Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1802/11 (Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske)
Odluka donesena 08. 06. 2011.
- Upravni spor
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1802/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 06. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. juna 2011. godine, u predmetu broj AP 1802/11, rješavajući apelacije Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske podnesene protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 11 0 U 001647 10 Uvp od 23. februara 2011. godine i Presude Okružnog suda u Banjaluci, broj 11 0 U 001647 09 U od 27. oktobra 2009. godine; te Presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 11 0 U 000792 10 Uvp od 2. februara 2011. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: apelant) sa sjedištem u Banjaluci, koga zastupa Petar Đokić, ministar, podnio je 18. aprila 2011. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 11 0 U 001647 10 Uvp od 23. februara 2011. godine i broj 11 0 U 000792 10 Uvp od 2. februara 2011. godine, te Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 11 0 U 001647 09 U od 27. oktobra 2009. godine.
2. S obzirom na to da je apelant Ustavnom sudu dostavio dvije apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču sličnog činjeničnog i pravnog pitanja i istog pravnog odlučenja, Ustavni sud je, u smislu člana 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 1802/11 i AP 1803/11, u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 1802/11. Činjenice u predmetu, broj AP 1802/11
3. Rješenjem Administrativne službe – Odjeljenje za boračko-invalidsku zaštitu Opštine Prnjavor (u daljnjem tekstu: Administrativna služba), broj 07-560-138/07 od 18. jula 2007. godine Brani Topiću (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva) utvrđen je status ratnog vojnog invalida 5. kategorije sa 70% vojnog invaliditeta po osnovu oboljenja nastalog u toku boravka u oružanim snagama Vojske Republike Srpske, i to privremeno, na dvije godine sa pravom na ličnu invalidnidnu u visini i pod uvjetima, sve preciznije u izreci tog rješenja.
4. Odlučujući o žalbi podnosioca zahtjeva apelant je donio Rješenje, broj 16-03/2-1-2-560- 1124/09 od 18. decembra 2009. godine kojim je žalbu odbio kao neosnovanu. U tačci 2. istog rješenja je navedeno da je u postupku revizije prvostepeno rješenje ukinuto, te je apelant ovu upravnu stvar riješio na način pobliže preciziran u tač. 2 i 3. izreke tog rješenja.
5. Protiv rješenja apelanta podnosilac zahtjeva je pred Okružnim sudom pokrenuo upravni spor koji je Presudom, broj 11 0 U 001647 09 U od 27. oktobra 2009. godine tužbu uvažio i osporeni akt apelanta poništio.
6. Apelant je pred Vrhovnim sudom pokrenuo postupak za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda. Vrhovni sud je Presudom, broj 11 0 U 001647 10 Uvp od 23. febraura 2011. godine apelantov zahtjev odbio.
Činjenice u predmetu, broj AP 1803/11
7. Rješenjem Administrativne službe, broj 03-534-150/07 od 16. maja 2008. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev Fikrete Hopovac (podnositeljica zahtjeva) kojim je tražila priznavanje prava na civilnu invalidnidnu prema odredbama Zakona o zaštiti civilnih žrtava rata («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 25/93 i 60/07).
8. Protiv prvostepenog rješenja podnositeljica zahtjeva je podnijela žalbu apelantu koji je Rješenjem, broj 16-534-5004/08 od 17. novembra 2008. godine žalbu kao neosnovanu odbio.
9. Podnositeljica zahtjeva je protiv akta apelanta pokrenula upravni spor pred Okružnim sudom koji je Presudom, broj 11 0 U 000792 08 U od 13. aprila 2009. godine tužbu kao neosnovanu odbio.
10. U postupku za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda koji je pokrenula podnositeljica zahtjeva, Vrhovni sud je donio Presudu, broj 11 0 U 000792 10 Uvp od 2. februara 2011. godine kojom je zahtjev uvažio, presudu Okružnog suda preinačio na način da je tužbu podnosteljice zahtjeva uvažio i osporeni akt apelanta poništio.
11. Apelant ukazuje da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
13. S obzirom da je apelant nosilac javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da apelant ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola, koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud se poziva na svoj stav ustanovljen u odluci broj AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, u kojoj je zaključeno da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, dok Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, te da prema članu VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njom povrijeđena prava, može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U citiranoj odluci je pored navedenog zaključeno, da državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine.
14. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati dopustivost apelacije u odnosu na apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Potrebno je odgovoriti na pitanje je li se u predmetnim postupcima odlučivalo o pravima i obavezama apelanata. Ustavni sud zapaža da je u predmetnim postupcima apelant postupao kao organ javne vlasti i donosilac upravnih akata. To znači da upravnim aktima nije povrijeđen njegov neposredni interes zasnovan na zakonu. Dakle, iz navedenog proizlazi da se u predmetnim postupcima nije odlučivalo o «građanskim pravima i obavezama apelanta» u smislu značenja prava na pravično suđenje, te slijedi da su predmetne apelacije, AP 1802/11 i AP 1803/11, u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, ratione materiae, inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović