Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3376/09 (H.G.)

Odluka donesena 08. 06. 2011.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3376/09

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

08. 06. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. juna 2011. godine, u predmetu broj AP 3376/09, rješavajući zahtjev H.G. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev H.G. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) podnesena je 30. oktobra 2009. godine apelacija H.G. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Aziz Adilagić, advokat iz Velike Kladuše, zbog dužine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-526/97. Takođe je podnesen zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio tuženim Općini Velika Kladuša i Direkciji za ceste Federacije Bosne i Hercegovine da nastave sa radovima na izgradnji magistralnog puta, kao i tehničkog prijema magistralnog puta, koji prelazi preko nekretnina, pobliže navedenih u zahtjevu, koje su apelantovo vlasništvo.

2. Ustavnom sudu je, uz predmetnu apelaciju, dostavljena punomoć lica I.G. i F.G. iz Velike Kladuše, trenutno nastanjeni u Sjedinjenim Američkim Državama, koji su ovlastili advokata Aziza Adilagića (koji je zastupao apelanta u postupku pred Općinskim sudom u predmetu broj P-

526/97) da ih kao apelantove zakonske nasljednike zastupa u postupku pred Ustavnim sudom. I.G. i F.G. su 9. decembra 2010. godine obavijestili Ustavni sud da su, kao apelantovi zakonski nasljednici, podnijeli prijedlog za nastavak postupka u predmetu Općinskog suda broj P-526/97. Budući da su I.G. i F.G. podnošenjem prijedloga za nastavak postupka stekli svojstvo stranke u predmetnom sudskom postupku, Ustavni sud smatra da su samim tim stekli svojstvo učesnika u postupku pred Ustavnim sudom u smislu člana 15. stav 1.b) Pravila Ustavnog suda.

3. Apelant je 7. februara 1990. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženih SIZ-a za stambene i komunalne poslove Velika Kladuša i Općine Velika Kladuša radi naknade štete. U predmetnoj tužbi apelant je naveo da su tuženi, bez njegove saglasnosti i bez provođenja bilo kakvog postupka, zauzeli dio njegovog zemljišta radi izgradnje magistralnog puta.

4. Podneskom koji je sud zaprimio 12. januara 2009. godine apelant je uredio tužbu shodno odredbama novog Zakona o parničnom postupku i proširio tužbu na Federaciju Bosne i Hercegovine- Ministarstvo prometa i komunikacija i Direkciju cesta FBiH. Tužbenim zahtjevom apelant je tražio da sud obaveže tužene da uklone sve nasipe i sve asfaltne površine sa nekretnina apelanta i da mu predmetne nekretnine predaju u posjed i na slobodno raspolaganje. Apelant je postavio i alternativni tužbeni zahtjev kojim je tražio da sud obaveže tužene da apelantu za navedene nekretnine solidarno isplate tržišnu vrijednost zemljišta sa kao i da mu solidario isplate gubitak prihoda sa predmetnog zemljišta na.

5. Općinski sud je 14. oktobra 2009. godine održao pripremno ročište u konkretnoj pravnoj stvari..

6. Općinski sud je donio Rješenje broj P-526/97 od 19. novembra 2009. godine o prekidu predmetnog postupka. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je u toku postupka utvrđeno da je kod nadležnog općinskog organa u toku postupak potpune eksproprijacije apelantovih nekretnina, te da to predstavlja prethodno pitanje u predmetnom postupku. Općinski sud je naveo da će se predmetni postupak nastaviti na prijedlog tužitelja, ukoliko između stranaka ne bude zaključen sporazum o visini naknade za eksproprisane nekretnine.

7. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv navedenog rješenja, Kantonalni sud u Bihaću je donio Rješenje broj 010 P 003892 10 Gž od 25. maja 2010. godine kojim je žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio.

8. I.G. i F.G., kao apelantovi zakonski nasljednici, su 3. decembra 2010. godine podnijeli prijedlog Općinskom sudu za nastavak predmetnog postupka, uz obrazloženje da pred nadležnim općinskim organom stranke nisu postigle sporazum o naknadi za eksproprisane nekretnine.

9. U predmetnoj apelaciji je navedeno da je u predmetnom postupku povrijeđeno apelantovo pravo na "suđenje u razumnom roku" kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Navedeno je da je Općinski sud u periodu od 15 godina održao samo dva ročišta, a zatim da je bez opravdanog razloga prekinuo predmetni postupak. Nadalje, u pogledu zahtjeva za privremenu mjeru je navedeno da „tuženi nisu završili gradnju magistralnog puta, niti je izvršen tehnički prijem tog puta, te da prigovor nedostatka pasivne legitimacije koji su istakli tuženi dovodi apelanta i njegove zakonske nasljednike u neizvjesnost u pogledu zahtjeva za plaćanje samovoljno oduzetog zemljišta, odnosno predaju u posjed zemljišta u stanju u kakvom je bilo, kao i u pogledu zahtjeva za naknadu štete kroz gubitak prihoda od neobrađivanog zemljišta“. Takođe je navedeno da se na području općine Velika Kladuša vodi više sličnih sporova, te je predlaženo da Ustavni sud, u cilju zaštite imovine fizičkih lica i pravne sigurnosti građana, te radi otklanjanja budućih neotklonjivih tereta u ostvarivanju apelantovih prava i prava njegovih nasljednika, usvoji predloženu privremenu mjeru.

10. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

11. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

12. Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. Naime, Ustavni sud naglašava da razlozi, te dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da apelantovi navodi koji se odnose na prigovor nedostatka pasivne legitimacije koji su istakli tuženi nikako ne može predstavljati dovoljan dokaz za usvajanje predložene privremene mjere. Naime, Ustavni sud ukazuje da bi eventualno uvažavanje prigovora nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženih u postupku pred redovnim sudovima eventualno moglo imati određene štetne posljedice po prava apelanta, odnosno njegovih zakonskih nasljednika. Međutim, Ustavni sud ne može ispitivati te navode u ovoj fazi postupka, jer bi time prejudicirao odluku Ustavnog suda u pogledu merituma konkretne pravne stvari. Ovo osobito imajući u vidu da iz dokumenta predočenih Ustavnom sudu proizilazi da ni redovni sud još nije odlučio o navedenom prigovoru tuženih. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio jasne i argumentovane razloge na osnovu kojih bi se mogao izvući zaključak da će apelant, odnosno njegovi zakonski nasljednici zaista pretrpjeti određene štetne posljedice, te u kojem obimu, a zatim da se zaista radi o neotklonjivim štetnim posljedicama. Imajući u vidu da apelant, osim paušalnih navoda, kao i navoda koji se tiču merituma stvari, nije ponudio Ustavnom sudu argumente i dokaze koji ukazuju prima facie na neophodnost usvajanja zahtjeva za privremenu mjeru, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

13. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3376/09 (H.G.) | Sudska praksa | Aktio