Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-285/09 (A. P., Đ. M., D. Đ., I. M., M. M., P. T. i M. T.)
Odluka donesena 08. 06. 2011.
- Povreda
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pozitivne obaveze
- Izvršni postupak
- Ratna šteta
- Izvršenje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o budžetima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o dopuni Zakona o budžetima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o budžetima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o budžetima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o budžetima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-285/09
Apelacija
Odluka o meritumu
08. 06. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 285/09, rješavajući apelaciju Avdije Pintola i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 8. juna 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvajaju se apelacije Avdije Pintola, Đure Miličića, Dragoljuba Đugumovića, Ivana Miloša, Mande Miloš, Petra Tokića i Mace Tokić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu br. I- 9354/02 od 19. septembra 2007. godine, 065-0-I-07-002501 od 9. jula 2007. godine, 065-0-I-07-004205 od 14. decembra 2008. godine, 065- 0-I-08-002856 od 4. juna 2008. godine i 065-0-I-06-004159 od 21.
decembra 2006. godine.
Ova odluka se dostavlja Vladi Federacije BiH koja je dužna da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da apelanti i ostali povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Federacije BiH naplate svoja potraživanja u što kraćem roku.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Avdija Pintol, Đuro Miličić, Dragoljub Đugumović, Ivan Miloš, Manda Miloš, Petar Tokić i Maca Tokić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju Sabina Nikolić, Veljko Nikolić, Satka Redžepović, Josip Muselimović i Ana Primorac, advokati iz Sarajeva, Orašja i Mostara, podnijeli su u periodu od 1. jula 2009. godine do 4. februara 2010. godine, apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj I-9354/02 od 19. septembra 2007. godine i broj 065-0-I-07-002501 od 9. jula 2007. godine, broj 065-0-I-07-004205 od 14. decembra 2008. godine, broj 065-0-I-08-002856 od 4. juna 2008. godine i broj 065-0-I-06-004159 od 21. decembra 2006. godine.
2. U predmetu AP 370/09 apelant je lično i preko punomoćnika dostavljao podneske, i to: 5. novembra 2009. godine, 31. decembra 2010. godine i 10. januara 2011. godine, te dopune apelacije 29. decembra 2009. godine i 25. marta 2010. godine. U predmetu AP 424/09 apelant je dostavio urgencije za postupanje po predmetnoj apelaciji 14. septembra 2009. godine i 26. novembra 2010. godine, te podnesak od 7. decembra 2009. godine. U predmetu AP 464/10, apelant je preko svog punomoćnika dostavio urgencije, i to: 18. marta 2010. godine, 22. marta 2010. godine i 21. juna 2010. godine, te podnesak od 18. novembra 2010. godine.
3. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti, a koje se odnose na istu činjeničnu i pravnu osnovu, Ustavni sud je, u skladu s članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 285/09, AP 370/09, AP 424/09 i AP 464/10, u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 285/09. Ukupno je spojeno četiri predmeta.
II.Postupak pred Ustavnim sudom Ustavni sud je uzeo u obzir odgovore na apelacije od Općinskog suda, Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva finansija, dobivene povodom istog činjeničnog i pravnog stanja u predmetu broj AP 1307/08 od 9. jula 2010. godine (do objavljivanja u «Službenom glasniku» dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ccbh.ba).
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelanti su podnijeli apelacije zbog toga što nisu izvršena rješenja o izvršenju Općinskog suda precizirana u tački 1. ove odluke kojima je dozvoljeno izvršenje pravosnažnih presuda u vezi s naknadom materijalne, odnosno ratne štete, nastale u periodu od sredine 1992. godine do kraja 1996. godine, i to: presuda Općinskog suda u Sarajevu broj P-986/96 od 14. februara 2002. godine i broj P-744/02-B od 20. maja 2004. godine, presude Općinskog suda u Orašju broj P-95/01 od 28. maja 2007. godine, presude Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-P-07-00820 od 21. decembra 2007. godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj P-151/03 od 10. decembra 2003. godine (izuzev u predmetu AP 464/10 u dijelu koji je izvršen, a koji se odnosi na 3. stav pravomoćne presude Kantonalnog suda broj P-151/03 od 10. decembra 2003. godine).
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
6. Apelanti navode da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti navode da je zbog primjene Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH, te Odluke o emisiji obveznica Federacije Bosne i Hercegovine po osnovu ratnih potraživanja fizičkih i pravnih lica („Službene novine Federacije BiH“ broj 47/09 od 22. jula 2009. godine, u daljnjem tekstu: Odluka o emisiji obveznica po osnovu ratnih potraživanja) onemogućeno izvršenje pravosnažnih sudskih odluka. Apelanti tvrde da im je navedenim propisom povrijeđeno pravo na imovinu iz člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer, kako navode, država nije uspostavila pravičan i proporcionalan odnos između javnog interesa, s jedne strane, i pojedinačnih prava apelanata, s druge strane, jer je na njih prebacila pretjeran i neproporcionalan teret. Također, apelanti smatraju da im je povrijeđeno i pravo na pristup sudu iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da Evropska konvencija ne daje pravo državama da donose zakone kojim bi se propisivala zabrana izvršavanja pravosnažnih presuda i onemogućavanje prava. Dalje, apelanti su u dopunama apelacija od 29. decembra 2009. godine i od 7. decembra 2009. godine u predmetima AP 370/09 i AP 424/09 naveli da im je nakon podnošenja apelacija izvršen upis dionica kod Registra vrijednosnih papira u Federaciji Bosne i Hercegovine, na zahtjev Federalnog ministarstva finansija na osnovu Odluke o emisiji obveznica po osnovu ratnih potraživanja, te smatraju da su na ovakav način neposredno oštećeni s obzirom da, prema mišljenju apelanata, FBiH na ovakav način zanemaruje pravosnažne odluke sudova. Apelanti su naveli da ne priznaju ovakav zakonski modalitet izvršenja pravosnažnih odluka, za koji smatraju da doprinosi već pretjeranoj dugotrajnosti njihovih postupaka, ujedno dostavivši i kopije certifikata Registra vrijednosnih papira u FBiH. Apelanti također naglašavaju da je Ustavni sud donio više odluka (AP 969/04 i AP 464/04) gdje je zauzeo stav da je navedenim zakonima stavljen pretjeran teret na pojedince, te da nije ispunjen uvjet proporcionalnosti između javnog interesa zajednice i osnovnih prava pojedinaca, kao i da je, s ciljem da podrži Ustav Bosne i Hercegovine, Vlada FBiH obavezna da omogući izvršenje pravosnažne sudske odluke. Apelanti se ujedno pozivaju na praksu Evropskog suda za ljudska prava, Čolić i dr. protiv BiH, od 10. novembra 2009. godine, te konstatuju da je država kao tužena obavezna osigurati izvršenje domaćih presuda.
7. Apelant je u predmetu AP 285/09 podnio i zahtjev za naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2000,00 KM zbog neizvršenja rješenja o izvršenju.
b) Odgovor na apelaciju
8. U svojim odgovorima Općinski sud je naveo da je dozvolio predmetna izvršenja. Općinski sud je istakao da je u potpunosti postupio u skladu sa zakonom, da je rješenja o izvršenju dostavio na provođenje, ali da sud nije ovlašten, niti je u mogućnosti da eventualno naredi da se provedu izvršenja, zbog čega sud nije kršio ljudska prava na koja se apelanti žale u apelacijama.
9. Federalno pravobranilaštvo je u odgovoru na apelacije navelo da je uređenje postupka i načina izvršenja potraživanja apelanata regulirano posebnim propisima, odnosno Zakonom o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH, koji je lex specialis u odnosu na Zakon o izvršnom postupku. Navedeni zakon je donesen radi obezbjeđenja i održavanja stabilnosti FBiH. Također je istaknuto da su navodi apelanata o povredi ljudskih prava neosnovani, posebno zbog toga što ni drugim fizičkim i pravnim licima nisu isplaćena potraživanja koja se odnose na naknadu materijalne odnosno ratne štete, te da bi u smislu načela pravičnosti, jednakosti i solidarnosti bilo apsolutno neosnovano dati prioritet potraživanjima apelanata.
V. Relevantni propisi
10. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06 i 39/09) relevantne odredbe glase:
1 Navedene relevantne odredbe su kompilirane u skladu s svim relevantnim izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku.
Član 6.
(1) Sredstva izvršenja su izvršne radnje ili sistem takvih radnji kojima se prema zakonu potraživanje prinudno ostvaruje.
(2) Predmet izvršenja su stvari i prava na kojim se prema zakonu može provesti izvršenje radi ostvarenja potraživanja.
(3) Izvršne radnje mogu se neposredno provesti protiv izvršenika i drugih osoba, u skladu sa ovim zakonom.
Član 7.
(1) Predmet izvršenja ne mogu biti stvari van prometa kao ni rudno blago i druga prirodna bogatstva.
(2) Predmet izvršenja ne mogu biti objekti, naoružanje i oprema za potrebe oružanih snaga i policije, kao ni novčana sredstva osigurana za te namjene.
Član 8.
(1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.
(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja.
(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.
Član 22.
Sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršnih i vjerodostojnih isprava, osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Član 65.
Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja određuje se i provodi u obimu koji je potreban za namirenje tog potraživanja.
Član 66.
Više tražitelja izvršenja koji ostvaruju svoja potraživanja prema istom izvršeniku na istom predmetu izvršenja namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz tog predmeta namire, ako zakonom nije drukčije određeno.
Član 79 a.
(1) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina Federacije, kantona, grada, općine i javnog fonda.
(2) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina ustanove koja se finansira u cijelosti ili djelimično iz budžeta, a koja je osnovana za vršenje djelatnosti od javnog interesa kojom se osigurava ostvarivanje prava na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, dječiju zaštitu, socijalnu zaštitu, nauku, kulturu i fizičku kulturu, ako nekretnina služi za vršenje djelatnosti te ustanove i ako cilj vršenja djelatnosti nije sticanje dobiti.
Član 79 b.
Nadležni sud u svakom konkretnom slučaju odlučuje o ispunjenju uslova za izuzimanje od izvršenja iz prethodnog člana.
Član 138. st. 3. i 5.
Ograničenje izvršenja 3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.
(5) Više povjerilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz budžeta s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke.
Član 167. (Redoslijed naplate) (1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.
(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
(4) S rješenjem o izvršenju izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.
Član 169.
Postupak u slučaju kad nema sredstava na računu (1) Ako na računu označenom u rješenju o izvršenju nema sredstava, banka će u korist tog računa izvršiti prijenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji označi tražilac izvršenja.
(2) Ukoliko banka ne uspije u cjelini naplatiti izvršnu tražbinu zbog nedostatka sredstava na računu, držaće rješenje o izvršenju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prenos kad sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o izvršenju nije drugačije određeno. (3) O tome da nema sredstava na računu banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvještaj o promjenama na računu iz stava 5. člana 166. ovog zakona.
Član 172.
Redoslijed namirenja s pojedinih računa pravnih lica Ukoliko izvršenik ima novčana sredstva na više računa kod jedne ili više banaka, shodno se primjenjuju odredbe člana 171. ovog zakona.
Član 175.
Odgovornost banaka za štetu Banka koja ne postupi u skladu sa rješenjem o izvršenju i drugim sudskim nalozima odgovara za štetu prouzrokovanu tražiocu izvršenja po općim pravilima o naknadi štete.
11. U Zakonu o budžetima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 19/06, 76/08, 5/09, 32/09, 51/09, 36/10 i 45/10) relevantne odredbe glase:
Član 39. st. 1. i 2.
Finansijske obaveze preuzete u ime i za račun Federacije u skladu sa Zakonom i drugim propisima čine dug Federacije.
Federacija, kanton, grad i općina mogu se zadužiti u svrhe, pod uvjetima i u obimu propisanim zakonom.
Član 40. stav 1.
O visini zaduživanja Federacije i jamstava Federacije odlučuje Parlament, na prijedlog vlade.
Član 41. stav 1. tač. 3. i 4.
Zaduživanje Federacije može nastati u sljedećim slučajevima:
za refinansiranje ukupnog ili dijela neizmirenog duga Federacije;
za finansiranje i izmirenje obaveza Vlade Federacije na osnovu unutrašnjeg duga u skladu sa Zakonom o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ broj 66/04).
Član 47. stav 1. tačka 3.
Dug kantona, grada i općine, u skladu sa zakonom, može nastati u svrhe:
za refinansiranje ukupnog ili dijela neizmirenog duga Federacije.
Član 52.
Za upravljanje dugom nadležno je Ministarstvo finansija.
Ministarstvo finansija vodi evidenciju o dugu, izdatim jamstvima i zajmovima, u skladu sa zakonom i provedbenim propisima.
Član 53. stav 2.
Sa JRT Federacije mogu se podmirivati sve kamate i otplaćivati glavnica po dugu i jamstvima federacije, u skladu sa uslovima i rokovima, koje je ugovorila Federacija. Član 54. st. 1. i 3.
Ministarstvo finansija vodi Evidenciju ukupnog neizmirenog duga i jamstava Federacije, kantona, gradova i općina.
Ministarstvo finansija dužno je dostaviti Ministarstvu finansija i trezora Bosne i Hercegovine Izvještaj o konsolidiranom dugu Federacije sa stanjem duga na dan 31. marta tekuće fiskalne godine.
12. U Zakonu o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 66/04, 49/05, 5/06, 35/06, 31/08, 32/09 i 65/09) relevantne odredbe glase:
Član 1.
Ovim Zakonom utvrđuju se unutrašnje obaveze Federacije Bosne i Hercegovine prema fizičkim i pravnim osobama nastale temeljem neisplaćenih invalidnina, neiplaćenih mirovina, neisplaćenih naknada prema dobavljačima za robe, materijale i usluge, obaveze nastale temeljem neisplaćenih plaća i dodataka, te ostale obaveze (u daljnjem tekstu: unutrašnji dug), odnosno način pojedinačnog verificiranja utvrđenih tražbina, kao i način njihova izmirenja.
Član 2.
2 Navedene relevantne odredbe su kompilirane u skladu sa svim relevantnim izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine. Ovim Zakonom utvrđuje se sveobuhvatno izmirenje unutrašnjeg duga na način koji osigurava i podržava makroekonomsku stabilnost i fiskalnu održivost Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija).
Unutrašnji dug Federacije procjenjuje se u iznosu od 1465,1 milijuna KM.
Obaveze unutrašnjeg duga iz stava 1. ovog člana izmiruju se isplatom u gotovini, putem izdavanja obveznica (u daljnjem tekstu: obveznice) i otpisivanjem, sukladno odredbama ovog Zakona.
Izmirenje svih kategorija unutarnjeg duga neće prelaziti iznos od 10% GDP za 2003. godinu, i to u neto sadašnjoj vrijednosti za sve planirane isplate svih kategorija unutarnjeg duga.
Član 3.
Unutrašnji dug Federacije iznosi 1465,1 milijuna KM a čine ga:
1) opće obaveze u iznosu od 954,1 milijuna KM;
2) obaveze temeljem kredita komercijalnih banaka u iznosu od 11 milijuna KM;
3) brisano 4) obaveze za tražbine nastale u ratu ili za vrijeme neposredne ratne opasnosti (u daljnjem tekstu: ratne tražbine), kao i materijalne i nematerijalne štete u iznosu od 500 milijuna KM Unutrašnji dug koji bude isplaćen u gotovini određen je ovim Zakonom, a način, visina i rokovi za isplatu bit će određeni primjenom ovog Zakona.
Sve obaveze koje čine unutrašnji dug, definisane odredbama ovog zakona, koje su zasnovane na izvršnim odlukama donesenim u sudskom i upravnom postupku, izvršit će se na način propisan odredbama ovog Zakona.
Obaveze temeljem kredita komercijalnih banaka neće se otpisati. Unutarnji dug koji ne bude plaćen niti izmiren putem izdavanja obveznica, kako je to propisano odredbama ovog Zakona, otpisuje se i nije više obaveza Federacije.
Na izvršne akte koji su uređeni Zakonom o privremenoj odgodi od izvršenja tražbina temeljem izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ broj 9/04) primjenjuju se odredbe ovog Zakona.
Član 4.
Opće obaveze iz člana 3. ovog Zakona su dugovi Federacije nastali u razdoblju od 1. aprila 1996. godine do 31. decembra 2002. godine i sastoje se od sljedećih obaveza: 1) obaveze temeljem neisplaćenih invalidnina u iznosu od 126,8 milijuna KM, od čega su 98,8 milijuna KM obaveze nastale suprotno Zakonu o budžetima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ broj 20/98);
2) obaveze temeljem neisplaćenih mirovina u iznosu od 191,2 milijuna KM, od čega su 62,2 milijuna KM obaveze nastale temeljem umanjenja stope doprinosa temeljem odluke Vlade Federacije;
3) obaveze temeljem neisplaćenih naknada dobavljačima za robe, materijale i usluge u iznosu od 50,7 milijuna KM;
4) obaveze temeljem neisplaćenih plaća i dodataka Federalnog ministarstva odbrane i Vojske Federacije u iznosu od 37,5 milijuna KM;
5) ostale obaveze u iznosu od 547,9 milijuna KM, koje se odnose na:
a) uzajamne obaveze fondova mirovinskog osiguranja i fondova zdravstvenog osiguranja. Nakon izvršenih poravnanja po svim temeljima dugovi fondova mirovinskog osiguranja prema fondovima zadravstvenog osiguranja iznose 399,5 milijuna KM;
b) tražbina Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje, temeljem umanjenja stope doprinosa za rudarska preduzeća i temeljem odluka Vlade Federacije, u iznosu od 62 milijuna KM;
c) obaveze budžetskih korisnika koje nije prihvatio Ured za reviziju Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ured za rediziju Budžeta) u iznosu od 86,4 milijuna KM Član 5.
Federacija će izmiriti opće obaveze iz člana 4. ovog Zakona u gotovini i otpisivanjem. Isplata u gotovini u maksimalnom iznosu od 219,5 milijuna KM bit će izvršena, i to: 1) neisplaćene invalidnine za mjesec mart 2001. godine u iznosu od 28 milijuna KM; 2) neisplaćene mirovine za mjesece oktobar, novembar i decembar u 2000. godini u iznosu od 129. milijuna KM;
3) neisplaćene obaveze prema dobavljačima za robe, materijale i usluge u iznosu od 25 milijuna KM;
4) neisplaćene neto plaće i naknade uposlenika Federalnog ministarstva odbrane i Vojske Federacije u iznosu od 37,5 milijuna KM.
Preostale opće obaveze iz člana 4. ovog Zakona, osim onih iz stava 2. ovog člana u iznosu od 734,6 milijuna KM ovim se Zakonom otpisuju.
Nakon međusobnih poravnanja svih uzajamnih obaveza i tražbina fondova mirovinskog osiguranja i fondova zdravstvenog osiguranja eventualne preostale obaveze se otpisuju. Član 7.
Federacija će izmiriti obaveze iz člana 5. ovog Zakona u razdoblju od pet godina. Obračun kamata na izvršne sudske odluke po osnovu obaveza iz člana 5. ovog Zakona vršiće se na način propisan članom 6. ovog Zakona i nakon razdoblja iz stava 1. Godišnjim budžetom Federacije i Zakonom o izvršenju budžeta će se utvrditi kategorije i iznos gotovinskog plaćanja u tekućoj fiskalnoj godini.
Član 17.
Obaveze za ratne tražbine izmirivat će se izdavanjem obveznica.
Prije izdavanja obveznica povjerioci će, u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona, svoje izvršene odluke donesene u sudskom i upravnom postupku registrovati u Federalnom ministarstvu finansija.
Registrovanje izvršnih odluka iz stava 2. ovog člana podrazumijeva podnošenje relevantne dokumentacije od strane povjerioca neophodne za provjeru autentičnosti i registrovanje iznosa koji će se izvršiti.
Kamata za ratna potraživanja, sadržana u izvršnoj odluci donesenoj u sudskom i upravnom postupku, u periodu od dana donošenja osnovnog zakona do dana izdavanja obveznica, otpisuje se.
Član 20.
Po završetku procesa registrovanja izvršnih odluka iz stava 2. člana 17. ovog Zakona, te završetku procesa verifikovanja ratnih potraživanja iz stava 2. člana 18. ovog Zakona, Vlada Federacije će početi izdavati obveznice za izmirenje obaveza za ratna potraživanja, a najkasnije od 01.11.2008. godine.
Obveznice za izmirenje obaveza za ratna potraživanja izdaju se na iznos glavnice koji ne prelazi 500 miliona KM uz sljedeće uslove:
1) fiksna godišnja kamatna stopa u visini od 2,5%;
2) imaju grace period od 9 godina od datuma izdavanja;
3) imaju datum dospijeća najkasnije do 31.12.2027 godine.
Vlada Federacije će donijeti podzakonski akt kojim će urediti emitovanje obveznica, način rasporeda emitovanja obveznica po godinama dospijeća, te druge bitne elemente neophodne za emitovanje obveznica.
13. Zakon o Budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2009. godinu („Službene novine Federacije BiH“ broj 81/09) 614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju6.262.001 KM 614800 Odluke Doma za ljudska prava 382.499 KM
14. Zakon o Budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2010. godinu („Službene novine Federacije BiH“ broj 58/10) 614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju12.300.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 3.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 1.500.000 KM 614800 Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 500.000 KM
VI. Dopustivost
15. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
17. Kako su i Evropski sud za ljudska prava a i Ustavni sud u svojim ranijim odlukama u vezi s pitanjem iscrpljivanja pravnih lijekova ukazali, pravilo iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda se mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti i bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A, broj 200, stav 34. i Ustavni sud, Odluka broj AP 774/04 od 20. decembra 2005. godine, «Službeni glasnik Republike Srpske» broj 12/06). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te prilikom ispitivanja je li bilo poštovano bitno je uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Van Oosterwijek protiv Belgije, presuda od 6. novembra 1980. godine, serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu, već i sveukupni pravni i politički kontekst kao i apelantove lične prilike.
18. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud primjećuje da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u FBiH, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.
19. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najdjelotvorniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, Ustavni sud zapaža da je jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Pored toga, dužnost države je da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
20. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da se radi o neprovođenju pravosnažnih rješenja o izvršenju, koja su donesena u izvršnom postupku a na osnovu pravosnažnih presuda, kao i da apelanti nemaju na raspolaganju djelotvoran pravni lijek kojim bi ishodovali provođenje rješenja o izvršenju.
21. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su predmetne apelacije dopustive. VII.Meritum
22. Apelanti smatraju da je zbog zakonske nemogućnosti da se izvrše pravosnažne sudske presude, odnosno zbog neprovođenja rješenja o izvršenju pravosnažnih presuda, povrijeđeno njihovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu
23. Član II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(…)
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
k) Pravo na imovinu.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo mirno na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
U vezi s navodima apelanata da su, zbog uvođenja zakonskih modaliteta za izvršenje pravosnažnih presuda koje se odnose na ratnu štetu u FBiH, onemogućeni da ostvare izvršenje pravosnažnih sudskih odluka, Ustavni sud ukazuje na to da je o ovom pitanju već odlučivao u predmetu broj AP 1307/08 od 9. jula 2010. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1307/08 od 9. jula 2010. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ccbh.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud je naglasio „da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i članu 1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštivanje individualnih ljudskih prava u koja spada i pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da, u konkretnom slučaju, izvršenje ide na teret budžetskih sredstava jednog entiteta te da, zbog velikog broja povjerilaca, nema raspoloživih sredstava nad kojima bi se izvršenje moglo provesti.“ U vezi s navedenim, Ustavni sud je ukazao na stav Evropskog suda za ljudska prava, usvojen u predmetu Jeličić protiv BiH (vidi presudu od 31. oktobra 2006. godine, stav 39), na koji se Evropski sud za ljudska prava ponovo pozvao u drugom predmetu ove vrste protiv Bosne i Hercegovine (Čolić i dr. protiv BiH, vidi presudu od 10. novembra 2009. godine) prema kojem „...Sud i dalje ponavlja da ne prihvata da državne vlasti navode nedostatak sredstava kao ispriku za nepoštivanje obaveza proisteklih iz presude. Doduše, odgoda u izvršenju presude može se opravdati posebnim okolnostima, ali odgoda ne može biti takva da naruši srž prava koje štiti član 6 stav 1. Evropske konvencije (vidi Burdov v. Russia, broj 59498/00, § 35, ECHR 2002-III i Teteriny v. Russia, broj 11931/03, § 41, od 30. juna 2005)“ (ibid., tačka 32).
24. Također, Ustavni sud je u navedenoj odluci istakao da su koraci koje je preduzela FBiH, usvajanjem dopuna Zakona o izvršnom postupku te usvajanjem Odluke o emisiji obveznica po osnovu ratnih potraživanja, pozitivni jer se, na taj način, uvodi obaveznost u izdvajanju budžetskih sredstava iz kojih će se vršiti isplata povjeriocima koji posjeduju izvršne sudske odluke, a uvodi se i redoslijed u načinu isplate u zavisnosti od datuma sticanja prava te se garantira potpuno namirenje u skladu s odlukom suda i isključuje mogućnost nastupanja zastarjelosti. Na opisani način je, bez sumnje, propisana određena odgoda u izvršenju pravomoćnih sudskih odluka koja bi se mogla opravdati s općeg aspekta zaštite javnog interesa, jer bi istovremenom isplatom svih izvršnih sudskih odluka bilo dovedeno u pitanje finansiranje ostalih budžetskih korisnika, te funkcioniranje FBiH kao nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini. Ta odgoda će, prema Odluci o emisiji obveznica po osnovu ratnih potraživanja, trajati 14 godina. Po mišljenju Ustavnog suda, način na koji je, u konkretnom slučaju, odgođeno izvršenje pravomoćnih sudskih odluka ne zadovoljava standarde člana 6. stav 1. Evropske konvencije, štaviše moglo bi se reći da je „...narušena srž prava koje štiti član 6 § 1...“ (vidi citirani stav 39. presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Jeličić protiv BiH). Ustavni sud je pored navedenog istakao da i dalje ostaje problem izvršenja takvih odluka u ''razumnom roku'' iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud se pri tome pozvao na svoje ranije stanovište da je pravo zakonodavca da izabere odgovarajući modus operandi izvršenja pravosnažnih sudskih odluka, ali da je u nadležnosti Ustavnog suda da procijeni da li će izabrano rješenje zakonodavca osigurati poštivanje ljudskih prava. Uprkos svim poteškoćama s kojima se, nesporno, susreće javna vlast u FBiH u pokušajima da osigura izvršenje pravosnažnih sudskih odluka koje se odnose na ratna potraživanja, Ustavni sud je u navedenoj odluci istakao da ne može smatrati da je FBiH izvršila svoju pozitivnu obavezu te osigurala izvršenje navedenih sudskih odluka u razumnom roku, tako što je usvojila izmjene Zakona o izvršnom postupku te što je usvojila Odluku o emisiji obveznica po osnovu ratnih potraživanja. Usvajanjem Odluke o emisiji obveznica po osnovu ratnih potraživanja FBiH je propisala da će povjerioci, koji posjeduju izvršne sudske odluke, naplatiti svoja potraživanja u roku od 14 godina, tako što će prvih devet godina biti grace period s godišnjom kamatnom stopom od 2.5% koja će se obračunati na iznos potraživanja utvrđen presudom, nakon čega bi se dosuđeni iznos trebao isplatiti u četiri jednaka dijela na tačno određen datum za preostale četiri godine. Po mišljenju Ustavnog suda, neprihvatljivo je da povjerioci koji su, u principu, vodili dugotrajne postupke koji su rezultirali pravomoćnim sudskim odlukama kojim su im dosuđena potraživanja iz ratnog perioda, sada moraju čekati na izvršenje još 14 godina, čime se za mnoge od njih postavlja sasvim realno pitanje da li će uopće doživjeti da naplate svoja potraživanja koja su, po shvatanju Ustavnog suda, od izuzetnog značaja za povjerioce. Na ovakav način se, po mišljenju Ustavnog suda, povjeriocima nameće 'pretjeran teret' koji nije u skladu sa zahtjevom iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije da se pravosnažne sudske odluke moraju izvršiti u što kraćem roku (op. cit, AP 1307/08, tačka 37).
25. Imajući u vidu obrazloženje i zaključke iz prethodno navedene odluke, koji su u cijelosti primjenjivi i na predmetni slučaj, Ustavni sud zaključuje da se uvođenjem zakonskih modaliteta koji onemogućavaju izvršenje pravosnažnih sudskih presuda koje se odnose na ratnu štetu u FBiH apelantima nameće „pretjeran teret“ koji nije u skladu sa zahtjevom iz II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, da se pravosnažne sudske odluke moraju izvršiti u što kraćem roku, niti u skladu s garancijama iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kojima je zaštićeno pravo na imovinu.
26. Ustavni sud je u citiranoj odluci AP 1307/08 naložio Vladi Federacije BiH da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da apelanti i ostali povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Federacije BiH naplate svoja potraživanja u što kraćem roku. Navedenom odlukom naloženo je Vladi Federacije BiH da u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja te odluke obavijesti Ustavni sud o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja navedene odluke. Stoga se i ova odluka dostavlja Vladi Federacije BiH s istim ciljem.
Pitanje kompenzacije
27. Uzimajući u obzir zaključke u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da je ovakva odluka dovoljna satisfakcija apelantima za kršenje prava na imovinu i na pravično suđenje obzirom da je utvrđeno kršenje ljudskih prava i naloženo javnoj vlasti hitno predizumanje mjera za otklanjanje posljedica takvog kršenja.
VIII. Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da je došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer ne postoje garancije da će apelanti, kao imaoci izvršnog sudskog naslova, uopće moći naplatiti svoja potraživanja od FBiH.
29. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović