Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-931/10 (Z. Z.)
Odluka donesena 08. 06. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-931/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 06. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. juna 2011. godine, u predmetu broj AP 931/10, rješavajući apelaciju Zlatka Zarića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zlatka Zarića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju, broj 87 0 P 002380 09 Gž od 5. januara 2010. godine i Rješenja Osnovnog suda u Tesliću, broj 87 0 P 002380 08 P od 3. avgusta 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Zlatko Zarić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gornjih Vitkovaca, kojeg zastupa Marijan R. Savić, advokat iz Teslića, podnio je 11. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 87 0 P 002380 09 Gž od 5. januara 2010. godine i Rješenja Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 87 0 P 002380 09 P od 3. avgusta 2009. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda, broj 87 0 P 002380 08 P od 3. avgusta 2009. godine apelantova tužba je odbačena. U obrazloženju rješenja Osnovnog suda je navedeno da je rješenjem tog sud od 9. aprila 2008. godine apelantu vraćen tužbeni zahtjev na ispravku i dopunu tako da u roku od osam dana od dana prijema rješenja sudu dostavi dopunjenu tužbu u kojoj će opredjeljeno označiti određeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja uz istovremeno upozerenje da će se, u u slučaju nepostupanja po rješenju, tužba odbaciti. Osnovni sud je istakao da je apelant u ostavljenom roku dostavio podnesak naslovljen kao ispravka tužbe iako se radi o potpuno istom podnesku kojeg je apelant, kao tužbu, dostavio tom sudu prvi put. Budući da apelant nije postupio po nalogu sudu, te da nije otklonio nedostatke neophodne za daljnje postupanje po tužbi, ni nakon što mu je tužba vraćena na dopunu, prema ocjeni Osnovnog suda tužbeni zahtjev je i dalje ostao neopredjeljen i nejasan, pa je u skladu sa navedenim taj sud odlučio kao izreci rješenja.
3. Odlučujući o žalbi apelanta podnesnoj protiv prvostepenog rješenja Okužni sud je donio Rješenje, broj 87 0 P 002380 09 Gž od 5. januara 2010. godine kojim je žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, istaknuto da žalbeni navodi da je osporeno rješenje nepravilno nemaju uporište, ni u sadržini spisa predmeta, a niti u odredbi člana 336. stav 3. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03 i 74/05; u daljnjem tekstu: ZPP) kojom je propisano da će se podnesak smatrati povučenim ako ne bude vraćen sudu u određenom roku, a bude li vraćen bez ispravke, odnosno dopune, odbaciće se. Budući da apelant nije postupio po nalogu suda tako da dostavi ispravljen i dopunjen tužbeni zahtjev već je sudu dostavio podnesak identičan tužbi, prema ocjeni Okružnog suda, prvostepeni sud je pravilno, pozivom na odredbu člana 336 stav 3.. ZPP-a odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.
4. Apelant se žali da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju apelant osporava rješenja redovnih sudova kojima je njegovo tužbeni zahtjev odbačen u skladu sa odredbom člana 336. stav 3. ZPP-a budući da apelant nije postupio po nalogu Osnovnog i otklonio nedostatke u tužbi koji su neophodni za daljnje postupanje. Iz priložene dokumentacije Ustavni sud zapaža da je apelant sudu dostavio podnesak identičan tužbenom zahtjevu naslovljen kao ispravka tužbe, ali bez potrebnih korekcija i dopuna onako kako je to od apelanta tražio Osnovni sud. U takvim okolnostima Ustavni sud zapaža da apelant zapravo osporava procesne odluke u kojima nije raspravljana suština apelantovog tužbenog zahtjeva već samo procesno pitanje da li tužbeni zahtjev sadrži sve elemente koji su propisani odredbama ZPP-a.
8. Ustavni sud podsjeća da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih lijekova mogućih po zakonu predstavlja preduvjet za meritorno razmatranje apelacije. Da bi Ustavni sud meritorno odlučivao o podnesnoj apelaciji, apelant je morao preurediti i dopuniti tužbeni zahtjev prema uputama Osnovnog suda kako bi se po tužbenom zahtjevu uopšte moglo postupati. Propust apelanta da Osnovnom sudu dostavi ispravljen i dopunjen tužbeni zahtjev kako je to od apelanta traženo imao je za posljedicu da su se redovni sudovi bavili isključivo procesnim pitanjem da li apelantov tužbeni zahtjev sadrži sve elemente koji su propisani odredbom člana 53. stav 2. ZPP-a. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, te se apelacija ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović