Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-271/11 (I. J.)

Odluka donesena 08. 06. 2011.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-271/11

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

08. 06. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. juna 2011. godine, u predmetu broj AP-271/11, rješavajući zahtjev Igora Jurića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Igora Jurića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Igor Jurić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je, 20. januara 2011. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Pr 150408 10 Pzp od 23. novembra 2010. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu-Prekršajnog odjeljenja (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Pr 150408 09 Pr od 7. oktobra 2010. godine i broj 65 0 Pr 150408 09 Pr od 31. augusta 2010. godine. Apelant je takođe 26. aprila 2011. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje Rješenja Općinskog suda broj 65 0 Pr 150408 09 Pr od 31. augusta 2010. godine do donošenja odluke o apelaciji.

2. Općinski sud je Rješenjem zbog propuštanja broj 65 0 Pr 150408 09 Pr od 31.

augusta 2010. godine apelanta oglasio odgovornim zato što je, u vrijeme i na način naveden u izreci rješenja, narušio javni red i mir, naročito drskim ponašanjem i omalovažavanjem službenih lica, čime je počinio prekršaj iz člana 8. stav 5. tačka E Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pa mu je sud na osnovu navedenog Zakona i primjenom člana 13. Zakona o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“, broj 31/06, u daljnjem tekstu: Zakon o prekršajima) izrekao novčanu kaznu u iznosu od 700.00 KM, i što istog dana u isto vrijeme i na istom mjestu nije postupio po naređenju službenih lica čime je počinio prekršaj iz člana 8. stav 5. tačka D Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pa mu je na osnovu istog Zakona sud primjenom člana 13. Zakona o prekršajima izrekao i novčanu kaznu u iznosu od 500,00 KM. Na temelju člana 13. Zakona o prekršajima Općinski sud je apelantu izrekao jedinstvenu novčanu kaznu, u iznosu od 1.200,00 KM.

3. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je Treća PS Novi Grad (u daljnjem tekstu: ovlašteni organ) podnijela sudu zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka broj 02/3-3-1- 0421-081/09 od 28. maja 2009. godine kojim se apelantu stavljaju na teret počinjeni prekršaji iz člana 8. stav 5. tačka E. i člana 8. stav 5. tačka D Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. S obzirom da apelant nije pristupio usmenom pretresu iako je o održavanju istog uredno obavješten, to je na osnovu dokaza podnesenih od strane ovlaštenog organa, i postupajući prema odredbi člana

55. Zakona o prekršajima, odlučio kao u izreci ovog rješenja. Prilikom odlučivanja o vrsti i visini sankcije za navedene prekršaje, sud je cijenio sve okolnosti shodno odredbi člana 11. stav 3. Zakona o prekršajima pa je apelantu za svaki pojedinačan prekršaj utvrdio novčanu kaznu u granicama Zakonom propisane kazne za taj prekršaj, a dalje primjenom člana 13. Zakona o prekršajima apelantu je izrečena jedinstvena novčana kazna u iznosu od 1.200,00 KM.

4. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 Pr 150408 09 Pr od 17. oktobra 2010. godine odbio kao neosnovan Prijedlog apelanta za povraćaj u pređašnje stanje podnesen protiv rješenja tog Suda broj 65 0 Pr 150408 09 Pr od 31. augusta 2010. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je sud uvidom u spis predmeta utvrdio da je apelantu poziv za usmeni pretres, koji se trebao održati 31. augusta 2010. godine sa početkom u 10,00 sati, uredno dostavljen na kućnu adresu preporučenom pošiljkom, koja je određena u Registru prebivališta i boravišta apelanta, tj. na CIPS-ovu adresu, u Ulici Bosanska broj 3 u Sarajevu, što je utvrđeno uvidom u potpis dostavljača PTT-a, koji je apelantu ostavio obavijest 11. juna 2010. godine da u roku od 15 dana preuzme poziv u Općinskom sudu u Sarajevu. Općinski sud je, primjenom odredbe člana 3. stav 1. tačka 8. Zakona o prekršajima, zaključio da je apelantu poziv za usmeni pretres uručen 11. juna 2010. godine, da je apelant imao dovoljno vremena da u periodu od dostavljanja obavijesti o primitku sudskog poziva do održavanja usmenog pretresa podigne pismenu obavjest i da se obavijesti o zakazanom usmenom pretresu, ili da blagovremeno opravda svoj izostanak i odgodi usmeni pretres ili da se pojavi na pretresu u svojstvu okrivljenog. Općinski sud je zaključio da apelant u prijedlogu nije podnio dokaz dokaz da je iz opravdanih razloga propustio da se pojavi na usmenom pretresu.

5. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Pr 150408 10 Pzp od 23. novembra 2010.

godine žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Općinskog suda broj 65 0 Pr 150408 09 Pr od 17. oktobra 2010. godine je odbijena kao neosnovana. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je nakon što je pobijano rješenje ispitao u granicama žalbenih navoda apelanta te uvidom u spis predmeta, utvrdio da je prvostepeni sud dostavio apelantu poziv za usmenu raspravu u skladu sa relevantnim zakonskim propisima, da je dostava izvršena preporučenom pošiljkom na adresu apelanta 11. juna 2010. godine, koja je upisana u Registaru prebivališta i boravišta koju vodi Glavni centar za obradu podataka u BiH, i da apelant sudu nije ponudio dokaze da su opravdani njegovi razlozi zbog kojih je propustio da se pojavi na usmenom pretresu zakazanom za 31. august 2010. godine. S obzirom da je apelant u žalbi naveo da se na usmeni pretres nije pojavio iz opravdanih razloga (apelant je navodio da se zbog bolesti supruge nije mogao pojaviti na usmenom pretresu ali na te okolnosti nije dostavio niti jedan relevantan dokaz) Kantonalni sud je ukazao da je apelant ukoliko nije mogao pristupiti zakazanom usmenom pretresu, svoj izostanak je mogao opravdati osam dana prije zakazanog pretresa i zahtjevati odgodu istog a što nije učinio, pa je stoga postupajući prema odredbi člana 70. stav 1. Zakona o prekršajima odlučio kao u izreci rješenja.

6. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na poštivanje porodičnog života iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Apelant ističe da nije znao da prije donošenja pobijanog prvostepenog rješenja sudu treba dostaviti dokaz kojim bi opravdao svoj izostanak, iz prostog razloga što njegovo zanimanje nije pravnik, smatrajući da to može uradit na novom usmenom pretresu. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da nije u mogućnosti platiti izrečenu novčanu kaznu, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji njegov zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi obustavio izvršenje Rješenja Općinskog suda broj 65 0 Pr 150408 09 Pr od 31. augusta 2010. godine do donošenja odluke o apelaciji.

7. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

8. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

9. Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. Ustavni sud zapaža da apelant nije posebno obrazložio zahtjev za donošenje privremene mjere (osim što je naveo da nije u mogućnosti platiti izrečenu novčanu kaznu). Naime, apelant smatra da njegovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje, predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Imajući u vidu da apelant, osim navoda u vezi sa kršenjem ljudskih prava koja se tiču merituma predmeta, te paušalnih navoda o nemogućnosti da plati izrečenu novčanu kaznu, nije ponudio Ustavnom sudu argumente i dokaze koji ukazuju prima facie na neophodnost usvajanja zahtjeva za privremenu mjeru, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan, te da donošenje privremene mjere, u konkretnom slučaju, ne bi bilo u interesu pravilnog vođenja postupka u skladu sa odredbom člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

10. Na osnovu navedenog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-271/11 (I. J.) | Sudska praksa | Aktio