Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5478/10 (D. S. i P. S.)

Odluka donesena 08. 06. 2011.

  • Neovlašteno lice
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5478/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 06. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. juna 2011. godine, u predmetu broj AP 5478/10, rješavajući apelaciju Davora Spaića i Peđe Spaića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 5. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Davora Spaića i Peđe Spaića podnesena protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 61 0 Ps 001562 10 Pž od 31. augusta 2010. godine i rješenja Okružnog privrednog suda u Istočnom Sarajevu broj 61 0 Ps 001562 10 Ps od 21. juna 2010. godine, zato što su je podnijela neovlaštena lica.

OBRAZLOŽENJE

1. Davor Spaić i Peđa Spaić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Pala, koje zastupa Midhat H. Kočo, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 3. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Privredni sud) broj 61 0 Ps 001562 10 Pž od 31. augusta 2010. godine i rješenja Okružnog privrednog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 61 0 Ps 001562 10 Ps od 21. juna 2010. godine. Apelanti su također podnijeli zahtjev Ustavnom sudu da donese privremenu mjeru kojom će naložiti registru pravnih subjekata Okružnog privrednog suda da u registraskom ulošku broj 1-2195 subjekata upisa «ALPINE rudnik krečnjaka Lapišnica» d.o.o. Istočno Sarajevo, Čeljegovići bb izvrši brisanje lica ovlaštenog za zastupanje Ivice Borošak, te dosljedno tome uspostavljanje pređašnjeg stanja sa ranijim licem ovlaštenim za zastupanje Peđom Spaićem, do okončanja postupka pred Ustavnim sudom ili donošenja nove pravomoćne odluke u ovoj činjenici.

2. Apelanti su naknadno 5. aprila 2011. godine Ustavnom sudu dostavili rješenje Osnovnog suda u Sokocu broj 89 0 O 017304 10 O od 2. decembra 2010. godine kojim je utvrđena zaostavština iza umrle Nade Spaić i određeni zakonski nasljednici.

3. Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 61 0 Ps 001562 10 Ps od 21. juna 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjem Privrednog suda broj 61 0 Ps 001562 10 Pž od 31. augusta 2010. godine, stavljene su van snage radnje dostavljanja tužbe i prijedloga za određivanje sudske mjere obezbjeđenja na odgovor tuženog «RMG» d.o.o. za proizvodnju, unutrašnju i spoljnu trgovinu Istočno Sarajevo – Istočni stari grad (u daljnjem tekstu: tuženi) i odbačena je tužba Nade Spaić, pravnog prednika apelanata (u daljnjem tekstu: tužiteljica) sa prijedlogom za određivanje sudske mjere obezbjeđenja, kao neblagovremena.

4. U obrazloženju prvostepenog rješenja je navedeno da je tužiteljica 24. maja 2010. godine podnijela sudu tužbu sa prijedlogom mjere obezbjeđenja, protiv tuženog radi poništenja odluka Skupštine tuženog, donesene na sjednici održanoj 23. decembra 2009. godine, kao nezakonitih. Prvostepeni sud je utvrdio da tužba nije blagovremeno podnesena u smislu člana 297. st. 2. i 3, a u vezi sa čalnom 147. Zakona o privrednim društvima («Službeni glasnik RS» broj 127/08). Naime, navedenim članom 147. Zakona o privrednim društivma je propisano da se odredbe tog zakona, o općim i posebnim osnovama ništavosti i pobojnosti odluka skupštine akcionara, izuzecima od pobijanja i postupku pobijanja, koje se odnose na akcionarsko društvo, primjenjuju i na ništavost i pobijanje odluka skupštine članova društva sa ograničenom odgovornošću. Članom 297. st. 2. i 3. istog zakona je propisano da se tužba za pobijanje odluka skupštine društva podnosi u roku od 30 dana od dana saznanja za donesenu odluku, a najkasnije u roku od šest mjeseci, akoje tužitelj bio prisutan sjednici skupštine na kojoj je odluka donesena, rok počinje teći prvog narednog dana od dana kada je zaključena sjednica skupštine na kojoj je ta odluka donesena, a ako tužitelj nije bio prisutan sjednici rok počinje prvog narednog dana od kada je za odluku mogao saznati. Nadalje, prvostepeni sud je utvrdio da je pobijana odluka Skupštine tuženog donesena na sjednici 23. decembra 2009. godine, na kojoj je bio prisutan punomoćnik tužiteljice – suosnivač, odnosno član Društva, kojeg je tužiteljica, lično i neposredno prije održavanja sjednice Skupštine, ovlastila kao punomoćnika da na sjednici glasa po svim pitanjima i po svim tačkama dnevnog reda koje su predložene za sjednicu skupštine, iz čega proizilazi da je tužiteljica za odluke, koje pobija tužbom, saznala toga dana, a rok za podnošenje tužbe se ima računati od narednog dana, odnosno od 24. decembra 2009. godine. S obzirom na navedeno, sud je, na osnovu člana 67. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09), zaključio kao u izreci rješenja.

5. Apelanti smatraju da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 5. apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;»

7. Ustavni sud zapaža da je predmetni parnični postupak pokrenut tužbom radi utvrđenja od strane Nade Spaić, umrle majke apelanata, da je nakon okončanja predmetnog postupka tužiteljica umrla, te da su apelanti nakon smrti majke u svoje ime podnijeli predmetnu apelaciju Ustavnom sudu. U tom smislu, Ustavni sud smatra da prvenstveno mora da odgovori na pitanje da li apelanti imaju status žrtve navodnog kršenja ljudskih prava, odnosno da li uživaju garancije iz Evropske konvencije i Ustava Bosne i Hercegovine u kontekstu predmetnog parničnog postupka.

8. Ustavni sud podsjeća da je, prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava, egzistiranje žrtve kršenja ljudskih prava, odnosno osobe direktno pogođene navodnim kršenjem prava iz Evropske konvencije, neophodno za primjenu mehanizama zaštite koje pruža Evropska konvencija, pritom naglašavajući da ovaj kriterijum ne treba primijeniti na rigidan, mehanički i nefleksibilan način u toku postupka (vidi Evropski sud za ljudska prava, Karner protiv Austrije, broj predstavke 40016/98, stav 25, ECHR 2003-IX). Dalje, Evropski sud za ljudska prava je kroz svoju praksu razvio i različite kriterijume kojima se određuje da li podnosilac predstavke uživa status žrtve nakon smrti tzv. «direktne» žrtve, tj. osobe koja je lično pogođena navodnim kršenjem prava iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Elena Dimitrovska protiv bivše Jugoslovenske Republike Makedonije, Odluka o dopustivosti od 30. septembra 2008. godine, broj predstavke 21466/03). Naime, dopušteno je najbližim srodnicima da nastave postupak pred Evropskim sudom za ljudska prava u situaciji kada je prvobitni-izvorni podnosilac predstavke umro nakon podnošenja iste Evropskom sudu za ljudska prava (vidi Evropski sud za ljudska prava, presuda Malhous protiv Češke Republike, broj predstavke 33071/96, ECHR 2000-XII). Međutim, Evropski sud za ljudska prava je, također, naglasio da je situacija različita kada «direktna» žrtva umre prije obraćanja Evropskom sudu za ljudska prava, a njegovi srodnici se naknadno obrate predstavkom Evropskom sudu za ljudska prava (vidi Evropski sud za ljudska prava, Galena Vraniškoska protiv bivše Jugoslovenske Republike Makedonije, Odluka o dopustivosti od 12. aprila 2011. godine, broj predstavke 30844/06). U predmetu Georgia Makri i ostali protiv Grčke, Evropski sud za ljudska prava je zauzeo stav da se srodnici umrle osobe ne mogu smatrati žrtvama u pogledu žalbenih navoda koji se tiču, inter alia, člana 6. Evropske konvencije – dužina trajanja postupka - s obzirom da oni nisu učestvovali u svoje ime, niti su intervenisali kao nasljednici, u domaćim postupcima nakon smrti «direktne žrtve» (vidi Evropski sud za ljudska prava, Georgia Makri i ostali protiv Grčke, broj predstavke 5977/03, 24 March 2005). Slično odlučenje Evropski sud za ljudska prava je utvrdio i u naprijed citiranoj odluci u predmetu Dimitrovska, kao i u predmetu Ivanovski i ostali protiv bivše Jugoslovenske Republike Makedonije (vidi Evropski sud za ljudska prava, presuda od 26. novembra 2009. godine, stav 16.).

9. Imajući u vidu naprijed navedene stavove Evropskog suda za ljudska prava, kao i vlastitu praksu koja dosljedno podržava jurisprudenciju Evropskog suda za ljudska prava (vidi, između ostalih, Ustavni sud, odluka o dopustivosti broj AP 1820/07 od 16. jula 2009. godine dostupna na www.ustavnisud.ba ), te činjenicu da apelanti, u konkretnom slučaju, nisu bili učesnici u postupku pred redovnim sudovima, jer nisu nikada ni preduzeli bilo koju parničnu radnju u konkretnom parničnom postupku, niti su na bilo koji način postali procesni sukcesori tužiteljice u predmetnom parničnom postupku, proizlazi da apelanti nemaju status žrtve navodnih kršenja ljudskih prava zagarantovanih Evropskom konvencijom i Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno nisu lica koja, u konkretnom slučaju, imaju pravo da pokrenu postupak pred Ustavnim sudom u smislu člana 15. stav 1.b) Pravila Ustavnog suda. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena od neovlaštenih lica.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5478/10 (D. S. i P. S.) | Sudska praksa | Aktio