Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2388/08 (JU OŠ «Olovo» iz Olova, JU OŠ «Ahmet Muradbegović» iz Kaknja, JU OŠ «Rešad Kadić» Brnjic iz Kaknja, JU OŠ «Kulin ban» iz Visokog,)

Odluka donesena 08. 06. 2011.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Kolektivni ugovor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2388/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 06. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. juna 2011. godine, u predmetu broj AP 2388/08, rješavajući apelacije JU OŠ «Olovo» iz Olova i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije JU OŠ «Olovo» iz Olova, JU OŠ «Ahmet Muradbegović» iz Kaknja, JU OŠ «Rešad Kadić» Brnjic iz Kaknja, JU OŠ «Kulin ban» iz Visokog, JU OŠ «Hamza Humo» iz Zenice, JU OŠ «Alija Nametak» iz Zenice, JU OŠ «Miroslav Krleža» iz Zenice, JU OŠ «Prva osnovna škola» iz Maglaja, JU OŠ «Kovači» iz Kovača, JU OŠ «Prva osnovna škola» iz Zavidovića, JU OŠ «Skendera Kulenović» iz Zenice, JU OŠ» Hasan Kikić» iz Olova, JU OŠ «Edhem Mulabdić» iz Zenice, JU OŠ «Mula Mustafa Bašeskija» iz Kaknja, JU OŠ «Abdulvehab Ilhamija» iz Željeznog polja, JU OŠ «Hamdija Kreševljaković» iz Kaknja, JU OŠ «Musa Ćazim Ćatić» iz Zenice, JU OŠ «Maglaj» iz Maglaja, JU OŠ «Mehmedalija Mak Dizdar» iz Visokog, JU OŠ «Musa Ćazim Ćatić» iz Zenice, JU OŠ «Druga osnovna škola» iz Zavidovića, JU OŠ «Hasan Kikić» iz Zenice, JU OŠ «Gostovići» iz Zavidovića, JU OŠ «Musa Ćazim Ćatić» iz Visokog, JU OŠ «Vozuća» iz Vozuće i JU OŠ «Kulin ban» iz Tešanjke podnesene protiv -presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-07-000814 od 8. maja 2008. godine; broj 070-0-Rev-07-

001513 od 13. januara 2009. godine; broj 070-0-Rev-07-001475 od 9. decembra 2008. godine; broj 070-0-Rev-07-001480 od 4. decembra 2008. godine; broj 070-0-Rev-07-001511 od 20. januara 2009. godine; broj 070-0-Rev-07-001726 od 20. novembra 2008. godine; broj 070-0-

Rev-07-001823 od 3. februara 2009. godine; broj 070-0-Rev-07-

001820 od 17. marta 2009. godine; broj 070-0-Rev-07-001815 od 5. februara 2009. godine; broj 070-0-Rev-07-001816 od 29. januara 2009. godine; 070-0-Rev-07-001817 od 3. februara 2009. godine; broj 070-0-

Rev-07-001551 od 20. januara 2009. godine; broj 070-0-Rev-07-

001822 od 27. januara 2009. godine; broj 070-0-Rev-07-001621 od 20. januara 2009. godine; broj 070-0-Rev-07-001601 od 20. januara 2009. godine; broj 070-0-Rev-08-000068 od 24. februara 2009. godine; broj 070-0-Rev-08-000070 od 24. marta 2009. godine; broj 070-0-Rev-08-

000831 od 5. juna 2009. godine; broj 070-0-Rev-08-000916 od 7. jula 2009. godine; broj 070-0-Rev-08-000814 od 6. avgusta 2009. godine; broj 070-0-Rev-08-000826 od 7. jula 2009. godine; broj 070-0-Rev-08-

000836 od 7. jula 2009. godine; broj 070-0-Rev-08-001019 od 14. jula 2009. godine; broj 070-0-Rev-08-001288 4. avgusta 2009. godine; broj 070-0-Rev-08-001093 od 8. oktobra 2009. godine; broj 070-0-Rev-08-

000 932 od 6. oktobra 2009. godine; broj 070-0-Rev-08-001732 od 10. novembra 2009. godine; broj 070-0-Rev-08-001284; broj 070-0-Rev-

08-00 1100 od 27. oktobra 2009. godine; broj 070-0-Rev-08-001402 od 27. oktobra 2009. godine; broj 070-0-Rev-08-000835 od 13. oktobra; broj 070-0-Rev-08-001560 od 4. novembra 2009. godine; broj 070-0-

Rev-08-001287 od 8. oktobra 2009. godine; broj 070-0-Rev-08-001289 od 5. novembra 2009. godine; broj 070-0-Rev-08-001351 od 22. oktobra 2009. godine; broj 070-0-Rev-08-001020 od 27. oktobra 2009. godine; broj 070-0-Rev-08-001341 od 10. novembra 2009. godine; broj 070-0-Rev-08-001403 od 1. decembra 2009. godine; broj 070-0-Rev-

08-001290 od 5. novembra 2009. godine; broj 070-0-Rev-08-001285 od 5. novembra 2009. godine; broj 070-0-Rev-08-000986 od 18. novembra 2009. godine; broj 070-0-Rev-09-000310 od 1. aprila 2010. godine; broj 070-0-Rev-09-000252 od 4. marta 2010. godine; broj 070-

0-Rev-09-000434 od 15. juna 2010. godine; broj 070-0-Rev-09-000811 od 8. jula 2010. godine; broj 070-0-Rev-09-000660 od 1. jula 2010. godine; broj 070-0-Rev-09-000537 od 6. jula 2010. godine; broj 070-0-

Rev-09-001157 od 19. oktobra 2010. godine; broj 070-0-Rev-09-

001021 od 19. oktobra 2010. godine; broj 070-0-Rev-09-000977 od 30. septembra 2010. godine; broj 070-0-Rev-09-001125 od 30. septembra 2010. godine; broj 070-0-Rev-09-001191 od 11. novembra 2010. godine; broj 70 0 Rs 000114 09 Rev od 6. januara 2011. godine; broj 070-0-Rev-09-001351 od 7. decembra 2010. godine; broj 70 0 Rs 000312 09 Rev od 6. januara 2011. godine; broj 70 0 Rs 000154 09 Rev od 4. januara 2011. godine; broj 70 0 Rs 000389 09 Rev od 14. decembra 2010. godine; broj 070-0-Rev-09-001360 od 14. decembra 2010. godine; broj 70 0 Rs 000288 09 Rev od 4. januara 2011. godine; broj 70 0 Rs 000111 09 Rev od 25. januara 2011. godine; broj 70 0 Rs 000226 09 Rev od 13. januara 2011. godine; broj 70 0 Rs 000351 09 Rev od 18. januara 2011. godine; broj 70 0 Rs 000222 09 Rev od 13. januara 2011. godine; broj 70 0 Rs 000251 09 Rev od 11. januara 2011. godine; broj 70 0 Rs 000265 09 Rev od 11. januara 2011. godine; broj 70 0 Rs 000209 09 Rev od 6. januara 2011. godine; broj 70 0 Rs 000207 09 Rev od 6. januara 2011. godine; broj 70 0 Rs 000258 09 Rev od 11. januara 2011. godine; broj 70 0 Rs 000218 09 Rev od 13. januara 2011. godine; broj 70 0 Rs 000235 09 Rev od 13. januara 2011. gdodine; broj 70 0 P 000271 09 Rev od 13. januara 2011. godine; broj 070-0-Rev-09-

001143 od 9. decembra 2010. godine; broj 70 0 Rs 000147 09 Rev od 4. januara 2011. godine i, broj 70 0 P 000236 09 Rev od 13. januara 2011. godine; -presuda Kantonalnog suda u Zenici, broj 004-0-Gž-06-001 271 od 26. februara 2007. godine; broj 004-0-Gž-06-000 872 od 3. avgusta 2007. godine; broj 004-0-Gž-06-001 821 od 5. jula 2007. godine; broj 004-0-Gž-06-001 076 od 13. jula 2007. godine; 004-0-Gž-06-001 084 od 13. jula 2007. godine; broj 004-0-Gž-07-000 318 od 18. septembra 2007. godine; broj 004-0-Gž-06-001 272 od 3. avgusta 2007. godine; broj 004-0-Gž-06-001 327 od 23. jula 2007. godine; broj 004-0-Gž-06-

001 589 od 7. avgusta 2007. godine; broj 004-0-Gž-06-001 597 od 7. avgusta 2007. godine; broj 004-0-Gž-06-001 587 od 21. avgusta 2007. godine; broj 004-0-Gž-06-001 565 od 17. avgusta 2007. godine; broj 004-0-Gž-06-001 565 od 17. avgusta 2007. godine; broj 004-0-Gž-06-

001 323 od 7. avgusta 2007. godine; broj 004-0-Gž-07-002 466 od 6. februara 2009. godine; broj 004-0-Gž-06-002 264 od 29. avgusta 2007. godine; broj 004-0-Gž-06-002 257 od 13. avgusta 2007. godine; broj 004-0-Gž-07-000 209 od 25. oktobra 2007. godine; broj 004-0-Gž-08-

002 765 od 17. aprila 2009. godine; broj 004-0-Gž-07-000 475 od 7. novembra 2007. godine; broj 004-0-GŽ-07-001 042 od 2. aprila 2008. godine; broj 004-0-Gž-07-002 377 od 24. marta 2008. godine; broj 004-

0-Gž-07-002 200 od 24. marta 2008. godine; broj 004-0-Gž-07-000 999 od 26. marta 2008. godine; broj 004-0-Gž-07-001 059 od 1. aprila 2008. godine; broj 004-0-Gž-07-000 890 od 15. aprila 2008. godine; broj 004-

0-Gž-09-00 1224 od 27. jula 2009. godine; broj 004-0-Gž-08-00 1409 od 22. septembra 2009. godine; broj 004-0-Gž-07-001 215 od 4. jula 2008. godine; broj 004-0-Gž-07-000 757 od 27. marta 2008. godine; broj 004-0-Gž-07-002240 od 7. aprila 2008. godine; broj 004-0-Gž-08-

000 194 od 26. septembra 2008. godine; broj 004-0-Gž-07-001 061 od 27. maja 2008. godine; broj 004-0-Gž-07-001 010 od 19. maja 2008. godine; broj 004-0-GŽ-08-001 400 od 18. jula 2008. godine; broj 004-

0-Gž-07-001 062 od 2. aprila 2008. godine; broj 004-0-Gž-07-001 615 od 26. avgusta 2008. godine; broj 004-0-Gž-07-001 064 od 19. maja 2008. godine; broj 004-0-Gž-07-001 399 od 27. juna 2008. godine; broj 004-0-Gž-07-001 289 od 7. avgusta 2008. godine; broj 004-0-GŽ-08-

000 004 od 18. aprila 2008. godine; broj 004-0-GŽ-07-001 351 od 30. aprila 2008. godine; broj 004-0-GŽ-07-001 217 od 4. jula 2008. godine; broj 004-0-GŽ-08-000 245 od 24. juna 2008. godine; broj 004-0-Gž-07-

001 267 od 12. juna 2008. godine; broj 004-0-Gž-07-001 828 od 7. aprila 2008. godine; broj 004-0-Gž-08-000 275 od 24. novembra 2008. godine; broj 004-0-Gž-07-001 765 od 14. oktobra 2008. godine; broj 004-0-Gž-08-001 286 od 20. januara 2009. godine; broj 004-0-Gž-08-

000 253 od 8. januara 2009. godine; broj 004-0-Gž-08-000 274 od 15. januara 2009. godine; broj 004-0-Gž-08-000 168 od 23. febraura 2009. godine; broj 004-0-GŽ-08-000 733 od 18. marta 2009. godine; broj 004-0-Gž-08-002 008 od 9. marta 2009. godine; broj 004-0-Gž-08-001 790 od 24. marta 2009. godine; broj 004-0-Gž-08-001283 od 22. aprila 2009. godine; broj 004-0-Gž-08-001 388 od 21. maja 2009. godine; broj 004-0-Gž-08-002 603 od 17. aprila 2009. godine; broj 004-0-Gž-08-

002762 od 26. oktobra 2009. godine; broj 004-0-Gž-08-002 768 od 20. avgusta 2008. godine; broj 004-0-Gž:008-000787 od 20. maja 2009. godine; broj 004-0-Gž-08-001 157 od 28. maja 2009. godine; broj 004-

0-Gž-08-002 092 od 21. oktobra 2009. godine; broj 43 0 P 010888 10 Gž od 18. februara 2011. godine; broj 004-0-Gž-08-002 091 od 28. maja 2009. godine; broj 004-0-Gž-08-001 233 od 1. jula 2009. godine; broj 004-0-Gž-08-001 570 od 17. septembra 2009. godine; broj 004-0-

Gž-08-001 231 od 4. avgusta 2009. godine; broj 004-0-Gž-09-000 731 od 8. juna 2009. godine; broj 004-0-Gž-08-002767 od 3. novembra 2009. godine; broj 004-0-Gž-08-001014 od 17. juna 2009. godine; broj 004-0-Gž-09-002 651 od 1. septembra 2009. godine; broj 004-0-Gž-09-

002660 od 1. septembra 2009. godine; broj 004-0-Gž-08-002 009 od 4. juna 2009. godine; broj 004-0-Gž-08-001 007 od 7. maja 2009. godine; broj 004-0-Gž-08-001 012 od 2. juna 2009. godine; broj 004-0-GŽ-08-

000 557 od 25. februara 2009. godine; broj 004-0-Gž-08-00 1436 od 22. juna 2009. godine; broj 004-0-Gž-08-001 181 od 4. juna 2009. godine; -presuda Općinskog suda u Visokom, Odjeljnje u Olovu, broj O-P: 81/05 od 24. februara 2006. godine; Općinskog suda u Kaknju, broj Rs-

21/2005 od 10. marta 2006. godine; Općinskog suda u Kaknju, broj Rs-

30/05 od 7. jula 2006. godine; Općinskog suda u Zenici, broj P-793/05 od 20. marta 2006. godine; Općinskog suda u Visokom, Odjeljenje u Olovu, broj O-P: 78/05 od 24. februara 2006. godine; Općinskog suda u Zenici, broj 043-0-05-000324 od 2. januara 2007. godine; Općinskog suda u Visokom, Odjeljenje u Olovu, broj O-P: 76/05 od 24. februara 2006. godine; Općinskog suda u Visokom, Odjeljenje u Olovu, broj O-

P: 190/05 od 10. aprila 2006. godine; Općinskog suda u Visokom, Odjeljenje u Olovu, broj O-P: 132/05 od 6. marta 2006. godine; Općinskog suda u Visokom, Odjeljenje u Olovu, broj O-P: 207/05 od 10. aprila 2006. godine; Općinskog suda u Visokom, Odjeljenje u Olovu, broj O-P: 215/05 od 10. aprila 2006. godine; Općinskog suda u Zenici, broj P-1289/05 od 16. juna 2006. godine; Općinskog suda u Visokom, Odjeljenje u Olovu, broj O-P: 188/05 od 10. aprila 2006. godine; Općinskog suda u Kaknju, broj 036-0-P-06-000254 od 23. novembra 2007. godine; Općinskog suda u Zenici, broj 043-0-P-00002 od 20. oktobra 2006. godine; Općinskog suda u Zavidovićima, Odjeljenje u Maglaju, broj P-556/05 od 27. septembra 2006. godine; Općinskog suda u Zavidovićima, broj 27. decembra 2006. godine; Općinskog suda u Zavidovićima, broj 042-0-P-07-000434 od 19. septembra 2008. godine; Općinskog suda u Zavidovićima, Odjeljenje u Maglaju, broj P-139/05 od 21. decembra 2006. godine; Općinskog suda u Visokom, Odjeljenje u Olovu, broj 041-1-P-06-000 276 od 14. marta 2007. godine; Općinskog suda u Zavidovićima, broj 042-0-P-06-

000327 od 4. oktobra 2007. godine; Općinskog suda u Zenici, broj 043-

0-P-06-001483 od 28. septembra 2007. godine; Općinskog suda u Visokom, Odjeljenje u Olovu, broj 041-1-P-06-000 227 od 14. marta 2007. godine; Općinskog suda u Visokom, Odjeljenje u Olovu, broj 041-1-P-06-000 093 od 6. aprila 2007. godine; Općinskog suda u Zenici, broj 043-0-P-06-000839 od 12. marta 2007. godine; Općinskog suda u Zenici, broj 043-0-P-08-000 345 od 5. januara 2009. godine; Općinskog suda u Visokom, Odjeljenje u Olovu, broj 041-1-P-07-000 052 od 30. maja 2008. godine; Općinskog suda u Visokom, Odjeljenje u Olovu, broj 041-1-P-06-000 127 od 20. aprila 2007. godine; Općinskog suda u Zavidovićima, Odjeljenje u Maglaju, broj P-596/05 od 22. januara 2007. godine; Općinskog suda u Visokom, broj 041-0-P-07-000 279 od 26. septembra 2007. godine; Općinskog suda u Zenici, broj 043-

0-P-06-000075 od 30. novembra 2007. godine; Općinskog suda u Visokom, Odjeljenje u Olovu, broj 041-1-P-06-000 096 od 6. aprila 2007. godine; Općinskog suda u Visokom, Odjeljenje u Olovu, broj 041-1-P-06-000 226 od 7. marta 2007. godine; Općinskog suda u Visokom, Odjeljenje u Olovu, broj 041-1-P-06-000 219 od 30. marta 2007. godine; Općinskog suda u Visokom, Odjeljenje u Olovu, broj 041-1-P-06-000 126 od 6. aprila 2007. godine; Općinskog suda u Zenici, broj P-1236/05 od 8. juna 2007. godine; Općinskog suda u Visokom, Odjeljenje u Olovu, broj 041-1-P-06-000 257 od 6. aprila 2007. godine; Općinskog suda u Visokom, Odjeljenje u Olovu, broj 041-1-P-06-000 217 od 30. marta 2007. godine; Općinskog suda u Žepču, broj 044-0-P-06-000 453 od 2. novembra 2007. godine; Općinskog suda u Kaknju, broj 036-0-P-06-000272 od 21. maja 2007. godine; Općinskog suda u Visokom, Odjeljenje u Olovu, broj 041-1-P- 06-000 230 od 20. aprila 2007. godine; Općinskog suda u Visokom, Odjeljenje u Olovu, broj 041-1-P-07-000 110 od 7. decembra 2007. godine; Općinskog suda u Visokom, Odjeljenje u Olovu, broj 041-1-P-

06-000 229 od 30. marta 2007. godine; Općinskog suda u Zavidovićima, broj 042-0-P-06-000 336 od 9. jula 2007. godine; Općinskog suda u Zenici, broj 043-0-P-06-001348 od 29. novembra 2007. godine; Općinskog suda u Zavidovićima, Odjeljenje u Maglaju, broj P-595/05 od 11. jula 2007. godine; Općinskog suda u Visokom, broj 041-0-P-07-000 327 od 11. aprila 2008. godine; Općinskog suda u Zenici, broj 043-0-P-07-000311 od 13. decembra 2007. godine; Općinskog suda u Zenici, broj 043-0-P-000616 od 20. decembra 2007. godine; Općinskog suda u Visokom, broj 041-0-P-07-000 287 od 26. septembra 2007. godine; Općinskog suda u Zenici, broj 043-0-P-06-

000589 od 22. februara 2008. godine; Općinskog suda u Visokom, broj 041-0-P-07-000 280 od 5. maja 2008. godine; Općinskog suda u Zavidovićima, broj 042-0-P-06-000344 od 16. juna 2008. godine; Općinskog suda u Visokom, broj 041-0-P-07-000 302 od 15. aprila 2008. godine; Općinskog suda u Zavidovićima, broj 042-0-P-06-

000328 od 27. maja 2008. godine; Općinskog suda u Zavidovićima, broj 042-0-P-07-000049 od 12. avgusta 2008. godine; Općinskog suda u Zavidovićima, broj 042-0-P-07-000426 od 17. septembra 2008. godine; Općinskog suda u Zavidovićima, broj 042-0-P-07-000457 od 24. septembra 2008. godine; Općinskog suda u Zenici, broj 043-0-P-06-

001349 od 5. marta 2008. godine; Općinskog suda u Visokom, Odjeljenje u Olovu, broj 041-1-P-07-000 262 od 18. aprila 2008. godine; Općinskog suda u Zavidovićima, broj 042-0-P-07-000 433 od 11. jula 2008. godine; Općinskog suda u Zenici, broj 43 0 P 010888 07 P od 5. maja 2010. godine; Općinskog suda u Zavidovićima, broj 042-0-

P-07-000 423 od 11. jula 2008. godine; Općinskog suda u Zavidovićima, broj 042-0-P-07-000078 od 27. maja 2008. godine; Općinskog suda u Visokom, broj 041-0-P-07-000 368 od 30. maja 2008. godine; Općinskog suda u Zavidovićima, broj 042-0-P-06-

000394 od 30. aprila 2008. godine; Općinskog suda u Zavidovićima, broj 042-0-P-07-000014 od 19. decembra 2008. godine; Općinskog suda u Zavidovićima, broj 042-0-P-07-000 456 od 24. septembra 2008. godine; Općinskog suda u Visokom, Odjeljenje u Olovu, broj 041-1-P-

07-000 086 od 4. aprila 2008. godine; Općinskog suda u Zavidovićima, broj 042-0-P-07-000098 od 23. januara 2009. godine; Općinskog suda u Zavidovićima, broj 042-0-P-07-000 416 od 5. januara 2009. godine; Općinskog suda u Visokom, broj 041-0-P-07-000 284 od 7. maja 2008. godine; Općinskog suda u Visokom, Odjeljenje u Olovu, broj 041-1-P-

07-000 082 od 4. aprila 2008. godine; Općinskog suda u Visokom, Odjeljenje u Olovu, broj 041-1-P-07-000 083 od 4. aprila 2008. godine; Općinskog suda u Tešnju, broj 039-0-P-07-000 025 od 24. januara 2008. godine; Općinskog suda u Visokom, broj 041-0-P-07-000 236 od 14. marta 2008. godine; Općinskog suda u Visokom, Odjeljenje u Olovu, broj 041-1-P-P-07-000 102 od 11. aprila 2008. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. JU OŠ «Olovo» iz Olova, JU OŠ «Ahmed Muradbegović» iz Kaknja, JU OŠ «Rešad Kadić» Brnjic iz Kaknja, JU OŠ «Kulin ban» iz Visokog, JU OŠ «Hamza Humo» iz Zenice, JU OŠ «Alija Nametak» iz Zenice, JU OŠ «Miroslav Krleža» iz Zenice, JU OŠ «Prva osnovna škola» iz Maglaja, JU OŠ «Kovači» iz Kovača, JU OŠ «Prva osnovna škola» iz Zavidovića, JU OŠ «Skendera Kulenovića» iz Zenice, JU OŠ «Hasan Kikić» iz Olova, JU OŠ «Edhem Mulabdić» iz Zenice, JU OŠ «Mula Mustafa Bašeskija» iz Kaknja, JU OŠ «Abdulvehab Ilhamija» iz Željeznog polja, JU OŠ «Hamdija Kreševljaković» iz Kaknja, JU OŠ «Musa Ćazim Ćatić» iz Zenice, JU OŠ «Maglaj» iz Maglaja, JU OŠ «Mehmedalija Mak Dizdar» iz Visokog, JU OŠ «Druga osnovna škola» Zavidovići, JU OŠ «Gostovići» iz Zavidovića, JU OŠ «Musa Ćazim Ćatić» iz Visokog, JU OŠ «Vozuća» iz Vozuće i JU OŠ «Kulin ban» iz Tešanjke (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju zakonski zastupnici, podnijeli su u periodu od 1. avgusta 2008. godine do 15. aprila 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercergovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), te Općinskog suda u Visokom, Općinskog suda u Visokom, Odjeljenje u Olovu, Općinskog suda u Zenici, Općinskog suda u Zavidovićima, Općinskog suda u Zavidovićima, Odjeljenje u Maglaju, Općinskog suda u Kaknju, Općinskog suda u Tešnju i Općinskog suda u Žepču (u daljnjem tekstu: općinski sudovi) preciziranih u izreci ove odluke.

2. S obzirom da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog pitanja, Ustavni sud je, u smislu člana 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 2388/08, AP 535/09, AP 549/09, AP 579/09, AP 601/09, AP 625/09, AP 1142/09, AP 1143/09, AP 1144/09, AP 1146/09, AP 1148/09, AP 1149/09, AP 1150/09, AP 1193/09, AP 1233/09, AP 1236/09, AP 1288/09, AP 1976/09, AP 2081/09, AP 2376/09, AP 2933/09, AP 2936/09, AP 3035/09, AP 3036/09, AP 3092/09, AP 3128/09, AP 3392/09, AP 3429/09, AP 4042/09, AP 4069/09, AP 4122/09, AP 4125/09, AP 4127/09, AP 4129/09, AP 4133/09, AP 4164/09, AP 2/10, AP 5/10, AP 441/10, AP 506/10, AP 637/10, AP 654/10, AP 680/10, AP 848/10, AP 1018/10, AP 1496/10, AP 1692/10, AP 3136/10, AP 3890/10, AP 4001/10, AP 4078/10, AP 5779/10, AP 5780/10, AP 5782/10, AP 60/11, AP 482/11, AP 1011/11, AP 1033/11, AP 1034/11, AP 1035/11, AP 1051/11, AP 1097/11, AP 1236/11, AP 1285/11, AP 1592/11, AP 1651/11, AP 1675/11, AP 1676/11, AP 1677/11, AP 1678/11, AP 1679/11, AP 1691/11, AP 1740/11, AP 1741/11, AP 1787/11, AP 1788/11, AP 1789/11, AP 1790/11 i AP 1791/11, ukupno 79 apelacija, u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 2388/08.

3. Zaposlenici apelanata (u daljnje tekstu: tužitelji) su u periodu od 2005. do 2007. godine pokrenuli parnične postupke pred općinskim sudovima protiv apelanata radi isplate neisplaćenih, odnosno razlike isplaćenih plaća, te različitih naknada proisteklih iz radnog odnosa, uglavnom toplog obroka i regresa, dok su u nekim predmetima tužitelji tražili i isplatu naknada na ime prevoza, jubilarne nagrade i otpremnine. Tužitelji su tužbene zahtjeve temeljili na odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnog obrazovanja u Federaciji BiH («Službene novine Federacije BiH», broj 53/00; u daljnjem tekstu: Granski kolektivni ugovor).

4. Odlučujući o tužbenim zahtjevima općinski sudovi su ih uglavnom u cijelosti, odnosno djelimično usvajali (osim u predmetu na koji se odnosi apelacija broj AP 441/10 u kojem je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen) obavezujući apelante na isplatu potraživanih naknada u iznosima i za period preciziran u izrekama prvostepenih presuda zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Apelanti su također, uglavnom, obavezani i na naknadu troškova postupaka.

5. Apelanti su u svim predmetima osporavali tužbene zahtjeve ističući da se zahtjevi temelje na odredbama Granskog kolektivnog ugovora, a da se finansiranje apelanata vrši na temelju Zaključka o kriteriju finansiranja Vlade Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Vlada) od 11. decembra 2002. godine prema kojem su vršene isplate naknada tužiteljima. Apelanti su u nekim predmetima isticali da su tužiteljima nudili zaključenje vansudske nagodbe što su ovi odbili, dok su u pojedinim predmetima, kao dokaz, dostavljali pismene izjave potpisane od strane pojedinih tužitelja o prihvatanju Sporazuma zaključenog između Vlade i Kantonalnog odbora samostalnog sindikata za osnovno obrazovanje (u daljnjem tekstu: Sporazum), čime su se, pema ocjeni apelanata, ti tužitelji odrekli tužbenog zahtjeva. Također apelanti su u svim predmetima naglašavali da je Sprazumom regulirana visina pojedinih prava (plaća, topli obrok i regres), te da su ovim Sporazumom usklađivani opći akti Vlade (Odluke i Zaključci), kao i pojedinačni ugovori o radu. Apelanti su uglavnom u svim predmetima isticali prigovor neblagovremenosti tužbenih zahtjeva u smislu odredbe člana 103. stav 3. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: ZOR), odnosno o pojedinim predmetima prigovor zastare potraživanja i nedostatka aktivne i pasivne legitimacije.

6. Na prijedlog kantonalnog pravobranioca Zeničko-dobojskog kantona općinski sudovi su u svim postupcima dozvolili Zeničko-dobojskom kantonu (u daljnjem tekstu: umješač) miješanje u postupke na strani apelanata.

7. U obrazloženjima prvostepenih odluka je, između ostalog, navedeno da, bez obzira što se u predmetnim slučajevima radi o potraživanjima iz radnog odnosa, sudovi nisu primjenjivali prekluzivni rok za podnošenje tužbe iz odredbe člana 103. stav 3. ZOR-a pozivajući se na praksu Vrhovnog suda prema kojoj se na novčena potraživanja ne primjenjuje prekluzivni rok iz citirane odredbe ZOR-a, već zastarni rok iz odredbe člana 106. istog zakona, pa su u nekim predmetima sudovi uvažavali istaknute prigovore zastare potraživanja u odnosu na pojedina potraživanja koja su zahvaćena zastarom. Također sudovi su tokom postupaka utvrdili da su apelanti pasivno legitimisani u predmetnim slučajevima budući da su apelanti poslodavci tužitelja kod kojih su radili ili još uvijek rade i kod kojih ostvaruju svoja svoja prava i obaveze iz radnog odnosa. U obrazloženjima prvostepenih presuda općinski sudovi su naveli da odredbama ZOR-a i to odredbama od 113. do 121. nije ostavljena mogućnost primjene drugih akata, pa primjena zaključaka ili odluka Vlade kao osnovice plaće i drugih primanja iz radnog odnosa je u direktnoj suprotnosti sa navedenim odredbama ZOR-a. Prema ocjeni općinskih sudova odredbe ZOR-a i Granskog kolektivnog ugovora su jasne, precizne i na pravnoj snazi, pa njihova primjena za sudove nije bila upitna. U odnosu na primjenjivost kolektivnih ugovora uopće, općinski sudovi su istakli da se oni, kao «sui generis» ugovori mogu neposredno primjenjivati, što predstavlja opće prihvaćen stav pravne teorije i dosadašnje sudske prakse, te da se voljom stranaka ne mogu ignorirati odredbe kolektivnog ugovora. Kolektivni ugovori su , prema ocjeni prvostepenih sudova, normativni akti čije su norme obavezne za strane koje iz zaključe, kao i za subjekte koji su im naknadno pristupili. U vezi sa navedenim općinski sudovi su pozvali na odredbu člana 69. ZOR-a kojom je propisano da se kolektivnim ugovorima i pravilnicima o radu utvrđuje najniža plaća, te uvjeti i način njenog usklađenja, dok je stavom 2. citiranog člana regulirano da poslodavac kojeg obavezuje kolektivni ugovor ili pravilnik o radu, ne može zaposleniku obračunati i isplatiti plaću manju od plaće utvrđene kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

8. U svim postupcima su provedena vještačenja po vještacima finansijske struke iz kojih je proizašlo da su apelanti tužiteljima isplaćivali manje plaće u odnosu na plaće koje su utvrđene pravilima iz čl. 31. i 32. Granskog kolektivnog ugovora kojim su propisani parametri za izračunavanje visine plaće zaposlenika u osnovnim školama, zavisno od složenosti radnog mjesta, kao i druge naknade iz radnog odnosa koje pripadaju tužiteljima.

9. U predmetu na koji se odnosi apelacija broj AP 441/10 Općinski sud u Kaknju je odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje je tužitelj izjavom da prihvata u cijelosti Sporazum od 20. maja 2005. godine otpustio dug koji se odnosi na isplatu razlike plaće, naknade za topli obrok i regres pozivajući se na praksu Vrhovnog suda zauzetu u odluci broj Rev-46/03 od 15. januara 2004. godine.

10. Odlučujući o žalbama apelanata, umješača, a u pojedinim predmetima i tužitelja Kantonalni sud je, uglavnom, odbijao žalbe kao neosnovane i potvrđivao prvostepene presude, odnosno uvažavao žalbe apelanata i umješača i preinačavao prvostepene presude u odnosu na početak toka zakonskih zateznih kamata i troškova postupka. U predmetu na koji se odnosi apelacija broj AP 441/10 Kantonalni sud je u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev uvažio žalbu tužitelja, prvostepenu presudu preinačio na način da je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da pismena izjava nema značaj oprosta-otpuštanja duga u smislu člana 344 stav 1. i člana 347 Zakona o obligacionim odnosima («Službeni list RBiH», br. 1/92, 13/93, 13/94 i «Službene novine Federacije BiH», broj 29/03; u daljnjem tekstu: ZOO).

11. U obrazloženjima Kantonalni sud je, između ostalog, istakao da se ne može prihvatiti žalbeno rezonovanje apelanata i umješača da su tužitelji potpisivanjem ugovora o radu pristali na kriterije za finansiranje obrazovanja koje utvrdi resorno ministarstvo umješača u vidu Zaključaka donesenih od strane Vlade, budući da pojedinačni ugovori o radu ne mogu biti u suprotnosti sa odredbama ZOR-a kao ni Općim kolektivnim ugovorom za teritorij Federacije («Službene novine Federacije BiH», broj 19/00); u daljnjem tekstu: Opći kolektivni ugovor) i Granskim kolektivnim ugovorom koji ugovori u našem pravnom sistemu pretstavljaju neposredan izvor prava kojim je propisana najniža plaća, ali samo kao osnovica za obračun osnovne plaće. Kantonalni sud je našao neosnovanim žalbene prigovore apelanata da stranke nisu ugovorile neposrednu primjenu Granskog kolektivnog ugovora budući da svaki zaposlenik stupanjem na posao pristupa i kolektivnom ugovoru iz kojeg crpi sva prava koja su s njim, kao minimum, osigurana. Sa druge strane, prema mišljenju Kantonalnog suda, poslodavac ne može općim aktima utvrditi manja prava zaposlenika od onih koja su utvrđena koleketivnim ugovorom.

12. Odlučujući o revizijama apelanata i umješača, u pojedinim predmetima i tužitelja, izjavljenih protiv drugostepenih presuda Vrhovni sud je uglavnom revizije odbijao dok je u nekim predmetima revizije tužitelja uvažavao i preinačavao drugostepene odnosno prvostpene presude u odnosu na početak toka zakonskih zakonskih zateznih kamata. U obrazloženjima Vrhovni sud je, između ostalog, istakao da su nižestepeni sudovi pravilno primjenili materijalno pravo i to odredbe ZOR-a, Općeg i Granskog kolektivnog ugovora dajući za svoje odluke adekvatne razloge koje u potpunosti prihvata i taj sud. Vrhovni sud je istakao da se odredbe čl. 30., 31., 32., 38. i 39. Kolektivnog ugovora ne mogu smatrati spornim odredbama koje stvaraju potrebu ispitivanja zajedničke namjere ugovorača, a činjnica da apelanti dovode u pitanju realnost provedbe citiranih odredaba sa stanovišta loših materijalnih mogućnosti, ne čine te odredbe nejasnim, već ta činjenica može samo biti razlog za pokretanje postupka njihove izmjene ili dopune. Vrhovni sud je na kraju istakao da je, s obzirom da su nižestepeni sudovi na temelju provedenih vještačenja utvrdili obim prava tužitelja koja su im apelanti isplaćivali ispod minimuma određenog odredbama Granskog kolektivnog ugovora, pravilno primjenjeno materijalno pravo obavezujući apelante na isplatu plaća i drugih naknada iz radnog odnosa prema odrebama Granskog kolektivnog ugovora.

13. Apelanti se žale da je osporenim presudama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija); pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje. Apelanti smatraju da su osporene odluke donesene kao rezultat pogrešene primjene materijalnog i procesnog prava kao i proizvoljnih zaključaka i tumačenja odredba materijlnog prava od strane postupajućih sudova. Apelanti ističu da su nižestepeni sudovi, a pogotovo Vrhovni sud, pogrešeno primijenili odredbe čl. 8. i 147. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tesktu: ZPP), odredbu člana 69. stav 1. ZOR-a, te odredbe Granskog kolektivnog ugovora, Zakona o budžetu i Zakona o izvršenju budžeta ZE-DO kantona. Ovakvim postupanjem redovnih sudova otuđena je imovina apelanata suprotno «Ustavu i Zakonu» čime je narušen princip mirnog uživanja u imovini jer se apelanti lišavaju imovine neophodne za redovno poslovanje.

14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

15. Ustavni sud zapaža da su u predmetima AP 1976/09, AP 3128/09, AP 3392/09 i AP 1285/11 konačne odluke presude Kantonalnog suda, broj 004-0-GŽ-08-002 765 od 17. aprila 2009. godine, broj 004-0-Gž-09-001224 od 27. jula 2009. godine, broj 004-0-Gž-08-00 1409 od 22. septembra 2009. godine i broj 43 0 P 010888 10 Gž od 18. februara 2011. godine budući da apelanati zbog nepostojanja uvjeta iz člana 237. stav 2. ZPP-a za izjavljivanje revizija nisu koristili taj vanredni pravni lijek, a što su apelanti u apelacijama, broj AP 3128/09 i AP 1285/11 izričito i naglasili. Shodno navedenom Ustavni sud konstatuje da su u svim ostalim predmetima konačne odluke presude Vrhovnog suda precizirane u izreci ove odluke.

16. S obzirom da su apelanti javne ustanove, Ustavni sud podsjeća da apelanti ne uživaju zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola, koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud se poziva na svoj stav ustanovljen u odluci broj AP-39/03 od 27. februara 2004. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu, „Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 19/04) u kojoj je zaključeno da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, dok Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, te da prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava, može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U citiranoj odluci je pored navedenog zaključeno, da državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati dopustivost apelacije u odnosu na apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, (vidi odluku Ustavnog suda AP 1207/07 od 10. juna 2009. godine, dostupna na: www.ustavnisud.ba).

17. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanja koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne pretstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-

Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

18. U vezi sa apelacionim navodima aplanata o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu koja se u suštini svode na pogrešnu primjenu materijalnog i procesnog prava od strane redovnih sudova, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.

19. Ustavni sud zapaža da je isto činjenično i pravno pitanje već razmatro u predmetu broj AP 2387/08 (odluka o dopustivosti Ustavnog suda od 14. septembra 2010. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba), u kojoj je, između ostalog, zaključeno da su sudovi dovoljno jasno i precizno obrazložili svoje odluke primjenjujući relevantne odredbe materijalnog prava, konkretno odredbe Zakona o radu, Općeg i Granskog kolektivnog ugovora, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud je u citiranoj odluci također ukazao na to da apelant u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje ili prava na imovinu, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. U skladu sa navedenim Ustavni sud je u citiranoj odluci zaključio da osporenim odlukama kojim je udovoljeno tužbenom zahtjevu tužitelja nije povrijeđeno pravo apelanta na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud smatra da se isti zaključak može donijeti i u odnosu na predmetne apelacije, pa se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke poziva na obrazloženje iz navedene odluke AP 2387/08.

20. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovini, te prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, u vezi sa pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, očigledno (prima facie) neosnovani.

21. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije „žrtva“ kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2388/08 (JU OŠ «Olovo» iz Olova, JU OŠ… | Sudska praksa | Aktio