Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1916/10 (G. L.)

Odluka donesena 08. 06. 2011.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1916/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 06. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. juna 2011. godine, u predmetu broj AP 1916/10, rješavajući apelaciju Glorije Lijović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Glorije Lijović podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Uvp-08-000124 od 3. februara 2010. godine i rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 010-0-U-07-000188 od 11. februara 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Glorija Lijović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Livna, koju zastupa Goran Bradarić, advokat iz Livna, podnijela je 20. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Uvp-08-000124 od 3. februara 2010. godine i rješenja Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 010-0-U-07-000188 od 11. februara 2008. godine.

2. Rješenjem Kantonalnog suda broj 010-0-U-07-000188 od 11. februara 2008. godine odbačena je tužba tužitelja, to jest, apelantice, S.P., A.B. i J.S. (u daljnjem tekstu: tužitelji) protiv rješenja tužene Vlade Kantona 10 (u daljnjem tekstu: tužena) broj 01-02-145-10/07 od 19. oktobra 2007. godine, kojim su tužitelji razrješeni članstva u Upravnom odboru Zavoda za zdravstveno osiguranje Kantona 10 (u daljnjem tekstu: Upravni odbor). U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je tužbu tužitelja odbacio na osnovu odredbi člana 25. stav 2., a u vezi sa članom 8. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine F BiH» broj 9/05) jer je došao do zaključka da akt koji se tužbom osporava nije upravni akt.

3. Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-08-000124 od 3. februara 2010. godine zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke podnesen protiv rješenje Kantonalnog suda broj 010-0-U-07-

000188 od 11. februara 2008. godine je odbijen. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je članom 8. Zakona o upravnim sporovima propisano da se upravni spor može voditi samo protiv upravnog akta, a upravni akt, u smislu navedenog zakona jeste akt kojim nadležni organ iz člana 2. istog zakona, rješava o izvjesnom pravu ili obavezi građanina ili pravnog lica u nekoj upravnoj stvari. Nadalje, Vrhovni sud je istakao da akt tužene broj 01-02-145-10/07 od 19. oktobra 2007. godine o razrješenju članova Upravnog odbora, iako je dat u formi rješenja i donio ga je državni organ nije upravni akt, jer istim nije rješavano o izvjesnom pravu ili obavezi građanina ili pravnog lica u nekoj upravnoj stvari. Također, Vrhovni sud je naveo da imenovanje i razrješenja članova upravnog odbora u svim slučajevima vrše organi koji su propisima ovlašteni da ih imenuju, rukovodeći se načelom cjelishodnosti, neovisno o kakvim se preduzećima-pravnim licima radi, pa ti akti o razrješenju (imenovanju) kao što su odluke, rješenja ili slično, nisu upravni akti u smislu citiranih odredbi Zakona o upravnim sporovima, jer se ne radi o upravnoj stvari, kao jednom od bitnih sadržajnih elemenata upravnoga akta, pa se protiv takvih akata ne može voditi upravni spor.

4. Apelantica se žali da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. U konkretnom slučaju apelantica se žali na presudu Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-08-

000124 od 3. februara 2010. godine kojom je odbijen apelanticin zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, rješenja Kantonalnog suda broj 010-0-U-07-000188 od 11. februara 2008. godine. U toku postupka pred Kantonalnim sudom, a kasnije i pred Vrhovnim sudom, navedeni sudovi su utvrdili da rješenje tužene od 19. oktobra 2007. godine nema karakter upravnog akta te da se protiv istog ne može voditi upravni spor. Dakle, apelantica osporava jednu procesnu odluku u kojoj nije raspravljano o pravima i obavezama apelantice već isključivo o postojanju procesnih pretpostavki za vođenje upravnog spora.

7. Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenljiv ili ne sadržan u odgovoru na pitanje «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi Evropski sud za ljudska prava, odluke Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine, stav 41; i H . v. France od 24. oktobra 1989. godine, stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li su ishod ili «posljedica» predmetnog postupka bili odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelantice.

8. Ustavni sud zapaža da se u postupku pred Kantonalnim sudom, a kasnije i pred Vrhovnim sudom, nije odlučivalo o bilo kakvom građanskom pravu ili obavezi apelantice, budući da se pred navedenim sudovima raspravljala samo procesna dopustivost tužbe za pokretanje upravnog spora. Prema tome, ishod procedure u kojoj su donesene osporene odluke nije bio odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelantice. Nakon navedenog, pitanje predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine zbog čega je apelacija, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1916/10 (G. L.) | Sudska praksa | Aktio