Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2086/11 (N. V. i R. V.)
Odluka donesena 08. 06. 2011.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2086/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 06. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. juna 2011. godine, u predmetu broj AP 2086/11, rješavajući apelaciju Nedeljka Vukovića i Radojke Vuković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nedeljka Vukovića i Radojke Vuković podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 000395 09 Rev od 1.
februara 2011. godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž- 273/05 od 24. aprila 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Nedeljko Vuković i Radojka Vuković (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Sarajeva, koje zastupa Tihomir Ristanović, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 13. maja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 000395 09 Rev od 1. februara 2011. godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-273/05 od 24. aprila 2009. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P- 2664/02 od 1. decembra 2004. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev Š.Lj. i M.Lj. kojim su tražili od suda da obaveže apelante da im naknade uložena sredstva u iznosu od 15.563,00 KM na ime dovođenja stana u ulici Envera Šehovića broj 40/2 u stanje uslovnosti, kao i sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.
3. Presudom Kantonalnog suda broj Gž-273/05 od 24. aprila 2009. godine žalba tužitelja je djelimično uvažena, prvostepena presuda Općinskog suda od 1. decembra 2004. godine preinačena na način da su apelanti obavezani tužiteljima na ime naknade za uložena sredstva u predmetni stan, isplatiti novčani iznos od 6.601,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od 3. decembra 2002. godine pa do isplate, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 1.403,20 KM. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelji su odbijeni.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 70 0 P 000395 09 Rev od 1. februara 2011. godine odbačena je kao nedopuštena revizija apelanata izjavljena protiv drugostepene presude Kantonalnog suda od 24. aprila 2009. godine. U obrazloženju rješenja, Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) prema kojoj revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela osporene presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Budući da pobijani dio osporene drugostepene presude iznosi 6.601,00 KM, te da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, Vrhovni sud je odlučio kao u dispozitivu rješenja.
5. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog Suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP- 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud je rješenjem broj 70 0 P 000395 09 Rev od 1. februara 2011. godine odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanata izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda broj Gž-273/05 od 24. aprila 2009. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj Gž-273/05 od 24. aprila 2009. godine.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda broj Gž-273/05 od 24. aprila 2009. godine, budući da su apelanti reviziju izjavili 26. juna 2009. godine, pa se podrazumjeva da su drugostepenu presudu Kantonalnog suda apelanti morali primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 13. maja 2011. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili pobijanu presudu Kantonalnog suda broj Gž-273/05 od 24. aprila 2009. godine.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović