Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1234/11 (R. G.)

Odluka donesena 29. 06. 2011.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1234/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

29. 06. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2011. godine u predmetu broj AP 1234/11, rješavajući apelaciju Radeta Gajića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radeta Gajića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 11 0 U 005641 10 U od 30. decembra 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Rade Gajić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Šipova, podnio je 14. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 005641 10 U od 30. decembra 2010. godine.

2. Rješenjem Centra javne bezbjednosti Banjaluka (u daljnjem tekstu CJB Banjaluka) broj 10- 05/2-210-158 od 21. decembra 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (u daljnjem tekstu: MUP RS) broj 05/1-2-210-90/07 od 27. februara 2007. godine, od apelanta je oduzet pištolj pobliže opisan u stavu prvom dispozitiva rješenja. Stavom drugim istog rješenja apelant je obavezan da u roku od dva mjeseca od dana pravosnažnosti rješenja pronađe kupca jer će, u potivnom, CJB Banjaluka izložiti oduzeto oružje radi prodaje putem javnog nadmetanja dok je stavom 3. rješenja precizirano da će oduzeto oružje protekom jedne godine od dana pravosnažnosti rješenja preći u vlasnoštvo Republike Srpske ako se poslije tri javna nadmetanja oružje na proda.

3. Odlučujući o tužbi apelanta protiv rješenja MUP RS-a, Okružni sud je donio presudu broj 011-0-U-07-000 642 od 13. decembra 2007. godine kojom je tužba odbijena kao neosnovana. Istom presudom, stav 2., apelant je upućen na parnicu sa zahtjevom za naknadu materijalne štete, a stavom 3. iste presude apelant je odbijena i sa zahtjevom za nakandu troškova upravnog spora.

4. Apelant je 12. aprila 2007. godine Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) podnio zahtjev za vanredno preispitivanje osporene presude Okružnog suda. Postupajući po zahtjevu apelanta Vrhovni sud je donio rješenje, broj 118 0 U 000 662 10 Uvp od 10. novembra 2010. godine kojim je zahtjev odbacio primjenom člana 247. stav 2. Zakona o parničnom postupku, jer je apelant odustao od podnijetog zahtjeva.

5. Protiv navedenog rješenja Vrhovnog suda broj 118 0 U 000 662 10 Uvp od 10. novembra 2010. godine, presude Okružnog suda broj 011-0-U-07-000 642 od 13. decembra 2007. godine, rješenja MUP RS broj 05/1-2-210-90/07 od 27. februara 2007. godine i rješenja CJB Banjaluka broj 10-05/2-210-158 od 21. decembra 2006. godine apelant je Ustavnom sudu podnio apelaciju 17. decembra 2010. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 5903/10. Ustavni sud je donio Odluku o dopustivosti broj AP 5903/10 od 22. februara 2011. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) kojom je apelaciju odbacio kao nedopuštenu zbog proteka roka za podnošenje apelacije, odnosno zbog toga što je ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Okružni sud je rješenjem broj 11 0 U 005641 10 U od 30. decembra 2010. godine odbacio apelantovu tužbu podnesenu protiv presude Okružnog suda broj 011-0-U-07-000 642 od 13. decembra 2007. godine i rješenja CJB Banjaluka broj 10-05/2-210-158 od 21. decembra 2006. godine kao nedozvoljenu. U obrazloženju rješenja je navedeno da je tužba podnesena protiv presude donijete u upravnom sporu protiv koje nije dozvoljeno podnošenje tužbe već je dozvoljeno samo podnošenje zahtjeva za vanredno preispitivanje te sudske odluke (od kojeg zahtjeva je apelant odustao pa je Vrhovni sud navedenim rješenjem taj zahtjev odbacio). Također, apelant nije podnosio tužbu u upravnom sporu protiv rješenja MUP RS broj 05/1-2-210-90/07 od 27. februara 2007. godine, već je podnio prijedlog za ponavljanje upravnog postupka, a koji prijedlog je zaključkom MUP RS broj 05/1-3-210-196/07 od 25. maja 2007. godine odbačen, a koji zaključak je potvrđen presudom Okružnog suda broj 011-0-U-07-000 642 od 13. decembra 2007. godine. S obzirom na navedeno, Vrhovni sud je na osnovu člana 22. tačka 2. i 5. ZUS-a u vezi sa članom 6. ZUS-a, odlučio kao u izreci rješenja.

7. Apelant se nije direktno pozvao na povrede njegovih prava zaštićenim Ustavom Bosne i Hercegovine odnosno Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), ali iz dokumentacije priložene u spisu i iz navoda apelacije proizlazi da ukazuje na povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u dalnjem tekstu: Evropska konvencija).

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. U konkretnom slučaju apelant se žali na rješenje Okružnog suda broj 11 0 U 005641 10 U od 30. decembra 2010. godine koje je doneseno u postupku u kojem je sud odlučivao o procesnoj dopustivosti njegove tužbe protiv presude Okružnog suda broj 011-0-U-07-000 642 od 13. decembra 2007. godine i rješenja CJB Banjaluka broj 10-05/2-210-158 od 21. decembra 2006. godine, u predmetu oduzimanja vatrenog oružja. Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta.

10. Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, u predmetnom postupku sud je samo rješavao o procesnim pitanjima koja se tiču ispunjenja uslova za pokretanje upravnog spora u skladu sa članom 22. tačka 2. i 5. ZUS, te stoga ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1234/11 (R. G.) | Sudska praksa | Aktio