Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1940/11 (S. Z., J. Z., M. I. i D. Z.)
Odluka donesena 08. 06. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1940/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 06. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. juna 2011. godine, u predmetu broj AP 1940/11, rješavajući apelaciju Sime Zelenovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sime Zelenovića, Jelene Zelenović, Milice Ilić i Darinke Zelenović podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 010171 11 Gz2 od 22. marta 2011. godine, rješenja Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 010171 10 P od 8. februara 2011. godine i rješenja Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 010171 10 P od 29. oktobra 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Simo Zelenović, Jelena Zelenović, Milica Ilić i Darinka Zelenović, poslovno nesposobna, koju zastupa staralac Simo Zelenović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Bijeljine, svi zastupani po Petru Bibiću, advokatu iz Bijeljine, podnijeli su 27. aprila 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 P 010171 11 Gz2 od 22. marta 2011. godine, rješenja Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 P 010171 10 P od 8. februara 2011. godine i rješenja Osnovnog suda broj 80 0 P 010171 10 P od 29. oktobra 2010. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 80 0 P 010171 10 P od 29. oktobra 2010. godine u pravnoj stvari tužitelja M.Z. (u daljnjem tekstu: tužitelj) protiv apelanata, radi uređenja međe, odbačena je tužba tužitelja jer tužitelj nije otklonio određene nedostatke tužbe u skladu sa nalogom Osnovnog suda.
3. Rješenjem Osnovnog suda broj 80 0 P 010171 10 P od 8. februara 2011. godine odbačena je žalba (zahtjev za donošenje dopunske odluke o troškovima postupka) apelanata kao neblagovremena. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da iz sadržaja navedene žalbe proizlazi da se apelanti ne žale na rješenje od 29. oktobra 2010. godine, već da su u suštini podnijeli zahtjev za donošenje dopunske odluke o troškovima postupka. Nadalje, Osnovni sud je istakao da je članom 396. stav 1. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da sud odlučuje o naknadi troškova na zahtjev stranke, dok je stavom 2. navedenog člana propisano da je stranka dužna da u zahtjevu opredjeljeno navede troškove za koje traži naknadu, da je zahtjev za naknadu troškova stranka dužna da stavi najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima, a ako se radi o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja stranka je dužna da zahtjev za naknadu troškova stavi u prijedlogu o kojem sud treba da odluči.
4. U konkretnom slučaju Osnovni sud je rješenje od 29. oktobra 2010. godine donio bez prethodnog raspravljanja i odbacio tužbu, jer tužitelj nije otklonio određene nedostatke tužbe u skladu sa nalogom Osnovnog suda. Također, Osnovni sud je naveo da su apelanti u formi navedene žalbe podnijeli prijedlog da sud odluči o njihovim troškovima koji se odnose na navedeni postupak. Članom 396. stav. 5. ZPP-a je propisano da se zahtjev za naknadu troškova može podnijeti u roku od 15 dana, ako je postupak okončan bez prethodnog raspravljanja. U vezi s tim, Osnovni sud je naveo da su apelanti rješenje 80 0 P 010171 10 P od 29. oktobra 2010. godine primili preko svog punomoćnika dana 1. novembra 2010. godine, a žalbu na to rješenje, koja ustvari predstavlja zahtjev za donošenje dopunske odluke o troškovima postupka, podnijeli Osnovnom sudu dana 19. novembra 2010. godine, što znači po proteku roka od 15 dana propisanog članom 396. st. 2. i 5. ZPP-a.
5. Rješenjem Okružnog suda broj 80 0 P 010171 11 Gz2 od 22. marta 2011. godine žalbe apelanata su odbijene i rješenja Osnovnog suda broj 80 0 P 010171 10 P od 29. oktobra 2010. godine i broj 80 0 P 010171 10 P od 8. februara 2011. godine potvrđena.
6. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
15. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju, rješenjem Osnovnog suda broj 80 0 P 010171 10 P od 8. februara 2011. godine koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 80 0 P 010171 11 Gz2 od 22. marta 2011. godine, odbačena je žalba to jest zahtjev apelanata za donošenje dopunske odluke o troškovima postupka, podnesen po proteku roka od 15 dana, kao neblagovremen.
10. Na osnovu navedenog, proizlazi da se, u konkretnom slučaju, redovni sudovi nisu bavili meritornim ispitivanjem žalbe, to jest zahtjeva apelanata, već isključivo pitanjem da li su ispunjene procesne pretpostavke predviđene Zakonom o parničnom postupku za postupanje po predmetnom zahtjevu. U takvoj situaciji, Ustavni sud smatra da su apelanti morali blagovremeno podnijeti zahtjev za donošenje dopunske odluke o troškovima postupka, te na taj način iscrpiti pravne lijekove. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da za meritorno razmatranje predmetne apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović