Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1439/11 (M. Č., V. Č. i M. Č.)
Odluka donesena 29. 06. 2011.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1439/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 06. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2011. godine u predmetu broj AP-1439/11, rješavajući apelaciju Mare Čumić, Vesne Čumić i Mladena Čumića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mare Čumić, Vesne Čumić i Mladena Čumića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 70 0 P 000398 09 Rev od 20.
januara 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009- 0-Gž-07-000171 od 3. juna 2009. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu, broj P-2004/05 od 12. decembra 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Mara Čumić, Vesna Čumić i Mladen Čumić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Vlasenice, koje zastupa Janko Nikolić, advokat iz Zvornika, podnijeli su 24. marta 2011. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Herecgovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 70 0 P 000398 09 Rev od 20. januara 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-Gž-07-000171 od 3. juna 2009. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-2004/05 od 12. decembra 2006. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj P-2004/05 od 12. decembra 2006. godine, a koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 009-0-Gž-07-000171 od 3. juna 2009. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da im Sarajevo osiguranje d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) isplati naknadu materijalne i nematerijalne štete zbog smrti Čumić Slavka, kao supruga i oca apelanata, nastradalog u saobraćajnoj nezgodi i to: prvoapelantici naknadu nematerijalne štete u iznosu od 7.000,00 KM, drugoapelantici u iznosu od 5.000,00 KM i trećeapelantu u iznosu od 5.000,00 KM, kao i naknadu materijalne štete u iznosu od 2.000,00 KM na ime troškova sahrane i iznos od 1.900,00 KM za troškove podizanja spomenika sa zakonskom zateznom kamatom od 7. augusta 2003. godine pa do isplate.
3. Vrhovni sud je rješenjem, broj 70 0 P 000398 09 Rev od 20. januara 2011. godine, odbacio reviziju apelanata podnesenu protiv drugostepene presude. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da prema odredbi člana 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. Naime, u konkretnom slučaju kako su apelanti kao tužitelji u ovom sporu obični formalni suparničari (član 362. stav 1. tačka 2. ZPP) i kako je procesni položaj svakog od njih samostalan to se pravo na izjavljivanje revizije cijeni odvojeno za svakog od njih. S obzirom na navedene odredbe zakona, proizilazi da je revizija apelanata nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.
4. Apelanti nisu eksplicitno naveli prava za koja smatraju da su im povrijeđena ali iz navoda apelacije prozilazi da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proizilazi da su apelanti protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 70 0 P 000398 09 Rev od 20. januara 2011. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj 009-0- Gž-07-000171 od 3. juna 2009. godine.
8. Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena presuda Kantonalnog suda, broj 009-0-Gž-07-000171 od 3. juna 2009. godine, s obzirom na to da je Vrhovni sud odlučio po reviziji rješenjem, broj 70 0 P 000398 09 Rev od 20. januara 2011. godine, pa se podrazumijeva da su navedenu presudu Kantonalnog suda primili prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 24. marta 2011. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili pobijanu presudu Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović