Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-745/10 (S. Š., A. Č., M. Š., N. S., F. C., E. T., M. B.,)

Odluka donesena 08. 06. 2011.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-745/10

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

08. 06. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. juna 2011. godine, u predmetu broj AP-745/10, rješavajući zahtjev Saliha Šehića i dr. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Saliha Šehića, Ajide Čano, Milosave Šekerović, Nezira Suljića, Fakete Cimirotić, Enesa Terzića, Miralema Botića, Sadika Okanovića, Dobroslava Aleksića, Kate Mandić, Bogoljuba Vidačaka, Enesa Balihodžića i Muradifa Subašića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Salih Šehić, Ajida Čano, Milosava Šekerović, Nezir Suljić, Faketa Cimirotić, Enes Terzić, Miralem Botić, Sadik Okanović, Dobroslav Aleksić, Kata Mandić, Bogoljub Vidačak, Enes Balihodžić i Muradif Subašić (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Jasmin Mutapčić, advokat iz Zenice, podnijeli su 25. februara 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog neizvršenja presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-08-002 887 od 23. juna 2009. godine. Apelanti su, također, podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Investiciono-komercijalnoj banci d.d. Zenica da izvrši pljenidbu svih sredstava na svim predloženim računima Općine Zenica kao izvršenika i „blokadu računa“.

2. Presudom Općinskog suda u Zenici broj 043-0-P-05-001 022 od 24. septembra 2008. godine (u daljnjem tekstu: Općinski sud) obavezana je Općina Zenica (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantima i drugim tužiteljima na ime naknade štete isplati iznos od 1.726.113,10 KM, pojedinačni iznosi za svakog tužitelja su navedeni u stavu I izreke prvostepene presude, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 1. februara 2008. godine do isplate u roku od 30 dana. Stavom II prvostepene presude sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.075.898,20 KM apelanti i drugi tužitelji su odbijeni, pojedinačni iznosi su navedeni u stavi II prvostepene presude. Tužena je obavezana da apelantima i drugim tužiteljima isplati na ime troškova postupka iznos od 9.139,17 KM u roku od 30 dana.

3. Protiv prvostepene presude žalbu su podnijeli tužena i apelanti. Kantonalni sud je presudom broj 004-0-Gž-08-002 887 od 23. juna 2009. godine djelimično uvažio žalbe i prvostepenu presudu preinačio u stavu I i II izreke tako što je tužena obavezana da apelantima na ime naknade materijalne štete isplati i to: Enesu Balihodžiću iznos od 95.053,09 KM, Bogoljubu Vidačaku iznos od 103.788,34 KM, Salihu Šehiću iznos od 101.684,41 KM, Ajidi Čano iznos od 60.381,35 KM, Milosavi Šekerović iznos od 72.315,30 KM, Neziru Suljiću iznos 85.123,31 KM Faketi Cimirotić iznos od 203.790,16 KM, Enesu Terziću iznos od 109.795,32 KM, Miralemu Botiću iznos od 75.063,52 KM, Sadiku Okanoviću iznos od 75.205,41 KM, Dobroslavu Aleksiću, iznos od 328.215,64 KM, Kati Mandić iznos od 104.574,41 KM sa zakonskom zateznom kamatom na te iznose počev od 13. septembra 2005. godine pa do isplate u roku od 30 dana. Sa preostalim dijelom tužbenih zahtjeva do utuženih iznos apelanti su odbijeni i to: Enes Balihodžić do iznosa od 116.038,91 KM. Bogoljub Vidačak do iznosa od 117.913,34 KM, Salih Šehić do iznosa od 103.484,41 KM, Ajida Čano do iznosa od 69.772,31 KM, Nezir Suljić do iznosa od 95.433,78 KM, Faketa Cimirotić do iznosa od 205.280,17 KM, Enes Terzić do iznosa od 120.260,32 KM, Miralem Botić do iznosa od 89.349,52, Sadik Okanović do iznosa od 175.400,41, Muradif Subašić do iznosa od 149.526,68 KM, Dobroslav Aleksić do iznosa od 342.585,79 KM, Kata Mandić do iznosa od 116.858,45 KM. U preostalom dijelu žalbe su odbijene.

4. Općinski sud je rješenjima o izvršenju donesenim u oktobru, novembru i decembru 2009 i 2010. godine po prijedlogu apelanata dozvolio izvršenja na osnovu presude Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-08-002 887 od 23. juna 2009. godine.

5. Apelanti smatraju da je zbog neizvršenja presude Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-08-002 887 od 23. juna 2009. godine povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Navode da je Općinski sud dostavio pojedinačna rješenja o izvršenju Investiciono-komercijalnoj banci dd Zenica, ali da navedena banka nije izvršila prenos sredstava sa računa izvršenika niti je izvršila blokadu računa izvršenika. Ističu da navedeno banka pravda odredbom člana 138. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Navode da je provedeno samo djelimično izvršenje za apelanta Muradifa Subašića u iznosu od 76.795,13 KM (što se odnosi na troškove izvršnog postupka i kamatu) dok je ostatak ostao nerealizovan. Smatraju da nemaju legalnih pravnih sredstava kojim bi se žalili zbog neizvršenja sudske odluke niti mehanizam kojim bi Općinu Zenica natjerali da izvrši svoju obavezu. Navode da je izmjenama ZIP od 2006. godine onemogućeno izvršenje na teret budžeta (što je konkretan slučaj), kao i da je posljednjom izmjenom ZIP iz 2009. godine provođenje izvršenja i na svim nepokretnim i pokretnim stvarima države (općine) i pravno onemogućeno.

6. U vezi zahtjeva za donošenje privremene mjere apelanti navode da će samo takva mjera natjerati Općinu Zenica da se ozbiljno pozabavi pitanjem postupanja po izvršnoj sudskoj odluci. Ističu da su razlozi za donošenje privremene mjere isti kao i razlozi apelacije.

7. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

8. Ustavni sud zapaža da apelanti kao razlog za donošenje privremene mjere navode da bi izdavanje privremene mjere dovelo do toga da Općina Zenica izvrši sudsku odluku, te da su po njima razlozi za privremenu mjeru isti kao i razlozi same apelacije.

9. U vezi s tim Ustavni sud naglašava da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom da se takvi razlozi, ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri.

10. Obzirom na navedeno Ustavni sud smatra da, u konkretnom slučaju, osim navoda u vezi sa kršenjem ljudskih prava koja se tiču merituma predmeta, nisu dostavljeni argumenti i dokazi koji ukazuju prima facie na neophodnost usvajanja zahtjeva za privremenu mjeru.

11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-745/10 (S. Š., A. Č., M. Š., N. S… | Sudska praksa | Aktio