Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3618/09 (M.S.)

Odluka donesena 08. 06. 2011.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3618/09

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

08. 06. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. juna 2011. godine, u predmetu broj AP 3618/09, rješavajući zahtjev M.S. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev M.S. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. M.S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vogošće, podnio je 23. novembra 2009. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 012-0-Gž-09-000 143 od 23. septembra 2009. godine i rješenja Osnovnog suda-Zemljišnoknjižne kancelarije u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 080-0-DN-08-002 690 od 18. juna 2009. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio prenos imovine koja je predmet spora na treća lica do donošenja odluke o apelaciji.

2. Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka, Područna jedinica Bijeljina broj Dn: 11-052-952-5094 od 15. maja 2000. godine utvrđen je sadržaj nekretnina u popisnom listu broj 5094 k.o. Bijeljina 2 koje se sastoje od zemljišta označenog brojem katastarske parcele k.č. br. 2623/2, objekata na toj k.č. koji se sastoje od dvije sagrađene pomoćne zgrade, pravo raspolaganja na zemljištu u korist Opštine Bijeljina sa dijelom 1/1 i privremeno pravo korištenja zemljišta u korist apelanta sa dijelom 1/1 i pravo svojine na objektima u korist apelanta sa dijelom 1/1. Također je utvrđeno da na predmetnim nekretninama ima tereta i zabilježeno je postojanje spora na njima na osnovu rješenja P-928/2000, te je naloženo da se u katastar nekretnina k.o. Bijeljina 2 izvrši upis podataka o nekretninama i nosiocima prava na nekretninama kako je naprijed navedeno kao i da popisni list za zemljište broj 5094 k.o. Bijeljina 2 predstavlja sastavni dio tog rješenja. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Komisija za izlaganje podataka o nekretninama u k.o. Bijeljina 2 izvršila 15. juna 1999. godine izlaganje na javni uvid podataka o nekretninama upisanih u popisni list za zemljište i popisni list za zgrade broj 5094 k.o. Bijeljina 2 te da je utvrdila da navedenim nosiocima pripadaju prava u obimu upisanih prava u dispozitivu tog rješenja, koja su utvrđena na osnovu podataka iz zemljišne knjige, dotadašnjeg katastarskog operata, postojeće dokumentacije i na osnovu izjave nosioca prava i drugih činjenica sadržanih u zapisniku, te da je na osnovu navedenog a shodno odredbama čl. 66. do 76. Zakona o premjeru i katastru nekretnina odlučeno kao i dispozitivu tog rješenja.

3. U vezi sa navedenim rješenjem apelant je Osnovnom sudu uputio dopis kojim je tražio ispravku pogrešno upisanog prava u zk.ul.4727 i 9340 k.o. Bijeljina 2. Osnovni sud je apelantu dostavio obavijest broj 080-0-Rz-08-002 669 od 22. jula 2008. godine kojim ga je obavijestio da je uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja se nalazi u predmetu 1-052-052-504 k.o. Bijeljina 2 utvrđeno da su u zemljišnoknjižnim ulošcima 4727 i 9340 k.o. Bijeljina 2 upisana prava koja su priznata u postupku izlaganja a to je prvenstveno pravo korištenja zemljišta i pravo svojine na objektima te da su podaci koji su upisani u navedenim ulošcima preuzeti iz katastra nepokretnosti 7. septembra 2005. godine iz čega proizlazi da su ti podaci usklađeni i da su upisana prava koja su utvrđena i priznata. Također je navedeno da je u rješenju od 15. maja 2000. godine štamparskom greškom upisano pogrešno pravo odnosno da je napisano privremeno pravo umjesto prvenstveno pravo kako je i inače upisano u zemljišnoknjižnoj evidenciji i katastarskom operatu.

4. Nadalje, rješenjem Osnovnog suda broj 080-0-DN-08-002 690 od 18. juna 2009. godine odbijen je apelantov zahtjev za ispravku pogrešnog upisa u zemljišnoj knjizi prava na zemljištu na nekretninama označenim kao k.č. 2623/2 po kulturi pomoćna zgrada u površini od 28 m², pomoćna zgrada od 9 m² i dvorište u površini od 223 m² upisanim u zk.ul.4727 k.o. Bijeljina 2. Rješenjem je naložen upis odbijanja navedenog zahtjeva u zemljišnoj knjizi u koloni Upisi B lista zemljišnoknjižnog uloška broj 4727 katastarska opština Bijeljina 2. U obrazloženju rješenja je navedeno da se apelant obratio Osnovnom sudu 3. septembra 2008. godine sa zahtjevom za ispravku pogrešnog upisa prava u zemljišnoj knjizi u skladu sa čl. 60. i 61. Zakona o zemljišnim knjigama (u daljnjem tekstu: Zakon). Apelant je tražio brisanje upisanog prvenstvenog prava korištenja zemljišta označenog po novom katastarskom premjeru kao k.č. 2623/2 k.o. Bijeljina 2 upisanog na ime apelanta sa dijelom 1/1 i predložio upis privremenog prava korištenja na istom zemljištu sa dijelom 1/1 a kao dokaz apelant je priložio Rješenje RGU-PJ Bijeljina broj 11-052-952-5094 od 15. maja 2000. godine kojim je u evidenciji katastra nekretnina na navedenom zemljištu utvrđeno pravo raspolaganja u korist opštine Bijeljina da dijelom 1/1 kao privremeno pravo korištenja zemljišta i pravo svojine na objektima (dvije pomoćne zgrade) u korist apelanta sa dijelom 1/1. Navedeno je i da je na istim nekretninama u elektronskoj evidenciji katastra nekretnina u k.k.ul.5094 k.o. Bijeljina 2 upisan apelant kao nosilac prvenstvenog prava korištenja predmetnog zemljišta sa dijelom 1/1 kao i da je prilikom preuzimanja i presnimavanja podataka iz katastra nekretnina 7. septembra 2005. godine u evidenciji nove zemljišne knjige u z.k.ul.4727 k.o. Bijeljina 2 na k.č.2623/2 upisano pravo raspolaganja na zemljištu u korist opštine Bijeljina i prvenstveno pravo korištenja predmetnog zemljišta u korist apelanta s dijelom 1/1.

5. S tim u vezi, Osnovni sud je obrazložio da je rješavajući apelantov zahtjev, izvršio provjeru podataka vezanih za predmetne nekretnine te da je utvrdio da po izvršenoj identifikaciji, parceli novog premjera k.č.26232 k.o.Bijeljina 2 odgovara parcela starog premjera k.č. 2/131 upisano po gruntovnom Dn. 886/87 u gruntovnom zk.ul.12840 k.o.Bijeljina u kojem je zemljište uknjiženo kao društvena svojina sa prvenstvenim pravom korištenja radi građenja u korist apelanta sa dijelom 1/1 kao i da je kao pravni osnov upisa priloženo rješenje opštine Bijeljina - Opštinske komisije za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove i urbanizam broj 05/III-475-23 od 16. aprila 1987. godine kojim je apelantu priznato prvenstveno pravo korištenja radi građenja na zemljištu označenom kao k.č.2/131 u površini od 250 m² i naloženo Osnovnom sudu-Zemljišnoknjižni ured da izvrši upis navedenog prava u korist apelanta sa dijelom 1/1.

6. Imajući u vidu navedeno, Osnovni sud je zaključio da nema osnova za primjenu člana

60. Zakona koji definiše pojam neispravnog (pogrešnog) upisa u zemljišnoj knjizi jer je upisano prvenstveno pravo korištenja na zemljištu upisano ispravno u elektronskoj evidenciji katastra nekretnina u k.k.ul.5094 k.o. Bijeljina 2 i u potpunosti odgovara upisu iz stare zemljišne knjige u gruntovnom uz.ul.12840 k.o.Bijeljina iz čega proizlazi da nema osnova ni za primjenu člana 61. Zakona koji definiše način ispravke pogrešnog upisa u zemljišnoj knjizi. Osim toga, Osnovni sud je naveo i da su, u skladu sa članom 93. Zakona, podaci iz katastra nekretnina vezani za predmetno zemljište, kao već utvrđeno i priznato pravo preuzeti odnosno presnimljeni u evidenciju zemljišne knjige u z.k.ul.4727 k.o.Bijeljina 2 sa upisanim prvenstvenim pravom korištenja na zemljištu i u zk.ul.9340 k.o.Bijeljina 2 sa pravom svojine na pomoćnim zgradama sa dijelovima 1/1 u korist apelanta. Imajući u vidu sve navedeno Osnovni sud je odbio apelantov zahtjev.

7. Protiv navedenog rješenja apelant je izjavio žalbu Okružnom sudu koji je rješenjem broj 012-0-Gž-09-000 143 od 23. septembra 2009. godine žalbu odbio i potvrdio rješenje Osnovnog suda broj 080-0-DN-08-002 690 od 18. juna 2009. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da žalbeni navodi kojima se osporava rješenje prvostepenog suda nisu od uticaja na njegovu zakonitost i pravilnost iz razloga što je sam apelant u žalbi naveo da nije tražio brisanje upisanog prvenstvenog prava i upis privremenog prava korištenja zemljišta već da je tražio da se izvrši ispravka upisa na osnovu čl. 60. i 61. Zakona, kao i da sveukupni sadržaj žalbe „ne ukazuje šta se drugo imalo ispraviti, niti se iz sadržaja žaliočevog zahtjeva za ispravku pogrešnog upisa u zemljišne knjige, po kojem je donijeto pobijano rješenje, vidi da je on tražio neku drugu ispravku.“ Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je odbio apelantovu žalbu kao neosnovanu.

8. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant smatra da su mu navedena prava povrijeđena na način što je u postupku upisa u katastarski operat katastra nekretnina „čovjek koji je radio na tome upisuje prvenstveno pravo korištenja u KKU 5094 KO Bijeljina 2, umjesto privremeno pravo korištenja kako je naloženo rješenjem od 15. maja 2000. godine.“ Prema apelantovim navodima ista greška je učinjena i prilikom upisa u zk uložak te je izvršen i upis tereta kao trajne kategorije koju, kako apelant tvrdi, on nikada nije odobrio a s tim u vezi ne postoji ni neka sudska odluka. Apelant navodi da je u vezi s tim tražio da mu se dopusti prisustvo raspravi drugostepenog suda ali mu to nije dozvoljeno nego je njegova žalba protiv rješenja Osnovnog suda odbijena. Osim toga, apelant navodi da se predmetna parcela nalazi u samom centru Bijeljine i da je joj je tržišna vrijednost izuzetno visoka ali da za njega cijena ne igra nikakvu ulogu jer se prijavio za dobrovoljni povratak nakon čega, prema navodima apelanta, nastaju svi navedeni problemi.

9. Prema apelantovim navodima, samo utvrđeno činjenično stanje pokazuje da su se stekli uvjeti za ispravku ali da drugostepeni sud nije dao odgovore na suštinska pitanja kako se vrši ispravka pogrešnog upisa koji se desio kod drugih organa odnosno drugih razloga a takav upis se prenio i u Zemljišnoknjižnu kancelariju ne vodeći računa da su ona od bitnog uticaja na zakonitost i pravilnost u odlučivanju. U apelaciji se navodi da su na taj način sudovi,imali proizvoljan pristup kod utvrđivanja činjeničnog stanja i ocjene dokaza čime su proizvoljno primijenili materijano i procesno pravo i tako, prema navodima apelanta, povrijedili njegova prava na pravično suđenje, djelotvoran pravni lijek i imovinu. Iz tih razloga apelant traži i da Ustavni sud donesen privremenu mjeru kojom bi zabranio prenos predmetne nekretnine na treća lica do okončanja postupka po apelaciji.

10. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

11. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

12. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

13. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant nije naveo niti jedan konkretan razlog zbog kojeg bi Ustavni sud izveo zaključak da je donošenje privremene mjere opravdano i neophodno radi sprječavanja nastanka nenadoknadivih štetnih posljedica koje se nikako ne bi mogle otkloniti. Iz navoda apelacije proizilazi da se apelant žali da su osporenim rješenjima povrijeđeni njegovo pravo na pravično suđenje, pravo na na imovinu i pravo na djelotvoran pravni lijek zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava. Međutim, apelant osim navoda vezanih za meritum apelacije, ne nudi nikakve argumente u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere, odnosno, ne navodi konkretne razloge, činjenice i dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti da bi nedonošenjem privremene mjere nastupile posljedice i šteta koja se ne bi mogla otkloniti, a koje bi trebalo spriječiti donošenjem privremene mjere. Stoga Ustavni sud smatra da navodi apelanta o kršenju ustavnih prava ne predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere budući da Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne one koji se suštinski odnose na meritum apelacije.

14. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovanim, pa je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.

15. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3618/09 (M.S.) | Sudska praksa | Aktio