatrač na biračkom mjestu u Ekonomskoj školi u Trebinju te da je na biračko mjesto došao u 6,30 sati, da je imao vidno istaknutu akreditaciju sa imenom i prezimenom i da je tada biračkom odboru predao svoju ličnu kartu. Utvrđeno je i da je u poslijepodnevnim satima predsjednik biračkog odbora opomenuo apelanta zbog ometanja biračkog procesa pa kako apelant nije reagirao na opomenu, predsjednik biračkog odbora mu je izrekao mjeru udaljenja sa biračkog mjesta. Obzirom da apelant nije htio da napusti biračko mjesto, predsjednik biračkog odbora je pozvao policiju te su policajci tražili od apelanta na uvid ličnu kartu ali je apelant to odbio i pokazao im akreditaciju nakon čega je priveden u Policijsku stanicu Trebinje bez upotrebe sile. S tim u vezi, Osnovni sud je naveo da je Izbornim zakonom BiH propisano da predsjednik biračkog odbora zajedno sa ostalim članovima odbora održava red na biračkom mjestu i njegovoj okolini a ako se red na biračkom mjestu naruši, predsjednik biračkog odbora može tražiti pomoć policije. Navedeno je da predsjednik biračkog odbora može sa biračkog mjesta i iz njegove okoline udaljiti svako lice koje narušava red dok o udaljavanju sa biračkog mjesta akreditovanog posmatrača odlučuje birački odbor. Osnovni sud je, s tim u vezi, naveo da analizirao provedene dokaze kao i navedene odredbe Izbornog zakona BiH smatra da je apelant, iako je bio akreditovani posmatrač, bio dužan postupiti po zahtjevu policije i dati na uvid svoje lične dokumente te budući da su u konkretnom slučaju dokumenti apelanta bili kod biračkog odbora, prema mišljenju Osnovnog suda, apelant je bio dužan upoznati policajce sa tom činjenicom. Kako apelant nije postupio na navedeni način, Osnovni sud je zaključio da su se u radnjama apelanta stekla sva obilježja prekršaja iz člana 24. Zakona te je oglasio apelanta krivim za taj prekršaj.

4. U odnosu na prekršaj iz člana 7. Zakona, Osnovni sud je obrazložio da je na osnovu iskaza svjedoka koji je sud prihvati kao vjerodostojan, utvrđeno da se apelant na biračkom mjestu svađao sa predsjednikom biračkog odbora koji mu je zbog toga izrekao mjeru opomene a nakon toga i mjeru udaljenja sa biračkog mjesta. S obzirom da je članom 7. Zakona propisano da prekršaj iz tog člana čini onaj ko narušava javni red i mir svađom, vikom i drugim nepristojnim ili drskim ponašanjem, Osnovni sud je zaključio da su se u radnjama apelanta stekla sva obilježja prekršaja iz člana 7. Zakona te je oglasio apelanta krivim i za taj prekršaj.

5. Nadalje, Osnovni sud je naveo da je članom 8. Zakona propisano da prekršaj čini onaj ko grubim vrijeđanjem drugog ilica ili drugim bezobzirnim ponašanjem izazove osjećaj fizičke ugroženosti ili uznemirenosti građana. Navedeno je i da u konkretnom slučaju „u činjeničnom opisu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka nije navedeno kojim je tačno radnjama, kada i gdje okrivljeni počinio prekršaj iz člana 8. Zakona, te da se to ni iz dokaza izvedenih na usmenom pretresu ne može pouzdano zaključiti, sud je postupak protiv okrivljenog zbog navedenog prekršaja obustavio.“ U obrazloženju je navedeno i da je Osnovni sud prilikom odmjeravanja kazne apelantu od otežavajućih okolnosti cijenio težinu počinjenih prekršaja dok je od olakšavajućih okolnosti cijenio da apelant nije ranije prekršajno kažnjavan kao i njegove porodične prilike. U vezi s tim, Osnovni sud je naveo da smatra da je izrečena novčana kazna adekvatna težini počinjenih prekršaja i da će se njenim izricanjem u konkretnom slučaju postići svrha kažnjavanja.

6. Protiv navedenog rješenja apelant je izjavio žalbu Okružnom sudu koji je rješenjem broj 015-0-Pžp-09-000 053 od 15. jula 2009. godine žalbu djelimično uvažio i preinačio prvostepeno rješenje tako da je na osnovu člana 54. tačka a) Zakona o prekršajima obustavio prekršajni postupak u odnosu na prekršaj iz člana 7. Zakona. U preostalom dijelu prvostepeno rješenje je potvrđeno. U obrazloženju rješenja je navedeno da Okružni sud nije razmatrao žalbene navode apelanta koji su se odnosili na netačno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer je članom 61. Zakona o prekršajima propisano da ti navodi ne mogu biti osnov za žalbu. Nadalje, Okružni sud je naveo da je osnovana apelantova žalba u dijelu koji se odnosi na postojanje prekršaja iz člana 7. Zakona kojim je propisao da „prekršaj čini onaj ko narušava javni red i mir svađom, vikom, vriskom, izvođenjem ili reprodukcijom muzičkih sadržaja ili tekstova, nošenjem ili isticanjem simbola, slika, crteža ili tekstova nepristojnog, uvredljivog ili uznemiravajućeg sadržaja i drugim nepristojnim ili drskim ponašanjem.“ Okružni sud je naveo da iz samog zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka proizlazi da je apelant počinio prekršaj na način što se u svojstvu postmatrača prepirao sa ostalim posmatračima, nakon čega je opomenut od strane predsjednika biračkog odbora a da se narušavanje reda na izbornom mjestu u smislu člana 5.6 Izbornog zakona BiH ne može poistovjetiti sa narušavanjem javnog reda i mira jer određene radnje mogu remetiti izborni proces zbog kojih predsjednik biračkog odbora može, u smislu navedenog člana, zatraži pomoć policije a da istovremeno takve radnje ne predstavljaju narušavanje javnog reda. U konkretnom slučaju, po mišljenju Okružnog suda, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da se apelant prepirao sa ostalim učesnicima izbornog procesa u vezi sa tehnikom rada biračkog odbora pa je predsjednik biračkog odbora zatražio pomoć policije, zbog čega, prema obrazloženju Okružnog suda, u radnjama apelanta nema obilježja prekršaja iz člana 7. Zakona kojim mu je stavljen na teret pa je u tom dijelu usvojio apelantovu žalbu i preinačio prvostepeno rješenje.

7. Nasuprot tome, Okružni sud je zaključio da je apelantova žalba neosnovana u odnosu na postojanje prekršaja iz člana 24. Zakona kojim je propisano da „ko ometa ili sprečava djelovanje državnih organa, preduzeća i drugih pravnih lica koja vrše javna ovlaštenja ili njihove službenike da vrše svoje funkcije ili ko ne postupi na licu mjesta po zakonitom zahtjevu ili naređenju njihovog službenog lica kaznit će se novčanom kaznom od 500,00 do 1.500,00 KM.“ Kako je nesporno da apelant nije na zahtjev radnika policije htio dati na uvid lične dokumente, prema zaključku Okružnog suda, navedena radnja sadrži obilježje prekršaja iz člana 24. Zakona pri čemu je Okružni sud naveo da je pozivanje apelanta na posjedovanje akreditacija istaknute na vidnom mjestu bez zakonskog uporišta jer ona ne predstavlja lični dokument na osnovu koga se vrši identifikacija lica.

8. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) , pravo na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d.) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije i pravo na slobodu kretanja iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2 Protokola broj 4. uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelant vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog i procesnog prava. Apelant navodi da Osnovni sud nije u toku postupka obezbijedio zapisnik o radu opštinske Izborne komisije iz kojeg bi bilo jasno vidljivo da li je došlo i na koji način do narušavanja javnog reda i mira na biračkom mjestu i da li je birački odbor postupao u skladu sa Izbornim zakonom BiH već je „obezbijedio samo svjedoke Policijske stanice Trebinje, znači u korist podnosioca prijave, a okrivljeni je samo tražio da se izjasne na okolnost da li poznaju pravila službe o postupanju sa akreditovanim licima na biračkom mjestu.“ Apelant smatra i da sudovi nisu vodili računa o pravilima postupka. Osim toga, apelant navodi da je birački odbor nezakonito postupao jer je prethodno trebao da povuče njegovu akreditacija pa da onda predsjednik odbora donese odluku da se akreditovani posmatrač udalji sa biračkog mjesta i to unese u zapisnik, ali da tako nije postupljeno nego je odmah pozvana policija koja je, prema apelantovom mišljenju nezakonito tražila da mu apelant pokaže svoje dokumente. S tim u vezi apelant navodi da je „malo smiješno i žalosno da policajac traži legitimisanje žalioca pored uredno istaknute aktreditacije na odjeći žalioca, a naročito uz konstataciju suda da mu je žalilac bio dužan reći da se njegova lična karta nalazi zajedno sa desetak ličnih karata akreditiranih posmatrača kod predsjednika Biračkog odbora.“

9. Apelant, takođe, navodi da je po zanimanju diplomirani pravnik, da ima 32 godine radnog staža, da radi u firmi sa izuzetno niskim i neredovnim primanjima i da prima platu u visini plate čistačice u Sudu za prekršaje u Trebinju ili Poreskoj upravi te da bi iz tih razloga naplatom izrečene novčane kazne bio doveden u nezavidan materijalni položaj sa nenadoknadivo štetnim posljedicama za izdržavanje porodice jer kazna iznosi tačno dvije njegove plate. S tim u vezi, apelant traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi do donošenja konačne odluke Ustavnog suda obustavio izvršenje rješenja Osnovnog suda broj 095-0-Pr-08-001434 od 25. februara 2009. godine.

10. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

11. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim presudama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

12. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljenje na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je konačna i izvršna. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

13. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2456/09 (R. K.) | Sudska praksa | Aktio