Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1877/11 (I. B.)
Odluka donesena 08. 06. 2011.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1877/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 06. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. juna 2011. godine, u predmetu broj AP 1877/11, rješavajući apelaciju Ibrahima Bivoldžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ibrahima Bivoldžića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 P 003111 10 Gž od 10. februara 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 P 00311191 P od 3. decembra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Ibrahim Bivoldžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Donjeg Vakufa, kojeg zastupa Abaz Omeragić, advokat iz Donjeg Vakufa, podnio je 22. aprila 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 46 0 P 003111 10 Gž od 10. februara 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 46 0 P 00311191 P od 3. decembra 2009. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 46 0 P 00311191 P od 3. decembra 2009. godine u pravnoj stvari tužitelja Sulejmana Magrdžije protiv apelanta, radi naknade štete, odbačen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom zbog izostanka, tadašnjeg Osnovnog suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P.1260/91 od 26. decembra 1991. godine.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 46 0 P 003111 10 Gž od 10. februara 2011. godine, odbijena je apelantova žalba kao neosnovana i potvrđeno rješenje Općinskog suda broj 46 0 P 00311191 P od 3. decembra 2009. godine.
4. Apelant se žali da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na rješenja koja su donesena u postupku u kojem je Kantonalni sud odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu podnesenu protiv rješenja Općinskog suda, kojim je odbačen kao neblagovremen njegov prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom zbog izostanka Osnovnog suda broj P.1260/91 od 26. decembra 1991. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak «ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta», pa analogno tome ni određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza.
7. Ustavni sud smatra da se u postupku koji je okončan pobijanim rješenjima Kantonalnog suda broj 46 0 P 003111 10 Gž od 10. februara 2011. godine i Općinskog suda broj 46 0 P 00311191 P od 3. decembra 2009. godine, a koji se vodio po prijedlogu apelanta za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom zbog izostanka Osnovnog suda broj P.1260/91 od 26. decembra 1991. godine, odlučivalo isključivo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje navedenog postupka. Iz navedenog proizlazi da se u tom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa se shodno tome apelant ne može pozivati na povrede prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pošto je takva apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović