Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1833/11 (M. D.)

Odluka donesena 08. 06. 2011.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1833/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 06. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. juna 2011. godine, u predmetu broj AP 1833/11, rješavajući apelaciju Miloša Dragišića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miloša Dragišića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 71 0 P 033279 11 Rev od 3. februara 2011. godine, Presude Okružnog suda u Banjaluci, broj 71 0 P 033279 09 Gž od 1. oktobra 2009.

godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci, broj 71 0 P 033279 07 P od 4. juna 2009. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Miloš Dragišić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 20. aprila 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 71 O P 033279 11 Rev od 3. februara 2011. godine, Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 71 0 P 033279 09 Gž od 1. oktobra 2009. godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 71 0 P 033279 07 P od 4. juna 2009. godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj 71 0 P 033279 07 P od 4. juna 2009. godine koja je potvrđena Presudom Okružnog suda, broj 71 0 P 033279 09 Gž od 1. oktobra 2009. godine apelant je obavezan da Gradu Banjaluka (u daljnjem tekstu: tužitelj) preda u posjed i slobodno raspolaganje stan koji se nalazi u Banjaluci pobliže preciziran u izreci presude kao i da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 400,00 KM.

3. Protiv drugostepene presude apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je donio Rješenje, broj 71 0 P 033279 11 Rev od 3. februara 2011. godine kojim je reviziju odbacio kao nedozvoljenu. U obrazloženju rješenja je navedeno da je odredbom člana 237. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP), između ostalog, propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000, 00 KM i da, izuzetno, Vrhovni sud može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocjeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Vrhovni sud je istakao da se u predmetnom slučaju tužbeni zahtev ne odnosi na novčani iznos i da je apelant sam označio vrijednost spora na iznos od 500,00 KM, a da prvostepeni sud nije prema ovlaštenju iz odredbe člana 321. stav 3. ZPP-a provjeravao tačnost označene vrijednosti, te da je mjerodavna ona vrijednost koju je apelant označio. Prema ocjeni Vrhovnog suda taj sud nalazi i da odlučivanje o reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu stava 3. odredbe člana 237. ZPP-a, te da je zbog gore navedenog odlučio kao u izreci rješenja.

4. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kao i pravo na slobodu misli, savjesti i vjere iz člana II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 9. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav

1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Apelant je protiv Presude Okružnog suda, broj 71 0 P 033279 09 Gž od 1. oktobra 2009. godine izjavio reviziju, ali je revizija, Rješenjem Vrhovnog suda, broj 71 0 P 033279 11 Rev od 3. februara 2011. godine odbačena kao nedozvoljena iz razloga navedenih u tačci 3. ove odluke. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav

1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda, broj 71 0 P 033279 09 Gž od 1. oktobra 2009. godine.

8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena osporena presuda Okružnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 3. februara 2011. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Okružnog suda apelant morao primiti prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 20. aprila 2011. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1833/11 (M. D.) | Sudska praksa | Aktio