Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1187/11 («Bertoni Security» d.o.o. Sarajevo)
Odluka donesena 29. 06. 2011.
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o porezu na dodatu vrijednost · čl. 3
- Zakon o porezu na dodatu vrijednost
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodatu vrijednost
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o dopunama Zakona o porezu na dodatu vrijednost
Predmeti (1)
AP-1187/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 06. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2011. godine u predmetu broj AP-1187/11, rješavajući apelaciju «Bertoni Security» d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Bertoni Security» d.o.o. Sarajevo podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine, broj U-781/08 od 2. februara 2011. godine, rješenja Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, Odsjek Banja Luka, broj 01/4-UP/II-890/08 od 18. septembra 2008. godine, rješenja Uprave za indirektno oporezivanje, Regionalni centar Sarajevo, Odsjek za poreze, broj 04/5/IV-17-UP-527-5/08 od 13. juna 2008.
godine i rješenja Uprave za indirektno oporezivanje, Odsjek za poreze, Grupa za reviziju i kontrolu, broj 0475-27IV-17-UP-527/08 od 8. maja 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. «Bertoni Security» d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Amra Gurda, advokat iz Sarajeva, podnio je 11. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj U-781/08 od 2. februara 2011. godine, rješenja Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Uprava), Odsjek Banja Luka, broj 01/4-UP/II-890/08 od 18. septembra 2008. godine, rješenja Uprave, Regionalni centar Sarajevo, Odsjek za poreze (u daljnjem tekstu: Regionalni centar), broj 04/5/IV-17-UP-527-5/08 od 13. juna 2008. godine i rješenja Uprave, Odsjek za poreze, Grupa za reviziju i kontrolu, broj 0475-27IV-17- UP-527708 od 8. maja 2008. godine.
2. Rješenjem Uprave, Odsjek za poreze, Grupa za reviziju i kontrolu, broj 0475-27IV-17-UP- 527/08 od 8. maja 2008. godine, odbijen je kao neosnovan prigovor apelanta podnesen na zapisnik o kontroli, broj 04/5-2/IV-17-UP-527/08 od 25. aprila 2008. godine, kojim je apelantu utvrđen razrez indirektnih poreza, za poreski period od 1. januara 2006. godine do 31. marta 2008. godine u ukupnom iznosu od 29.400,00 KM, te mu je naložena uplata utvrđene obaveze do 15. juna 2008. godine pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Apelant je izjavio žalbu na prethodno navedeno rješenje, koju je Regionalni centar Sarajevo, rješenjem, broj 04/5/IV-17-UP-527-5/08 od 13. juna 2008. godine, odbio kao neosnovanu.
4. Apelant je izjavio žalbu na rješenje, Regionalnog centra Sarajevo, broj 04/5/IV-17-UP-527- 5/08 od 13. juna 2008. godine, koju je Uprava, Odsjek Banja Luka, rješenjem, broj 01/4-UP/II- 890/08 od 18. septembra 2008. godine, odbila kao neosnovanu.
5. Sud BiH je rješenjem, broj U-781/08 od 2. februara 2011. godine, tužbu apelanta podnesenu protiv rješenja Uprave, broj 01/4-UP/II-890/08 od 18. septembra 2008. godine, odbio kao neosnovanu u smislu odredbe člana 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 9/05, 35/05, 100/08; u daljnjem tekstu: Zakon) te odredbe člana 29. Zakona kojim je plaćanje za snadbijevanje dobrima i uslugama diplomatskih i konzularnih predstavništva obuhvaćeno povratom PDV-a, odnosno da u konkretnom slučaju uvezena roba iako je uvezena za potrebe ambasade Republike Italije, ne podliježe poreskom oslobađanju iz člana 24. i
25. Zakona, te da je u skladu sa navedenim apelant bio u obavezi u izlaznim fakturama obračunati i iznos PDV-a.
6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog i javnog zakonodavstva, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelant obavezan da uplati porez na dodanu vrijednost, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović