Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3171/08 (D.V.)

Odluka donesena 08. 06. 2011.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3171/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 06. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. juna 2011. godine, u predmetu broj AP-3171/08, rješavajući apelaciju D.V., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D.V. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-07-000 066 od 19. maja 2008. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci, broj 011-0-Ž-06-000 142 od 12. oktobra 2006. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci, broj Rs-1714/04 od 24. oktobra 2005.

godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. D.V. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Smiljana Moravac Babić, advokat iz Banja Luke, podnio je 8. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjme tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-07-000 066 od 19. maja 2008. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Ž-06-000 142 od 12. oktobra 2006. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Rs-1714/04 od 24. oktobra 2005. godine. Punomoćnik apelanta je dopunio apelaciju 17. decembra 2010. godne.

2. Presudom Osnovnog suda, broj Rs-1714/04 od 24. oktobra 2005. godine, obavezana je Medicinska elektronika a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantu na ime novčanog potraživanja po osnovu radnog odnosa isplati iznos od 6.551,78 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 24. oktobra 2005. godine i troškove postupka u iznosu od 1.470,00 KM. Sa viškom tužbenog zahtjeva apelant je odbijen.

3. Presudom Okružnog suda, broj 011-0-Ž-06-000 142 od 12. oktobra 2006. godine, žalba tužene je djelimično uvažena na način da je prvostepena presuda ukinuta i tužba odbačena u dijelu kojim je tužena obavezana na isplatu potraživanja, dok je u dijelu kojim je tužena obavezana na isplatu troškova postupka tužbeni zahtjev apelanta odbijen. Ujedno je žalba apelanta odbijena i prvostepena presuda potvrđena u dijelu kojim je odbijen zahtjev apelanta za isplatu zakonske zatezne kamate iznad dosuđenog iznosa i isplate regresa za 2003. godinu, dok je u preostalom odbijajućem dijelu, prvostepena presuda ukinuta i tužba odbačena.

4. Vrhovni sud je rješavajući po reviziji apelanta donio rješenje, broj 118-0-Rev-07-000 066 od 19. maja 2008. godine, kojim je reviziju odbacio. U obrazloženju je navedeno da vrijednost spora iznosi 5.486,43 KM tako da ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, te je revizija odbačena kao nedozvoljena u smislu člana 247. u vezi sa članom 237. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09). Osim toga, Vrhovni sud je našao da odlučivanje po reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu člana 237. stav 3. ZPP, pa je reviziju odbacio kao nedopuštenu na osnovu člana 247. ZPP.

5. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-07- 000 066 od 19. maja 2008. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda broj 011-0-Ž-06-000 142 od 12. oktobra 2006. godine.

9. S obzirom na to da je, prema navodima apelanta u spisu, apelantu 30. oktobra 2006. godine uručena presuda Okružnog suda, broj 011-0-Ž-06-000 142 od 12. oktobra 2006. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 8. oktobra 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3171/08 (D.V.) | Sudska praksa | Aktio