Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1574/10 („Bare Commerce“ d.o.o. Čitluk)
Odluka donesena 08. 06. 2011.
- Izmijenjene pravne okolnosti
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1574/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 06. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. juna 2011. godine, u predmetu broj AP 1574/10, rješavajući apelaciju „Bare Commerce“ d.o.o. Čitluk, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 8. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Bare Commerce“ d.o.o. Čitluk podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj U-
136/10 od 9. marta 2010. godine, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.
OBRAZLOŽENJE
1. „Bare Commerce“ d.o.o. Čitluk (u daljnjem tekstu: apelant), iz Čitluka, koga zastupa Zajednička advokatska kancelrija „Sesar-Ćurić-Miletić“, iz Mostara, podnio je 30. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj U-136/10 od 9. marta 2010. godine.
2. Presudom vijeća za upravne sporove Suda BiH broj U-136/10 od 9. marta 2010. godine uvažena je tužba apelanta u upravnoj stvari naplate akciza/trošarine – posebnog poreza na promet, pobijano rješenje Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine – Banja Luka broj 01/4-
UP/II-1185/06 od 15. novembra 2006. godine i rješenje Regionalnog centra Mostar Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine broj 03/4-2/III-UP/I-18-305/06 od 29. marta 2006. godine poništeno u dijelu u kojem je apelant za uvezenu robu po JCI IM 4 broj C-2690 od 10. februara 2005. godine obavezan da na ime posebnog poreza na promet bezalkoholnih pića plati iznos od 3.276,00 KM i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno rješavanje u tom dijelu. Apelantova tužba u dijelu u kojem mu je pobijanim upravnim rješenjima naloženo plaćanje iznosa od 2.880,15 KM na ime poreza na promet bezalkoholnih pića je odbijena kao neosnovana.
3. Presudom apelacionog upravnog vijeća Suda BiH Uvl-43/10 od 9. marta 2011. godine uvažen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje osporene presude vijeća za upravne sporove Suda BiH broj U-136/10 od 9. marta 2010. godine na način da je pobijana presuda u stavu II preinačena tako što je apelantova tužba uvažena i poništeno konačno rješenje tužene Uprave za indirektno oporezivanje BiH – Banja Luka broj 01/4-UP/II-1185/06 od 15. novembra 2006. godine, kao i rješenje Regionalnog centra Mostar Uprave za indirektno oporezivanje BiH broj 03/4-2/III-UP/I-18-305/06 od 29. marta 2006. godine u dijelu u kojem je apelantu naloženo plaćanje iznosa od 2.880,15 KM na ime poreza na promet bezalkoholnih pića, te je u tom dijelu predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno rješavanje.
4. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, apelant smatra da je Sud BiH osporenom presudom broj U-136/10 od 9. marta 2010. godine trebao uvažiti njegovu tužbu i u dijelu koji se odnosio na plaćanje iznosa od od 2.880,15 KM na ime poreza na promet bezalkoholnih pića.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 8. ako su izmijenjene pravne okolnosti;
6. Ustavni sud zapaža da je, nakon podnošenja apelacije, Sud BiH u apelacionom upravnom vijeću odlučio po apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje osporene presuda Suda BiH broj U-136/10 od 9. marta 2010. godine i donio presudu u apelantovu korist na način da je udovoljio njegovom tužbenom zahtjevu i u dijelu koji se odnosio na plaćanje poreza na promet bezalkoholnih pića, što ujedno predstavlja suštinu navoda iz apelacije. Uvažavanjem apelantovog zahtjeva za vanredno preispitivanje osporene presude Suda BiH od 10. marta 2010. godine i vraćanjem prvostepenom organu na ponovno rješavanje, po mišljenju Ustavnog suda, došlo je do izmjenjenih pravnih okolnosti, zbog kojih je bespredmetno dalje razmatranje apelantovih navoda iz apelacije.
7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović