Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2047/10 (H. E.)
Odluka donesena 08. 06. 2011.
- Protek roka
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2047/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 06. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. juna 2011. godine, u predmetu broj AP 2047/10, rješavajući apelaciju Hamdije Eškića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hamdije Eškića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 047147 10 Rev od 25. marta 2010. godine, presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 047147 09 Gž od 29. maja 2009. godine i presude Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 047147 05 P od 23.
januara 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hamdije Eškića podnesena protiv rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 132999 10 I od 29. marta 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Hamdija Eškić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 31. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 047147 10 Rev od 25. marta 2010. godine, presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 047147 09 Gž od 29. maja 2009. godine, presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 047147 05 P od 23. januara 2009. godine i rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 132999 10 I od 29. marta 2010. godine. Apelant je 18. novembra 2010. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio obustavljanje "pljenidbe imovine apelanta do donošenja odluke o apelaciji".
2. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 047147 05 P od 23. januara 2009. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 71 0 P 047147 09 Gž od 29. maja 2009. godine, tužbeni zahtjev tužioca Vedrana Kovačevića je usvojen, i apelant kao tuženi obavezan da tužiocu isplati iznos od 4.375,10 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 8. juna 2005. godine do isplate u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja. Istom presudom obavezan je apelant da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 660,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 23. janura 2009. godine pa do isplate u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja, dok se u preostalom dijlu preko dosuđenog zahtjev za naknadu troškova odbija kao neosnovan.
3. Vrhovni sud rješavajući po reviziji, donio je rješenje broj 71 0 P 047147 10 Rev od 25. marta 2010. godine, kojim je odbacio reviziju apelanta. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. S obzirom na navedene odredbe zakona, proizilazi da je revizija nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.
4. Na prijedlog tužioca kao tražiteja izvršenja, Općinski sud je 29. marta 2010. godine donio rješenje o izvršenju, kojim je odredio predloženo izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne presude Osnovnog suda broj 71 0 P 047147 05 P od 23. januara 2009. godine i istim je određeno predloženo izvršenje na način , u visini i obimu kako je to pobliže označeno u istom.
5. Rješenje o izvršenju postalo je pravosnažno 19. aprila 2010. godine, nakon čega je Općinski sud 18. maja 2010. godine donio zaključak kojim je određena zapljena i procjena pokretnih stvari apelanta i isti dostavio sudskom izvršitelju na provođenje, a radi prodaje i namirenja duga tražiocu izvršenja.
6. Općinski sud je, nakon što je sudski izvršitelj izvršio popis pokretnih stvari apelanta, dostavio na izjašnjenje punomoćniku tražioca izvršenja kopiju zapisnika sudskog izvršitelja koji je sastavljen na licu mjesta 27. oktobra 2010. godine.
7. Apelant se žali da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
a. U odnosu na rješenje Vrhovnog suda broj 71 0 P 047147 10 Rev od 25. marta 2010. godine, presudu Okružnog suda broj 71 0 P 047147 09 Gž od 29. maja 2009. godine i presude Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 047147 05 P od 23. januara 2009. godine,
9. Iz navoda apelacija i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 047147 10 Rev od 25. marta 2010. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda broj 71 0 P 047147 09 Gž od 29. maja 2009. godine.
10. S obzirom da je apelantu 2. jula 2009. godine uručena presuda Okružnog suda broj 71 0 P 047147 09 Gž od 29. maja 2009. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 31. maja 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
b. U odnosu na rješenje o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 132999 10 I od 29. marta 2010. godine
11. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
12. U konkretnom slučaju Općinski sud je 29. marta 2010. godine donio rješenje o izvršenju, kojim je odredio predloženo izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne presude Osnovnog suda broj 71 0 P 047147 05 P od 23. januara 2009. godine i istim je određeno predloženo izvršenje na način, u visini i obimu kako je to pobliže označeno u istom. Naime, rješenje o izvršenju postalo je pravosnažno 19. aprila 2010. godine, iz čega proizilazi da apelant nije postupio prema pouci o pravnom lijeku i izjavio prigovor u u ostavljenom roku od 8 dana protiv navedenog rješenja. Dakle imajući u vidu naprijed navedeno apelant nije iskoristio raspoloživi djelotvorni pravni lijek pa prema tome nije ispunjen uslov o iscrpljivanju svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, te se apelacija ne može razmatrati.
13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje,odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović