Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1966/10 (I. R. i M. R.)

Odluka donesena 08. 06. 2011.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1966/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 06. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. juna 2011. godine, u predmetu broj AP 1966/10, rješavajući apelaciju Ivice Renera i Milanke Rener, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ivice Renera i Milanke Rener podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000758 od 30. marta 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-06-000666 od 21. novembra 2007. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj Pr-

1520/05 od 7. decembra 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Ivica Rener i Milanka Rener (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Zajednička advokatska kancelarija Sabina Nikolić i Veljko Nikolić, advokati iz Sarajeva, podnijeli su 24. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-

Rev-09-000758 od 30. marta 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-06-000666 od 21. novembra 2007. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Pr-1520/05 od 7. decembra 2005. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj Pr-1520/05 od 7. decembra 2005. godine, u pravnoj stvari tužiteljice Timke Mukić (u daljnjem tekstu: tužiteljica) protiv tužene Javne ustanove «Dom zdravlja» Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužena), te apelanata kao umješača na strani tužene, radi pobijanja rang liste i odluke o dodjeli stana, poništene su odluke tužene pobliže precizirane u izreci presude, te rang lista za rješavanje stambenih potreba radnika, kao i konačna rang lista, također pobliže precizirane u izreci presude, u dijelu koji se odnosi na bodovanje tužiteljice i apelanata po osnovu radnog staža, zdravstvenog stanja i invalidnosti, te u dijelu koji se odnosi na bodovanje tužiteljice po osnovu stambene situacije, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na poništenje navedenih odluka u dijelu koji se odnosi na bodovanje apelanata po osnovu članova porodičnog domaćinstva odbačen kao nedopušten. Nadalje, preostali dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na poništenje navedenih odluka i utvrđenje da je tužiteljica u skladu sa rang listom od 12. maja 1997. godine stekla pravo na dodjelu stana, pobliže preciziranog u izreci presude, i pravo na zaključenje ugovora o korištenju stana, te obavezivanje tuženog na priznavanje prava koja na stanove imaju nosioci stanarskih prava, koji su to pravo stekli prije 6. decembra 2000. godine, u cijelosti je odbijen.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06-000666 od 21. novembra 2007. godine žalbe tužiteljice i apelanata su odbijene kao neosnovane i potvrđena presuda Općinskog suda broj Pr-

1520/05 od 7. decembra 2005. godine.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-09-000758 od 30. marta 2010. godine revizija koju su apelanti izjavili protiv presude Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06-000666 od 21. novembra 2007. godine je odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine F BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), u kojima stoji da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Naime, Vrhovni sud je istakao da u konkretnom slučaju revizija nije dopuštena sa stanovišta odredbe člana 237. stav 2. ZPP-a. Također, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP-a.

5. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje i donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Također, apelanti su se pozvali i na Međunarodnu konvenciju o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelanti su protiv presude Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06-000666 od 21. novembra 2007. godine izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-09-000758 od 30. marta 2010. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.

9. S obzirom na to da je, prema dokazima u spisu, advokatima apelanata 18. januara 2008. godine uručena presuda Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06-000666 od 21. novembra 2007. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 24. maja 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1966/10 (I. R. i M. R.) | Sudska praksa | Aktio