Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1937/11 (E.B., N.H., M.O. i DŽ.P.)
Odluka donesena 08. 06. 2011.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1937/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 06. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. juna 2011. godine, u predmetu broj AP 1937/11, rješavajući apelaciju E.B. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija E.B., N.H., M.O. i Dž.P.
podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 013031 09 Gž od 16. februara 2011. godine i presude Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 P 013031 06 P od 1. septembra 2009. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. E.B., N.H., M.O. i DŽ.P. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijeli su 28. aprila 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 013031 09 Gž od 16. februara 2011. godine i presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 P 013031 06 P od 1. septembra 2009. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 07 58 P 013031 06 P od 1. septembra 2009. godine obavezan je tuženi Hercegovačko-neretvanski kanton (u daljnjem tekstu: tuženi) da isplati apelantima, na ime dijela naknade po osnovu ishrane, na ime povećanja plaća za rad u dane praznika, za noćni i prekovremeni rad, te na ime doprinosa za PIO, novčane iznose sa zakonskim zateznim kamatama za vremenske periode, sve pobliže precizirano u izreci presude, kao i da im naknadi troškove postupka u iznosu od 2.998,60 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, dok su apelanti odbijeni u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva preko dosuđenog.
3. Dopunskom presudom Općinskog suda broj 07 58 P 013031 06 P od 10. decembra 2010. godine odlučeno je o dijelu tužbenog zahtjeva četvrtoapelanta, koji se odnosi na uplatu doprinosa za PIO, te je odbijen zahtjev isplatu naknade plaće za rad subotom i nedjeljom za sve apelante, kao i tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa od ukupno potraživanog iznosa od 47.050,10 KM.
4. Presudom Kantonalnog suda broj 58 0 P 013031 09 Gž od 16. februara 2011. godine žalbe apelanata i tuženog su djelimično uvažene i prvostepena presuda preinačena u odnosu na naknadu za ishranu za drugoapelanta, zakonske zatezne kamate na naknadu po osnovu toplog obroka, povećanja plaće za rad u dane praznika, za noćni rad, za prekovremeni rad za sve apelante, te u odnosu na troškove postupka. U ostalom dijelu žalbe su odbijene kao neosnovane i prvostepena presuda potvrđena. Također, žalbe parničnih stranaka su odbijene kao neosnovane i dopunska presuda potvrđena. Predmetnom presudom obavezan je tuženi da plati apelantima troškove postupka u iznosu od 4.844,00 KM, umjesto iznosa od 2.998,60 KM.
5. Apelanti su izjavili reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv presude Kantonalnog suda. Apelanti nisu u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda obavijestili Ustavni sud da je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.
6. Apelanti smatraju da im je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
14. apelacija je preuranjena;
8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
9. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, koji još nije donio odluku o reviziji.
10. Član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine F BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP) glasi:
«Član 237.
1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude.
2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
11. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. ZPP-a, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju u kojoj su, u smislu člana 19. stav
3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović