Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1794/11 (A. K.)

Odluka donesena 08. 06. 2011.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1794/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 06. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. juna 2011. godine, u predmetu broj AP 1794/11, rješavajući apelaciju Aleksandra Kuliera, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Aleksandra Kuliera podnesena protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 029832 10 Gz od 20. januara 2011. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 029832 03 P od 31. marta 2010. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Aleksandar Kulier (u daljnjem tekstu: apelant) iz Nurnberga, SR Njemačka, kojeg zastupa Zoran Butorac, advokat iz Banja Luke, podnio je 16. aprila 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 029832 10 Gz od 20. januara 2011. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 029832 03 P od 31. marta 2010. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 029832 03 P od 31. marta 2010. godine u pravnoj stvari apelanta protiv Vladimira Joldžića (u daljnjem tekstu: prvotuženi), Grada Banja Luke (u daljnjem tekstu: drugotuženi) i Zavoda za izgradnju Banja Luka (u daljnjem tekstu: trećetuženi), radi utvrđenja ništavosti ugovora o zamjeni, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se utvrdi pravna ništavost ugovora o zamjeni stana od 13. jula 1993. godine zaključenog između prednika apelanta i prvotuženog, a kojim su mijenjana stanarska prava na stanovima pobliže preciziranim u izreci presude. Nadalje, odbijen je kao neosnovan i tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se utvrdi pravna ništavost ugovora o korištenju stana od 14. jula 1993. godine, zaključenog između prvotuženog i prednika trećetuženog SIZ stanovanja Banja Luka. Također, prvostepenom presudom je odbijen i tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se utvrdi da mu pripada pravo trajnog i nesmetanog korištenja stana u Banja Luci, pobliže preciziranog u izreci presude, te da slijedom toga može da zaključi ugovor o zakupu stana, a u svrhu njegovog otkupa, kao neosnovan. Najzad, odbijen je kao neosnovan i tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se prvotuženi iseli i preda u posjed dvosoban stan, pobliže preciziran u izreci presude, slobodan od lica i stvari, u roku od 30 dana od pravosnažnosti presude, te je apelant obavezan da drugotuženom na ime naknade troškova postupka isplati iznos od 500,00 KM, u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 029832 10 Gz od 20. januara 2011. godine žalba apelanta je odbijena i presuda Osnovnog suda broj 71 0 P 029832 03 P od 31. marta 2010. godine potvrđena.

4. Protiv presude Okružnog suda broj 71 0 P 029832 10 Gz od 20. januara 2011. godine, apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Apelant nije u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda obavijestio Ustavni sud da je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.

5. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(14) apelacija je preuranjena;

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, koji još nije donio odluku o reviziji.

9. Član 237. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) glasi:

«Član 237.

1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.

2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.

3) Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»

10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. ZPP-a, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1794/11 (A. K.) | Sudska praksa | Aktio