Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2546/09 ("Ratar" d.d. - Poljoprivredna proizvodnja, promet i usluge Odžak)
Odluka donesena 08. 06. 2011.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2546/09
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
08. 06. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. juna 2011. godine, u predmetu broj AP 2546/09, rješavajući zahtjev "Ratara" d.d. - Poljoprivredna proizvodnja, promet i usluge Odžak za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev "Ratara" d.d. - Poljoprivredna proizvodnja, promet i usluge Odžak za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. "Ratar" d.d. - Poljoprivredna proizvodnja, promet i usluge Odžak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Odžaka, kojeg zastupa Amer Ramić, advokat iz Brčkog, podnio je 7. avgusta 2009. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 25 0 Ps 012514 09 Pz od 26. juna 2009. godine i Presude Općinskog suda u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 25 0 Ps 012514 07 Ps od 1. aprila 2009. godine. Apelant je 28. decembra 2010. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Općini Odžak da obustavi sve radnje u vezi sa davanjem u zakup nekretnina (poljoprivredno zemljište), koje su pobliže označene u osporenim presudama, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Općinskog suda broj 25 0 Ps 012514 07 Ps od 1. aprila 2009. godine odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se poništi Odluka Općinskog vijeća Općine Odžak (u daljnjem tekstu: Općinsko vijeće) broj 01-01/05 od 14. aprila 2005. godine kojom je na nekretninama, pobliže označenim u izreci presude, upisano pravo posjeda u korist tužene Općine Odžak (u daljnjem tekstu: tužena), te da se slijedom toga briše provedba te odluke u knjigama Ureda za katastar Općine Odžak i ponovo upiše apelant kao posjednik tih nekretnina. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je na osnovu prepisa priloženih posjedovnih listova izdatih 7. aprila 1999. godine utvrđeno da su predmetne nekretnine bile upisane kao društvena svojina, te da je kao korisnik tih nekretnina bio upisan UPI RO "Mera" OOUR "Ratar" Novi Grad sa dijelom 1/1. Takođe, Općinski sud je naveo da je na osnovu prepisa istih posjedovnih listova izdatih 21. februara 2007. godine utvrđeno da je kao posjednik predmetnih nekretnina upisana tužena i to na osnovu Odluke Općinskog vijeća broj 01-01/05 od 14. aprila 2005. godine. Općinski sud je istakao da je u toku postupka utvrđeno da je na osnovu Rješenja Kantonalnog suda broj U/I-156/01 od 5. decembra 2001. godine apelant registrovan kao novi pravni subjekat, koji je nastao nakon potpune privatizacije "Ratara" d.d. Novi Grad. Pri tome, Općinski sud je istakao da "Ratar" d.d. Novi Grad i apelant nikada nisu bili upisani kao posjednici predmetnih nekretnina. Općinski sud je naveo da u konkretnom slučaju apelant postavljenim tužbenim zahtjevom nije tražio da se utvrdi da je pravni sljednik UPI RO "Mera" OOUR "Ratar" Novi Grad, koji je ranije bio upisan kao korisnik predmetnih nekretnina, niti je tražio da se utvrdi da je po bilo kojem osnovu, shodno relevantnim odredbama Zakona o vlasničko-pravnim odnosima, stekao pravo vlasništva i posjeda na tim nekretninama. Pri tome, Općinski sud je istakao da činjenica da apelant u svom nazivu koristi izraz "Ratar" ne znači da je apelant pravni sljednik UPI RO "Mera" OOUR "Ratar" Novi Grad koji je bio raniji korisnik predmetnih nekretnina. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je zaključio da apelant nije aktivno legitimisan da u predmetnom postupku traži poništenje Odluke Općinskog vijeća broj 01-01/05 od 14. aprila 2005. godine, te je stoga odlučio kao u dispozitivu presude.
3. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je donio Presudu broj 25 0 Ps 012514 09 Pz od 26. juna 2009. godine kojom je žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da iz predmetnog spisa proizlazi da je Općinsko vijeće donijelo Odluku 01-01/05 od 14. aprila 2005. godine o prestanku prava korištenja poljoprivrednog zemljišta na teritoriji općine Odžak, te da je članom 1. predmetne odluke utvrđeno da prestaje pravo korištenja UPI RO "Mera" OOUR "Ratar" Novi Grad na predmetnim nekretninama. Kantonalni sud je istakao da su predmetne nekretnine prije donošenja odluke Općinskog vijeća bile upisane kao društvena svojina, te da je kao korisnik tih nekretnina bio upisan UPI RO "Mera" OOUR "Ratar" Novi Grad. Takođe, Kantonalni sud je istakao da apelant i njegov pravni prednik nikada nisu imali upisano pravo posjeda na predmetnim nekretninama. Kantonalni sud je naveo da apelant kao novi pravni subjekt registrovan 5. decembra 2001. godine, te da nije pravni sljednik UPI RO "Mera" OOUR "Ratar" Novi Grad. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je usvojio prigovor nedostatka aktivne legitimacije koji je istakla tužena, budući da apelant nije dokazao da su predmetne nekretnine bile predmet privatizacije i da su mu dodijeljene na raspolaganje nakon privatizacije. S obzirom da apelant nema pravo da koristi ili posjeduje predmetne nekretnine, Kantonalni sud je zaključio da apelant nema pravo da traži poništenje odluke Općinskog vijeća i da traži upis pravo posjeda na tim nekretninama.
4. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da su osporene odluke donesene u ponovnom postupku, nakon što je Kantonalni sud ukinuo prvostepenu odluku i predmet vratio na ponovno suđenje. U vezi s tim, apelant navodi da u ponovnom postupku prvostepeni sud nije postupio u skladu sa uputama koje je dao drugostepeni sud. Nadalje, apelant smatra da su osporene odluke zasnovane na proizvoljnoj primjeni odredaba člana 8. Zakona o privatizaciji preduzeća, budući da te odredbe daju ovlaštenje apelantu da do okončanja postupka restitucije posjeduje predmetne nekretnine. Takođe, apelant navodi da je u predmetnom postupku na nesumnjiv način dokazao da je pravni sljednik ranijeg korisnika tih nekretnina. U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelant navodi da je tužena objavila javno nadmetanje prikupljanjem ponuda za davanje u zakup predmetnih nekretnina na period od 10 godina, te da na taj način dodatno ugrožava apelantova imovinska prava.
5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
6. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
7. Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant zahtjev za donošenje privremene mjere temelji na činjenicama koje se tiču merituma predmeta. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Imajući u vidu da apelant, osim navoda u vezi sa kršenjem prava koja se tiču merituma predmeta, nije ponudio Ustavnom sudu argumente i dokaze koji ukazuju prima facie na neophodnost usvajanja zahtjeva za privremenu mjeru, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
8. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
9. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović