Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1241/11 (M. K.-R.)

Odluka donesena 08. 06. 2011.

  • Upravni spor
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1241/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 06. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. juna 2011. godine, u predmetu broj AP 1241/11, rješavajući apelaciju M.R.-K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač.9. i 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.R.-K. podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 001847 09 Uvp od 22. decembra 2010. godine i rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 11 0 U 001847 09 U od 8. septembra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.R.-K. podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 001843 10 Uvp od 22. decembra 2010. godine, rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 11 0 U 001843 09 U i broj od 8. septembra 2009.

godine zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. M. K.-R. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Laktaša, podnijela je 12. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 001847 09 Uvp i broj 11 0 U 001843 10 Uvp od 22. decembra 2010. godine i rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 001843 09 U i broj 11 0 U 001847 09 U od 8. septembra 2009. godine.

Postupak razrješenja

2. Skupština Opštine Laktaši (u daljnjem tekstu: SO Laktaši) je donijela rješenje broj 01-111- 22/09 od 23. jula 2009. godine o razrješenju vršioca dužnosti načelnika Odjeljenja za prostorno uređenje u Administrativnoj službi opštine Laktaši (u daljnjem tekstu: Odjeljenje Laktaši) kojim je apelantica razriješena sa dužnosti vršioca načelnika Odjeljenja Laktaši sa danom 23. julom 2009. godine. Tačkom II dispozitiva je utvrđeno da apelantica prava po osnovu radnog odnosa nakon razrješenja, ostvaruje u skladu sa zakonom, a na osnovu rješenja nadležnog organa. Tačkom III dispozitiva rješenja je određeno da rješenje stupa na snagu danom donošenja, objavit će se u «Službenom glasniku Opštine Laktaši».

3. Rješenjem Okružnog suda broj 11 0 U 001843 09 U od 8. decembra 2009. godine odbačena je apelanticina tužba podnesena protiv rješenja SO Laktaši broj 01-111-22/09 od 23. jula 2009. godine uz obrazloženje da je odredbama člana 7. ZUS propisano da se upravni spor može voditi samo protiv konačnog upravnog akta, kojim njegov donosilac u vršenju javnih ovlaštenja, rješava o izvjesnom pravu ili obavezi odnosno neposrednom ličnom interesu fizičkih i pravnih lica ili drugih stranaka u kakvoj upravnoj stvari. U obrazloženju je dalje navedeno da osporeni akt nema takvo svojstvo, jer je apelantica imenovana za vršioca dužnosti načelnika Odjeljenja Laktaši do završetka postupka javene konkurencije, a kako je u međuvremenu po pomenutom konkursu izvršen izbor za mjesto načelnika Odjeljenja Laktaši, te da se radi o aktu tužene kojim se privremeno imenuje rukovodilac organa uprave do završetka redovne procedure imenovanja načelnika istog organa, koji nije donesen sa pozicije vlasti u okviru javnih ovlaštenja.

4. Vrhovni sud je donio presudu broj 11 0 U 001843 10 Uvp od 22. decembra 2010. godine kojom je uvažio apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje rješenja Okružnog suda broj 11 0 U 001843 09 U od 8. decembra 2009. godine i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju presude je navedeno da je nižestepeni sud odbacivanje tužbe zasnovao na činjenici da je apelantica osporenim rješenjem imenovana za vršioca dužnosti načelnika Odjeljenja Laktaši do završetka postupka javne konkurencije, tj. privremeno, na osnovu čega je zaključio da osporeni akt nije donesen sa pozicije vlasti u okviru javnih ovlaštenja, pa da prema tome nema svojstvo upravnog akta. Vrhovni sud je dalje naveo da imenovanje apelantice, izvršeno privremeno do završetka postupka javne konkurencije, ne može biti razlog za odbacivanje tužbe, a ni osnov za izvođenje zaključka da osporeni akt nema svojstvo upravnog akta, jer to ne proizilazi iz sadržaja odredbe lčana 7. ZUS-a. Osim toga, Vrhovni sud je naveo da u razlozima obrazloženja nije naveden ni jedan materijalno pravni propis koji bi upućivao na takav zaključak, pa je takvo obrazloženje nedovoljno za donošenje zaključka da osporena odluka nije donijeta u vršenju javnih ovlaštenja u kakvoj upravnoj stvari.

Postupak imenovanja

5. SO Laktaši je donijela rješenje broj 01-111-25/09 od 23. jula 2009. godine o imenovanju, po raspisanom javnom konkursu načenika Odjeljenja Laktaši, a kojim rješenjem je na to radno mjesto, sa 23. julom 2009. godine na vrijeme trajanja mandata SO Laktaši, imenovana Sanja Raković, diplomirani pravnik iz Banja Luke, a koje rješenje je stupilo na snagu danom donošenja, a objavit će se u «Službenom glasniku Opštine Laktaši» i «Službenom glasniku RS».

6. Rješenjem Okružnog suda broj 11 0 U 001847 09 U od 8. septembra 2009. godine odbačena je apelanticina tužba podnesena protiv rješenja SO Laktaši broj 01-111-25/09 od 23. jula 2009. godine te je odlučeno da se predmet ustupi na daljnji postupak Osnovnom sudu u Banja Luci(u daljnjem tekstu: Osnovni sud), kao stvarno i mjesno nadležnom sudu za rješavanje predmetne pravne stvari. U obrazloženju rješenja je navedeno da je odredbaama člana 7. Zakona o upravnim sporovima («Službeni glasnik RS» broj 109/05; u daljnjem tekstu: ZUS) propisano da se upravni spor može voditi samo protiv konačnog upravnog akta, a upravni akt je onaj kojim njegov donosilac u vršenju javnih ovlaštenja, rješava o izvjesnom pravu ili obavezi odnosno neposrednom ličnom interesu fizičkih i pravnih lica ili drugih stranaka u kakvoj upravnoj stvari. Sud je dalje naveo da osporeni akt nema takvo svojstvo jer nije donesen sa pozicije vlasti u okviru javnog ovlaštenja, već da se radi o radnom sporu, konkretno o izboru kandidata za prijem na radno mjesto, pa da je zaštita obezbjeđena van upravnog spora i to putem redovnog suda, Osnovnog suda, čija se stvarna nadležnost zasniva na odredbi člana 26. tačka 2a. Zakona o sudovima RS («Službeni glasnik RS» br. 114/04, 109/05, 37/06, 119/08, 17/08 i 58/09), a mjesna po osnovu odredbe člana 22. tačka 1. istog zakona i u vezi sa članom 29. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09).

7. Vrhovni sud je donio presudu broj 11 0 U 001847 09 Uvp od 22. decembra 2010. godine kojom je odbijen kao neosnovan apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje rješenja Okružnog suda broj 11 0 U 001847 09 U od 8. septembra 2009. godine. U obrazloženju presude je navedeno da je predmet ove pravne stvari, izbor kandidata za prijem na radno mjesto, te da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu, u kojem je zaštita obezbjeđena van upravnog spora i to putem suda, i to Osnovnog suda kao stvarno i mjesno nadležnog suda. S obzirom na navedeno, Vrhoni sud je zaključio da se protiv pomenutog rješenja Okružnog suda ne može u smislu člana 9. stav 1. tačka 1. ZUS-a voditi upravni spor, što je ispravno zaključio i nižestepeni sud, zbog čega su apelanticini prigovori neosnovani.

8. Apelantica smatra da su osporenim odlukama povrijeđena njena prava iz člana II/3. b), e), i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Navedena prava odgovaraju pravima iz čl. 3., 6., te čl. 13., 14. i 17. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač.9. i 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tač.9. i 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

14. apelacija je preuranjena;

Dopustivost ratione materiae

10. U konkretnom slučaju apelantica se žali na presudu Vrhovnog suda broj 11 0 U 001847 09 Uvp od 22. decembra 2010. godine kojim je odbijen njen zahtjev za vanredno preispitivanje rješenja Okružnog suda broj 11 0 U 001847 09 U od 8. septembra 2009. godine, kojim je odbačena njena tužba podnesena protiv rješenja SO Laktaši broj 01-111-25/09 od 23. jula 2009. godine, a kojim rješnjem je na radno mjesto načelnika Odjeljnja Laktaši imenovana Sanja Raković.

11. Ustavni sud primjećuje da su osporenim odlukama redovni sudovi odlučivali o procesnoj dopustivosti apelanticine tužbe u upravnom sporu. Dakle, u postupku pred redovnim sudovima odlučivalo se samo o procesnim pitanjima, a nije se odlučivalo o apelanticinim građanskim pravima i obavezama. O apelanticinim građanskim pravima i obavezama biće odlučeno u parničnom postupku, budući da je apelanticina tužba proslijeđena Osnovnom sudu na nadležno postupanje u parničnom postupku jer su sudovi ocijenili da je u konkretnom slučaju riječ o radnom sporu za koji se zaštita prava ostvaruje pred redovnim sudovima u parničnom postupku, a ne upravnom sporu.

12. Shodno tome, ishod procedure u kojoj je donesena osporena presuda nije bio odlučujući za utvrđivanje apelanticinih građanskih prava i obaveza zbog čega su navodi apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom.

13. Dalje, Ustavni sud konstatuje da se u tom postupku, a imajući u vidu činjenicu da se osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o apelanticinom pravu iz člana II/3. b) i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno pravima iz čl. 3., te čl. 13., 14. i 17. Evropske konvencije, pa su apelanticini navodi i u tom dijelu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Preuranjenost apelacije

14. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je osporenom presudom Vrhovnog suda broj 11 0 U 001843 10 Uvp od 22. decembra 2010. godine usvojen apelanticin zahtjev za vanredno preispitivanje rješenja Okružnog suda broj 11 0 U 001843 09 U od 8. decembra 2009. godine, te da je postupak o predmetu apelacije u toku pred Okružnim sudom, pa slijedi da je apelacija, u ovom dijelu, preuranjena.

15. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač.9. i 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1241/11 (M. K.-R.) | Sudska praksa | Aktio