Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1887/11 (D.Ž.)
Odluka donesena 08. 06. 2011.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1887/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 06. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. juna 2011. godine, u predmetu broj AP-1887/11, rješavajući apelaciju D.Ž., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D.Ž. podnesena protiv rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Odsjeka Banja Luka, broj 05-050-02-02-1587/00 od 10. maja 2011. godine, rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Odsjeka Banja Luka, broj 18.05/2-R 46/11 od 11. aprila 2011. godine, zaključka o dozvoli izvršenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Odsjeka Banja Luka, broj 05-050-02-02-02-1587/00 od 29. marta 2011. godine i rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Odsjeka Banja Luka, broj 05-050-02-02-02-1587/00 od 5. novembra 2010. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. D.Ž. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, podnijela 12. aprila 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Odsjeka Banja Luka (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 05-050-02-1587/00 od 10. maja 2011. godine, rješenja Ministarstva, broj 18.05/2-R 46/11 od 11. aprila 2011. godine, zaključka o dozvoli izvršenja Ministarstva, broj 05-050-02-02-02-1587/00 od 29. marta 2011. godine i rješenja Ministarstva, broj 05-050-02-02-02-1587/00 od 5. novembra 2010. godine. Apelantica je istovremeno podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje rješenja Ministarstva po zaključku o dozvoli izvršenja, do okončanja upravnog postupka u predmetu povrata stana. Predmetni podnesak je u Ustavnom sudu prvobitno bio evidentiran pod poslovnim brojem SU-27/11, pa je 25. aprila 2011. godine presigniran i zaveden pod novim brojem AP-1887/11. Apelantica je dostavila dopune apelacije 4. maja 2011. godine, 16. maja 2011. godine i 19. maja 2011. godine.
2. Rješenjem Ministarstva, broj 05-050-02-02-02-1587/00 od 5. novembra 2010. godine, utvrđeno je da je Bosiljka Trivić bila nosilac stanarskog prava na stanu u ulici Ejuba Kobašlića broj 7A/5, stan broj 54/5, sada ulica Radoje Domanovića 9/5, nosioca prava raspolaganja i davaoca stana na korištenje Kliničkog Centra Banja Luka. Ujedno je dozvoljeno Bosiljki Trivić vraćanje u posjed predmetnog stana, te je utvrđeno da prestaje pravo privremenog korištenja apelantici kojeg je koristila po osnovu rješenja Kliničkog centra od 10. aprila 2002. godine, i koji je dužna napustiti u roku od 15 dana, pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Također je utvrđeno da apelantica nema pravo na alternativni smještaj (tačka 5.) istog rješenja, te da žalba na navedeno rješenje ne odlaže izvršenje (tačka 7.).
3. Apelantica je u skladu sa poukom o pravnom lijeku izjavila žalbu na rješenje Ministarstva, broj 05-050-02-02-02-1587/00 od 5. novembra 2010. godine.
4. Ministarstvo je zaključkom o dozvoli izvršenja, broj 05-050-02-02-02-1587/00 od 29. marta 2011. godine, utvrdilo da je prethodno rješenje postalo izvršno, na način da je apelantica obavezana predati stan mirnim putem tražiocu izvršenja najkasnije do 27. aprila 2011. godine u 10,00 sati oslobođenog od lica i stvari, ili prinudnim putem. U pouci o pravnom lijeku kostatovano je da se može izjaviti žalba Ministarstvu u roku od 15 dana od dana prijema zaključka, te da žalba na navedeno rješenje ne odlaže izvršenje. Apelantica je na zaključak o dozvoli izvršenja, broj 05-050- 02-02-02-1587/00 od 29. marta 2011. godine, izjavila žalbu.
5. Rješenjem Ministarstva, broj 18.05/2-R 46/11 od 11. aprila 2011. godine, žalba apelantice izjavljena na rješenje Ministarstva, broj 05-050-02-02-02-1587/00 od 5. novembra 2010. godine, je odbijena kao neosnovana.
6. Apelantica je 28. aprila 2011. godine putem obavijesti Ministarstva, broj 02-1587/00, obaviještena da se deložacija zakazana za dan 27. april 2011. godine odgađa i zakazuje za 10. maj 2011. godine u 10,00 sati.
7. Apelantica je 3. maja 2011. godine pred Okružnim sudom u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) tužbom pokrenula upravni spor protiv rješenja Ministarstva, broj 18.05/2-R 46/11 od 11. aprila 2011. godine. Prema stanju spisa postupak je u toku pred Okružnim sudom.
8. Apelantica je podneskom od 16. maja 2011. godine obavijestila Ustavni sud da se deložacija ponovno odgađa i zakazuje za 27. maj 2011. godine u 10,00 sati. Također je podnijela zahtjev Ministarstvu, za obustavu administrativnog izvršenja rješenja, broj 02-1587/00 od 5. novembra 2010. godine.
9. Apelantica je ponovno podneskom od 19. maja 2011. godine, obavijestila Ustavni sud da je Ministarstvo rješenjem, broj 02-1587/00 od 10. maja 2011. godine, odbilo zahtjev za obustavu administrativnog izvršenja u smislu člana 14. Zakona o upravnim sporovima.
10. Apelantica je 18. maja 2011. godine, izjavila žalbu na rješenje Ministarstva, broj 02-1587/00 od 10. maja 2011. godine.
11. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena;
13. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
14. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Okružnim sudom, po tužbi apelantice protiv rješenja Ministarstva, broj 18.05/2-R 46/11 od 11. aprila 2011. godine, također je postupak u toku pred Ministarstvom a po žalbi apelantice na rješenje Ministarstva, broj 05-050-02-02-1587/00 od 10. maja 2011. godine, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
15. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelanticinog prijedloga za donošenje privremene mjere.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović