Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1714/10 (Z. P.)

Odluka donesena 08. 06. 2011.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1714/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 06. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. juna 2011. godine, u predmetu broj AP-1714/10, rješavajući apelaciju Zorana Petkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorana Petkovića podnesena protiv rješenja Uprave za indirektno oporezivanje Banja Luka, broj 01/4-UP/II-1151/09 od 5. marta 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Zoran Petković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kozarske Dubice, podnio je 10. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Uprave za indirektno oporezivanje Banja Luka (u daljnjem tekstu: Uprava), broj 01/4-UP/II-1151/09 od 5. marta 2010. godine.

2. Rješenjem Republičke uprave carina, Carinarnice Novi Grad (u daljnjem tekstu: Republička uprava), broj 03/1-483-UP-90/05 od 24. marta 2004. godine, obavezan je apelant na plaćanje uvoznih dažbina u ukupnom iznosu od 1.774,00 KM, i to na ime carine iznosa od 1.663,00 KM i carinskog evidentiranja u iznosu od 111,00 KM. Nakon toga je protiv apelanta pokrenut, a na osnovu izvještaja o dugu i naloga za prinudnu naplatu Regionalnog centra Banja Luka, broj 02/6-17I-16-22-6316/09 od 27. aprila 2009. godine, postupak prinudne naplate u ukupnom iznosu od 1951,40 KM, kojim je obuhvaćen i iznos od 177,40 KM na ime naknadnog tereta naplate koji iznosi 10% od dužnog iznosa.

3. Rješenjem regionalnog centra Banja Luka, Grupa za prinudnu naplatu (u daljnjem tekstu: Regionalni centar), broj 02/6-1/I-16-16-22-6316-1/09 od 6. jula 2009. godine, a koje je potvrđeno rješenjem Regionalnog centra Banja Luka, Odsjek za pružanje usluga, broj 02/6-1/I-16-16-22-6316-

7/09 od 4. augusta 2009. godine, apelant je obavezan na plaćanje uvoznih dažbina.

4. Apelant je na rješenje Regionalnog centra Banja Luka, Odsjek za pružanje usluga, broj 02/6-

1/I-16-16-22-6316-7/09 od 4. augusta 2009. godine, izjavio žalbu koja je rješenjem Uprave, broj 01/4-

UP/II-1151/09 od 5. marta 2010. godine, odbijena kao neosnovana. Poukom o pravnom lijeku apelant je upućen da može pokrenuti tužbom upravni spor kod Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) u roku od 60 dana od dana prijema osporenog rješenja.

5. Apelant nije eksplicitno naveo koja prava smatra da su mu povrijeđena ali iz stanja spisa proizilazi da se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju, apelant nije iskoristio mogućnost da u skladu sa poukom o pravnom lijeku iz rješenja Uprave, broj 01/4-UP/II-1151/09 od 5. marta 2010. godine, tužbom pokrene upravni spor pred Sudom BiH a u roku od 60 dana od dana prijema navedenog rješenja. Dakle, propustom da protiv rješenja Uprave, broj 01/4-UP/II-1151/09 od 5. marta 2010. godine, tužbom pokrene upravni spor, apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmetom apelacionog ispitivanja Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1714/10 (Z. P.) | Sudska praksa | Aktio