Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-193/11 (E. P.-N.)

Odluka donesena 08. 06. 2011.

  • Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-193/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 06. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. juna 2011. godine, u predmetu broj AP 193/11, rješavajući apelaciju Emine Pašalić-Novokmet, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Emine Pašalić- Novokmet protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 Ip 005554 10 Pž od 2. decembra 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Visokom broj 41 0 Ip 005554 06 Ip od 11. decembra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Emina Pašalić-Novokmet (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Visokog, koju zastupaju Kemal Ganić i Muhamed Vranac advokati iz Visokog, podnijela je 13. januara 2011. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 0 Ip 005554 10 Pž od 2. decembra 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 41 0 Ip 005554 06 Ip od 11. decembra 2009. godine. Apelantica je 10. marta 2011. godine dopunila apelaciju, a 14. marta 2011. godine podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio "prekid izvršnog postupka u predmetu broj 41 0 Ip 005554 06 Ip koji se vodi kod Općinskog suda" do donošenja odluke o apelaciji.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 41 0 Ip 005554 06 Ip od 11. decembra 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 41 0 Ip 005554 10 Pž od 2. decembra 2010. godine, odbačen je kao neblagovremen prijedlog apelanatice za povrat u pređašnje stanje podnesen na rješenje o izvršenju Općinskog suda broj Ip 8/04 od 11. novembra 2006. godine, kojim je određeno izvršenje na pokretnim stavrima izvršenika "Denta M"" Visoko u vlasništvu apelantice, a radi namirenja potraživanja tražioca izvršenja TD Medent export-import" d.o.o. Žepče u iznosu od 6.908,44 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 11. maja 1999. godine i troškova izvršnog postupka u iznosu od 178,00 KM. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelantica podnijela prijedlog za povrat u pređašnje stanje zbog propuštanja roka za podnošenje prigovora na rješenje o izvršenju. Naime, na ročištu održanom povodom raspravljanja o navedenom prijedlogu, uvidom u spis utvrđeno je da je poštar rješenje o izvršenju dostavio u susjednu kancelariju s obzirom da je apelantica preselila u Sarajevo, međutim, apelantica je prisustvovala provođenju izvršne radnje 20. januara 2009. godine i potpisala zapisnik o popisu i procjeni pokretnih stvari iz čega proizilazi da je apelantica za propuštanje saznala 20. januara 2009. godine, te je prijedlog podnijela nakon proteka subjektivnog roka od 8 dana propisanog članom 329. Zakona o parničnom postupku.

3. Općinski sud je donio zaključak broj 41 0 Ip 005554 06 Ip od 10. marta 2011. godine kojim je zakazano ročište za pljenidbeni popis pokretnih stvari apelantice-izvršenika za 24. mart 2011. godine u 14,00 sati koje će se održati na adresi apelantice-izvršenika.

4. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Također, traži nakandu troškova za sastav apelacije u iznosu od 720,00 KM.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

6. Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da se ključno pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjljiv ili ne, sastoji u odgovoru na sljedeće pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenjljivim, ukoliko predmetna procedura nije odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra neprimjenjljivim.

7. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta, odnosno da li se apelant može pozivati na povredu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u slučaju kada je odbačen kao neblagovremen njegov prijedlog za povrat u pređašnje stanje. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine („Službeni glasnik BiH“, broj 43/03 tačka 12) koja glasi: «[...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje apelanta ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom[...]“ (dostupna na www.ustavnisud.ba ).

8. Ustavni sud smatra da se i u konkretnom slučaju može primjeniti njegov ranije zauzeti stav, s obzirom da se ovdje radi o situaciji kada je odbačen kao neblagovremen apelanticin prijedlog za povrat u pređašnje stanje, a u tom postupku je sud samo odlučivao o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za podnošenje prijedloga za povrat u pređašnje stanje ili ne. U takvoj proceduri ne utvrđuju se građanska prava i obaveze, nije se odlučivao o meritumu tužbenog zahtijeva, već se samo rješava o procesnim pitanjima koja se tiču ispunjenja zakonskih uslova za podnošenje prijedloga za povraćaj u pređašnje stanje, te stoga ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Stoga, Ustavni sud smatra da je u ovom slučaju pozivanje apelantice na ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu ratione materiae inkompatibilno sa Ustavom Bosne i Hercegovine. (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti, broj AP-2743/06 od 15. februara 2007. godine)

9. Ustavni sud zapaža da apelantica smatra da je u konkretnom slučaju došlo i do povrede prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Naime, član 13. Evropske konvencije propisuje obavezu državama članicama da obezbijede pravo na efektivan pravni lijek pred nacionalnim vlastima, svakome ko smatra da su mu povrijeđena prava priznata Evropskom konvencijom. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da član 13. Evropske konvencije ima supsidijaran karakter. To znači da član 13. Evropske konvencije ne garantuje pravo na djelotvoran djelotvoran pravni lijek sam po sebi, niti se može posmatrati samostalno i nezavisno od nekog od prava garantovanih Evropskom konvencijom. U konkretnom slučaju proizilazi da se navodi apelantice o kršenju ovog prava odnose na povredu prava na pravično suđenje.

10. Imajući u vidu da je Ustavni sud zaključio da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1 Protokola broj 1 uz Konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U vezi sa apelanticinim zahtjevom za nakandu troškova za sastav apelacije u iznosu od 720,00 KM, Ustavni sud ističe da nije ovlašten da dosuđuje nadoknadu tih troškova.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelanticinog prijedloga za donošenje privremene mjere.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-193/11 (E. P.-N.) | Sudska praksa | Aktio