Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-85/10 (M. Š.)

Odluka donesena 08. 06. 2011.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-85/10

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

08. 06. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. juna 2011. godine, u predmetu broj AP 85/10, rješavajući zahtjev Milana Šarića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br 60/05. 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Milana Šarića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Milan Šarić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Savezne Republike Njemačke, podnio je, 11. januara 2010. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 K 013418 09 Kž od 9. septembra 2009. godine. Apelant je također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud zabranio izvršenje presude Okružnog suda broj 71 0 K 013418 09 Kž od 9. septembra 2009. godine do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 K 013418 08 K od 13. novembra 2008. godine, apelant je proglašen krivim za krivično djelo ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 410. stav 1. u vezi sa stavom 2. Krivičnog zakona Republike Srpske («Službeni glasnik RS» broj 49/03, u daljnjem tekstu KZ RS) pa mu je izrečena uslovna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci i istovremeno određeno da se ista neće izvršiti ukoliko apelant u roku od jedne godine i šest mjeseci ne izvrši novo krivično djelo. Na osnovu člana 99. stav 1. Zakona o krivičnom postupku (Službeni glasnik RS» broj 50/03, u daljnjem tekstu: ZKP) apelant je obavezan da na ime troškova krivičnog postupka plati iznos od 561,00 KM a na osnovu člana 108. stav 3. ZKP oštećeni je sa imovinsko pravnim zahtjevom upućen na parnicu.

3. U obrazloženju presude prvostepeni sud je istakao da je odlučujući se za upozoravajuću sankciju na strani apelanta cijenio olakšavajuće okolnosti da je apelant djelo priznao, da je oženjen otac dvoje djece, da je neosuđivan i da je pomagao oštećenim finasijski u pogledu troškova liječenja dok otežavajuće okolnosti nisu utvrđene.

4. Odlučujući o žalbi koju je protiv prvostepene presude izjavilo Okružno tužilaštvo Banja Luka (u daljnjem tekstu: tužilaštvo), Okružni sud je presudom broj 71 0 K 013418 09 Kž od 9. septembra 2009. godine, uvažio žalbu, preinačio presudu Osnovnog suda broj 71 0 K 013418 08 K od 13. novembra 2008. godine u odluci o krivičnoj sankciji pa je apelant, koji je proglašen krivim za krivično djelo ugrožavanja javnog saobraćaja iz člana 410. stav 1. u vezi sa stavom 2. KZ RS, po istom zakonskom propisu osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 5.000,00 KM koju je dužan platiti u roku od 15 dana a u slučaju neplaćanja novčane kazne ista će se zamijeniti u kaznu zatvora računajući svakih započetih 50,00 KM za jedan dan zatvora. Na osnovu člana 61. KZ RS apelantu je izrečena i mjera bezbjednosti zabrane upravljanja motornim vozilom «B» kategorije u trajanju od jedne godine. U ostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijenjena.

5. U obrazloženju presude Okružni sud je istakao da su osnovani žalbeni navodi tužilaštva da izrečena upozoravajuća sankcija nije u konkretnim okolnostima adekvatna težini učinjenog krivičnog djela i olakšavajućim okolnostima na strani apelanta. Naime, prvostepeni sud je dao prenaglašen značaj olakšavajućim okolnostima a pogrešno zaključuje da na strani apelanta nema otežavajućih okolnosti. Činjenica je, pojasnio je dalje sud, da je apelant automobilom upravljao u alkoholisanom stanju sa 1,50 promila alkohola u krvi, što se apsolutno mora cijeniti kao otežavajuća okolnost a imajući u vidu odredbe člana 174. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima (u daljnjem tekstu: ZOOBS) kojima je regulisano da vozač ne smije da upravlja vozilom niti da počne da upravlja vozilom pod dejstvom alkohola. Ova činjenica je otežavajuća okolnost jer je apelant sa automobilom, koja je opasna stvar, u saobraćaju upravljao u alkoholisanom stanju.. Okružni sud je dalje istakao da su osnovani žalbeni navodi da u konkretnim okolnostima nema mjesta izricanju upozoravajuće sankcije i da se istom ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja tj. posebna i opšta prevencija te je prvostepenu presudu preinačio u odluci o krivičnoj sankciji i izrekao novčanu kaznu u iznosu od 5.000,00 KM, koja je po ocjeni tog suda adekvatna težini učinjenog djela, okolnostima kako se događaj desio kako olakšavajućim tako i otežavajućim kao i činjenici da su u ovoj nezgodi dva lica zadobila teške tjelesne povrede.

6. Apelant smatra da mu je osporenom presudom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je istakao da mu je navedeno pravo povrijeđeno jer nije bio prisutan na sjednici vijeća održanoj 18. juna 2009. godine u Okružnom sudu, navodeći da je obavijest o održavanju sjednice vijeća primio 18. juna 2009. godine tj. na sam dan održavanja sjednice

7. Prijedlog za donošenje privremene mjere kojom traži da Ustavni sud zabrani izvršenje osporene presude do okončanja postupka po apelaciji apelant nije obrazložio.

8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

9. Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim presudama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

10. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljenje na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant, osim navoda koji se tiču merituma apelacije, nije naveo bilo kakve razloge koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je konačna i izvršna. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-85/10 (M. Š.) | Sudska praksa | Aktio