Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1712/11 (S. Đ.)
Odluka donesena 08. 06. 2011.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1712/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 06. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. juna 2011. godine, u predmetu broj AP 1712/11, rješavajući apelaciju Slobodana Đurkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slobodana Đurkovića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 87 0 K 004707 10 Kž od 25. januara 2011. godine, rješenja Osnovnog suda u Tesliću broj 87 0 K 004707 09 K od 11. novembra 2010. godine i presude Osnovnog suda u Tesliću broj 87 0 K 004707 09 K od 2.
augusta 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Slobodan Đurković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, kojeg zastupa Marijan R. Savić, advokat iz Teslića, podnio je 9. aprila 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 87 0 K 004707 10 Kž od 25. januara 2011. godine, rješenja Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 87 0 K 004707 09 K od 11. novembra 2010. godine i presude Osnovnog suda broj 87 0 K 004707 09 K od 2. augusta 2010. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 87 0 K 004707 09 K od 2. augusta 2010. godine Z.L. je oglašen krivim za krivično djelo napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti iz člana 388. stav 4. u vezi sa st. 1. i 2. Krivičnog zakona Republike Srpske. Sud je Z.L. za navedeno krivično djelo izrekao uslovnu osudu – utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca sa rokom provjere od jedne godine, dok je apelanta kao oštećenog u ovom postupku uputio sa imovinko pravnim zahtjevom na parnicu.
3. Odlučujući o žalbi apelanta protiv navedene presude Osnovni sud je donio rješenje broj 87 0 K 004707 09 K od 11. novembra 2010. godine kojim je odbacio žalbu kao nedozvoljenu. U obrazloženju rješenja sud je naveo da je odredbom člana 307. stav 4. Zakona o krivičnom postupku propisano da oštećeni može pobijati presudu samo zbog odluke suda o troškovima krivičnog postupka i zbog odluke o imovinsko pravnom zahtjevu. S obzirom da apelant presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja i povrede krivičnog zakona Osnovni sud je žalbu apelanta odbacio kao nedozvoljenu.
4. Rješenjem Okružnog suda broj 87 0 K 004707 10 Kž od 25. januara 2011. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta podnesena protiv rješenja Osnovnog suda broj 87 0 K 004707 09 K od 11. novembra 2010. godine. U obrazloženju je navedeno da apelant u žalbi ponavlja navode iz žalbe podnesene protiv prvostepene presude, te da takvi prigovori ne mogu dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.
5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. U pogledu apelantovih navoda u odnosu na osporenu odluke redovnih sudova u odnosu na navode da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, sporno je pitanje da li je osporenim odlukama došlo do povrede citiranog člana. Dakle, postavlja se pitanje uživa li apelant u ovom slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koja priznaje pravo svakog pojedinca na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.
8. Ustavni sud zapaža da je u osporenim odlukama odlučivano o osnovanosti krivične optužbe protiv trećeg lica, te da se apelant ne žali na sudske odluke o njegovoj krivici, već se u istim pojavljuje u ulozi oštećenog. Ustavni sud smatra da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, neobjavljena odluka broj AP 19/02 od 17. marta 2004. godine).
9. Iz navedenog proizilazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih osoba i da član 6. stav
1. Evropske konvencije nije primjenljiv na konkretan slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
10. Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku protiv trećeg lica nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na pretpostavku nevinosti iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 2. Evropske konvencije, pa slijedi da je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
11. S obzirom da je u apelantovom slučaju Ustavni sud zaključio da su njegovi navodi u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno čl. 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, budući da se radi o akcesornom pravu, također, ratione materiae inkompatibilan sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović